U ranim jutarnjim satima prvog dana nove 2024. godine Japan je pogodio razoran potres lokalne magnitude 7,5, s epicentrom u podmorju, zapadno od najvećeg japanskog otoka Honšu. Rezultiralo je to smrću (za sada potvrđenih) 48 osoba, evakuacijom oko 100 tisuća stanovnika, ali ne i štetama, kakve bismo vidjeli da je potres slične magnitude pogodio neko drugo područje (a pogotovo našu regiju). Poznati hrvatski geofizičar i seizmolog, Hrvoje Tkalčić, redoviti profesor na Australskom nacionalnom sveučilištu ANU u Canberri, pojasnio je neke detalje o tom potresu na Facebooku i u razgovoru za SBS News – odakle u nastavku prenosimo najzanimljivije činjenice.

Seizmički aktivno područje

Japan se smjestio u zoni u kojoj se sastaju čak četiri tektonske ploče: pacifička s istoka, sjevernoamerička sa sjevera, euroazijska sa zapada, i filipinska s juga. Pacifička se podvlači pod sjevernoameričku nešto istočnije od istočne obale Japana, prateći konture njene obale. Možete si zamisliti to podvlačenje brzinom od nekoliko centimetara godišnje kao struganje stijenskih masa jednih uz drugu, a napetost koja se pritom u stijenama skuplja zbog neravnih površina i trenja, te njeno naglo oslobađanje, odgovorni su za najveći broj potresa u Japanu.

Plohe na kojima se tektonske ploče sastaju su rasjedi. Najpoznatiji od njih, San Andreas, proteže se i više od tisuću kilometara duž kalifornijske obale. No rasjedi mogu biti i manji, pa se nalaziti i na mjestima puno dalje od rubova tektonskih ploča. Tako se, primjerice, petrinjski potres iz 2020. godine, magnitude momenta 6,2, dogodio na jednom od rasjeda iako je Petrinja, relativno govoreći, daleko od rubova tektonskih ploča.

Ubrzanja tla i do 3g

Novogodišnji potres magnitude momenta 7,5 (ili 7,6, ovisno o izvoru) dogodio se uz zapadnu obalu Japana, malo unutar euroazijske ploče, gdje bilježimo znatno manje potresa od istočne obale. No, to što je zapadna obala manje tektonski aktivna ne znači da se i tamo ne mogu dogoditi značajni potresi. Naprotiv, taj dio kompenzira tektonske sile s istoka deformacijom Zemljine kore i stvaranjem plićih rasjeda na isti način na koji popuca i kora na kolaču ako ga nespretno uhvatite sa strane. Na jednom od tih plićih rasjeda dogodio se i novogodišnji potres, koji je izazvao umjereni tsunami, zbog kojeg je evakuirano stanovništvo.

Kod novogodišnjeg potresa, koji je bio dosta plitak, došlo je do izrazito visokih akceleracija (ubrzanja) gibanja tla. Prema procjenama, žarište mu je bilo tek na 10-15 km ispod površine. Kod većine potresa se radi o ubrzanjima koja se mogu izraziti kao dijelovi gravitacijskog ubrzanja (g), npr. 0,1 g. Procjena ubrzanja tla je jedan od parametara koji se koristi u potresnom inženjerstvu. No kod ovog potresa, zabilježena su enormna ubrzanja čak i do 3 g, što je oko 30 metara po sekundi na kvadrat.

Kako, dakle, ovakav potres nije potpuno sravnio sa zemljom cijele japanske regije? Profesor Tkalčić zaključuje: "Nemojte da vas zavara relativno umjerena šteta (...) Da se ovo dogodilo bilo gdje drugdje u svijetu, posljedice bi bile katastrofalne. Ulaganja u znanost, inženjerstvo i gradnju u Japanu, naročito nakon katastrofalnog potresa u Kobeu iz 1995. godine, dovela su do toga da materijalna šteta nakon ovako velikog potresa ne bude kudikamo gora."

Ponovno se, dakle, potvrđuje ona poznata izreka, koja kaže da "ne ubija potres, nego loša gradnja". Povrh kvalitetne seizmički otporne gradnje, Japan ima i razgranatu mrežu senzora, pa odmah po pojavi potresa automatski zaustavlja vlakove te šalje hitna upozorenja građanima – dajući im nekoliko vrlo vrijednih sekundi vremena da reagiraju na nadolazeći seizmički val.