Podaci dobiveni analizom širenja potresnih valova kroz planet Zemlju i njihovih "rikošeta" na tom putu, potvrdili su novu spoznaju u središtu planeta. U centru Zemlje, u samom središtu njezine jezgre, postoji metalna kugla promjera oko 650 kilometara. Za ovo otkriće zaslužan je poznati hrvatski seizmolog Hrvoje Tkalčić, redoviti profesor na Australskom nacionalnom sveučilištu ANU u Canberri, koji nam je nedavno pojasnio i neke pojedinosti o gibanjima Zemljine jezgre.

Novo otkriće

Ne tako davno, Zemljinu unutrašnjost dijelili smo na četiri dijela: relativno tanku koru (debljine u prosjeku 30–35 km), ogromni plašt, vanjsku (tekuću) i unutarnju (čvrstu) jezgru. Početak ovog stoljeća donio je pretpostavku da u samom središtu Zemlje postoji još jedan 'sloj', tj. da se čvrsta unutarnja jezgra može dalje podijeliti na dva dijela. Nazovimo taj najdublji, središnji dio planeta, njegovom centralnom ili središnjom jezgrom – pojašnjava Tkalčić.

Upravo unutar te jezgre sada je, inovativnom metodom i prvi puta u povijesti seizmologije, potvrđeno postojanje još jedne središnje metalne kugle. Učinjeno je to prvom analizom kretanja potresnih valova, koji se od žarišta potresa gibaju dva, tri, četiri ili čak pet puta duž Zemljina promjera, tj. tako da se kroz unutrašnjost Zemlje odbijaju duž istog smjera, tamo i natrag nekoliko puta.

Za to je otkriće bilo potrebo osmisliti i sasvim novu metodu proučavanja seizmičkih valova. "Naime, velika je vjerojatnost da na suprotnoj strani globusa, na 180 stupnjeva od mjesta događanja velikih potresa, nećete naći niti jedan sjedini seizmograf. Zašto? Zato što je ta točka najčešće usred oceana!", kaže Tkalčić. S kolegom Son Phamom osmislio je metodu koja je omogućila da se jezgra planeta "osvijetli" valovima u svim smjerovima, na sličan način na koji je to moguće napraviti u medicinskoj radiologiji kod snimanja unutarnjih organa tijela.

Iskoristili su podatke sa seizmografa postavljenih na gušće pokrivenim područjima, pa razvili tehniku kojom su uspjeli "pojačati" njihove signale i dobiti podatke kakvi do sada nisu viđeni. Sve dosadašnje studije uspjele su zabilježiti samo jedno odbijanje valova kroz Zemlju.

Zaključci seizmologa

Istraživanje je pokazalo da je brzina zvučnih valova, generiranih velikim potresima, koji se kreću unutarnjom jezgrom različita u različitim smjerovima. Naime, centralni dio čvrste unutarnje jezgre ponaša se drugačije od njezine vanjske ljuske. U središtu čvrste unutarnje jezgre je još jedna metalna kugla u kojoj najsporiji smjer širenja valova čini kosi kut sa Zemljinom osi rotacije. U vanjskoj ljusci čvrste unutarnje jezgre valovi se gibaju najsporije u ekvatorijalnoj ravnini.

"Zašto valovi usporavaju baš u tim smjerovima? Razlika u brzini širenja valova kroz isti materijal uzrokovana je razlikom u kristalnoj strukturi atoma željeza (kako i koliko gusto su atomi raspoređeni) ili pak zbog smjera rasta kristala željeza u unutarnjoj jezgri. A to kako su kristali rasli, tj. kako se tekuća jezgra postupno solidificirala, pruža nam uvid u Zemljinu daleku povijest. Mislim da smo ovim radom 'stavili točku na i', potvrdivši postojanje centralne jezgre u sredini unutarnje jezgre Zemlje koristeći inovaciju koja je postala moguća zbog razvoja seizmologije i postojanja gustih kontinentalnih mreža od nekoliko stotina seizmografa", zaključuje naš seizmolog.

Novi rezultati i spoznaje o središnjoj metalnoj jezgri Zemlje, dobiveni putem mjerenja vremena seizmičkih valova, objavljeni su u časopisu Nature Communications.