Pametni hladnjaci koriste se kao primjer budućeg smjera razvoja već preko desetljeća. Priča je toliko puta ispričana da je nadišla svrhu kojom ilustrira spomenuti razvoj, i postala predmetom ismijavanja – jer zašto bi netko trebao hladnjak koji je spojen na Internet?

Kako ustvari ide ta priča o hladnjaku?

Hladnjak u toj priči ima skener, čitač koji mu omogućuje praćenje namirnica stavljenih u hladnjak, i koji im je rok trajanja. Omogućeno mu je pratiti naše navike potrošnje tih namirnica, a data science tehnologija prediktivne analitike podataka hladnjaku pomaže u donošenju odluka – primjerice, kada će biti potrebno naručiti još Nutelle koju naša djeca tako nemilice troše da je nikada nema dovoljno, ali i da nas obavijesti o tome kako je “buketić” brokule na izmaku svojeg roka trajanja te kako bi bilo najbolje zbrinuti ga kompostiranjem, ako ga nemamo namjeru drukčije utrošiti u narednih nekoliko dana.

Ne tako davno, na tržištu se pojavio superpametni kišobran, koji vas porukom informira o tome da ste ga upravo ostavili u kafiću u koji ste navratili po svoju coffee to go. Njegova pojava bila je popraćena ponekom pričom o tome koliko je “normalnih” kišobrana potrebno izgubiti na raznoraznim mjestima da bi nam se jedan takav pametni isplatilo kupiti.

Posjetite službenu web stranicu Sveučilišta VERN'

Što je ustvari IoT (Internet stvari)?

Pojam “Internet stvari” (Internet of Things) obuhvaća svakodnevne uporabne predmete, odnosno uređaje i njihove sustave, koji imaju sposobnost prikupljanja podataka te njihove inteligentne obrade, uz mogućnost komuniciranja i dijeljenja informacija. Tako izrečena definicija suhoparna je i neprecizna, pa i dovodi to tih podsmijeha tehnologiji kojoj još nije došlo vrijeme.

Kao i sve drugo, i prihvaćanje Interneta stvari dolazi kroz percepciju korisnosti, koju nam tako “internetski” spojene stvari donose. Naravno, nije smisao u spajanju stvari na Internet, no to spajanje omogućuje im neku novu, dodatnu svrhu koja će ih, prije ili poslije, učiniti poželjnima, pa čak i nezamjenjivima.

Internet stvari već danas?

Kome se nije dogodilo da u žurbi izađe iz kuće te, nakon što se automobilom odvezao nekoliko kilometara i stao na semaforu, u glavi zasvijetli crvena lampica: “jesam li zaključao stan”, “jesam li isključio peglu”, “je li kuhalo ostalo uključeno”. Neugodnije od toga je samo vraćanje nakon što smo krenuli na godišnji, kako bismo se uvjerili da smo zavrnuli plin “za svaki slučaj”.

Tehnologija pametnih domova i senzora kojima upravljamo i nadziremo svaki prekidač, utičnicu i kućanski aparat, postala je toliko dostupna i svakodnevna, da se mnogi odlučuju čak i na “sam svoj majstor” pristup, i okušavaju se u ugradnji barem nekoliko pametnih Wi-Fi prekidača, naručenih za nekoliko dolara iz Kine. Nema većeg zadovoljstva od prikaza mogućnosti našeg pametnog doma, prilikom naredne kućne zabave pred prijateljima i rodbinom: “vidi, samo ovdje na mobitelu kliknem i uključi se grijanje, a ovdje pogledam i vidim koja svjetla su uključena”.

Rent-a-car i druge kompanije s iole značajnijom flotom vozila ne žele niti sanjati o upravljanju svojom flotom bez ugrađenih GPS senzora. Ustvari, taj kolokvijalni i široko prihvaćeni naziv uvelike im umanjuje zasluge. Da, imaju oni i tu GPS funkciju, no uređaji o kojima govorimo prikapčaju se na računalo vašeg vozila, i mogu pratiti sve njegove funkcije i parametre i, naravno, preko Interneta ih dojavljivati centralnom sustavu kompanije, u kojem se podaci prikupljaju i obrađuju. Je li netko vozilom išao na službeni put i pritom “samo malo” skrenuo s puta da bi posjetio rodbinu? Je li vozač kamiona poštivao sve potrebne stanke i pauze, kako kompanija ne bi morala platiti kaznu u slučaju kontrole? Jesu li poštivana ograničenja brzine? Je li motor vozila preopterećen zbog previše tereta na vozilu? Koji su uzorci vožnje uočeni kod pojedinih vozača, a koji ukazuju na zanemarivanje sigurnosnih pravila i povećanje vjerojatnosti za počinjenje nesreće u prometu?

Podaci koji se tako prikupljaju ne služe samo praćenju trenutačnog stanja, u njima je moguće prepoznavati uzorke koji dovode do nekog rezultata – željenog ili neželjenog. Zahvaljujući takvoj primjeni Interneta stvari, može se djelovati preventivno i izbjeći neželjeni događaj.

Pogled u neposrednu budućnost

Možete li zamisliti: jednog nedjeljnog popodneva, nakon obilnog ručka, osoba počinje osjećati pritisak u prsima, ima poteškoća s disanjem, koje je najednom postalo bolno i teško. Odjednom, na vrata netko pozvoni – hitna pomoć.

• Da, izvolite, što trebate? Netko je zvao hitnu?
• Ne gospodine, niste zvali, ali vaša pametna narukvica nas je upozorila na naglu promjenu u parametrima vašeg zdravstvenog stanja, pa smo došli preventivno kako bismo spriječili eventualni srčani udar na koji parametri ukazuju.

Uistinu, kada razmatramo takav scenarij, govorimo o nečemu što je ovdje, iza ugla, čega se samo treba dosjetiti, prepoznati potrebu, i tu “stvar” razviti i provesti u djelo.

Naravno, Internet stvari nije banalan (kao kišobran ili hladnjak), jer posjeduje značajan potencijal za poboljšanje kvalitete života pojedinca, ali još i više, potencijal da se poslovni procesi izvode na produktivniji i profitabilniji način, na daljinu, uz automatizirane procese upravljane senzorima i umjetnom inteligencijom.

Internet stvari i tržište rada

Posljednji veliki skok u digitalnom povezivanju stvorio je stotine milijarde dolara vrijedne tvrtke, bez kojih su život i poslovanje danas postali nezamislivi (Google, Facebook, Amazon, eBay…). Vjerujemo da će Internet stvari (Internet of Things) imati isti razvojni učinak.

Globalizirani svijet u svom gospodarskom razvoju ima sve veću potrebu za uvođenjem novih tehnologija, a na tehnologiju Interneta stvari upravo se gleda kao na novi veliki zamašnjak cjelokupnog gospodarstva. ICT i proizvodni sektor sve više se okreću potrazi za zanimanjima koja u jednome povezuju inženjerska, programerska i inovatorska znanja i vještine. I hrvatski ICT sektor, primarno izvozno orijentiran, počinje se nametati kao jedan od ključnih generatora gospodarskog rasta u budućnosti. Ne čudi stoga da sve više mladih istražuje mogućnosti visokog obrazovanja u STEM području, ali uz stjecanje multidisciplinarnih primjenjivih znanja i vještina u području Interneta stvari.

Na Sveučilištu VERN’ prepoznali smo te potrebe tržišta te smo pokrenuli sveučilišni preddiplomski studij Interneta stvari (Internet of Things). Riječ je o interdisciplinarnom studiju koji kombinira znanja programiranja i elektrotehnike, s naglaskom na internetske tehnologije, ugrađene uređaje, senzore i bežične komunikacije, a studentima će omogućiti pristup najnovijim tehnologijama i sudjelovanje u razvoju inovativnih proizvoda i usluga.

Tijekom studija studenti imaju priliku naučiti programirati novi val priključenih uređaja i senzora, istraživati softver i hardver koji mijenjaju svijet, čijim povezivanjem nastaju radikalne nove usluge i proizvodi. Usvojit će široki spektar znanja, koja će im biti temelj za ambicioznu karijeru u područjima razvoja softvera, mobilnih komunikacija, elektroničkih sklopova i sustava te svih ostalih komponenti u dolazećem svijetu Interneta tvari.

U ICT području, na Sveučilištu VERN’ se, uz studij Internet stvari, studentima nudi i preddiplomski studij Poslovne informatike, koji kombinira računarske i poslovne discipline te je usmjeren obrazovanju stručnjaka za primjenu informatičkih tehnologija u poslovnim procesima.

###