Novogodišnji potres u Japanu pokazuje koliko je va

Meni su Japanci vrlo interesantan narod. Baš su disciplinirani i odgovorni. Svjesni su gdje žive i s kojim rizikom se nose i sukladno tome kvalitetno djeluju. Mada imaju svojih mana i problema. Ali tko nema?

Prvi put sam posjetio Japan 2006. Jednom prilikom sam bio u Yokohami. Po dolasku na vez pitao sam agenta kada će brod isploviti. Rekao je sutra u 07:13. Da u 07 i 13! Mi smo se na to nasmijali.
Te večeri izvršili smo ukrcaj/iskrcaj tereta, u ranim jutarnjim satima preko zaljeva je protutnjao tajfun. Unatoč lošim vremenskim prilikama, teret je bio iskrcan/ukrcan i osiguran , a brod je bio spreman za isploviti u 07:13!

Drugom prilikom, opet u Yokohami, izašao sam u grad. Na putu sam zastao u nekoj ulici sa tradicionalnom odjećom i obućom. Htio sam kupiti dva para japanki. Prodavačica mi je rekla da ne mogu. I sada smo počeli komunicirati. 😆. Pitala me koliko ostajem u Yokohami. Ja kažem dva sata. Ona kaže neću ti prodati. Ja je pitam zašto i sada krene priča. Japanke, nakon što izmjere stopalo se ručno proizvode od bambusa. Za to im treba 10 dana. Par japanki je koštao 200 dolara. Mislio sam da je 20.

Jednom prilikom stariji kolege (zadnja generacija pravih sirovih pomoraca) su pričali kako su bili negdje u Japanu. Krcali su teret. Za osiguranje od pomicanja, koristili su drvo. Osiguranje tereta vršili su Japanci. Jedan od njih je bio zadužen za motornu pilu. U nekom trenu, on je odložio tu motorku. Timunjer koji je bio u gvardiji ju je vidio i odlučio je zamjeniti za brodsku koja je bila ista, ali ju nitko nije mogao popraviti. Japanac je uzeo motorku i po završetku posla se iskrcao sa broda.
Ujutro je pred brodom bila delegacija od 10tak Japanaca i na začelju uplakani radnik sa motorkom. Oni su se došli ispričati i na brodu su se svi zbunili. Noštromo je skužio o čemu je riječ te je otišao do spremišta gdje je bila motorka. Vratio je Japancu njegovu, te se delegacija iskrcala sa broda. Kada su otišli nekome je palo na pamet da proba upaliti brodsku motornu pilu. Kada su probali, upalila je iz prve.
Izgleda da ju je taj lučki radnik nakon posla servisirao, pošto je odgovoran za alat kojim radi.

Japan je stvarno poseban. Boduli.
Topla preporuka za turistički posjet.

Bio sam tamo taman prije korone i ono je drugi planet, toliko ljubaznih ljudi ja u životu nisam vidio. Istina strani jezici im nisu najbolja strana, ali u ta tri tjedna tamo smo doživili od toga da kad smo im se u restoranu na japanski zahvalili za jako ukusnu hranu (2 jednostavne riječi) doslvno je cjelo osoblje restorana izašlo do nas i klanjalo se 15 sekundi, do toga da su samo za nas otvorili restoran u jednom selu i onda oni nama dali još poklone kao zahvalu što smo došli do njih, da trgovine nemaju one senzore protiv krađe jer je njima to neshvatljivo, da mi se rusak sa cjelom fotoopremom vrijednom nekoliko tisuća eura, vozio na podzemnoj oko 3 sata (zaboravio ga) i nitko ga nije ni dotaknuo....ma toliko je toga da jednostavno nemam niti jedne jedine loše stvari za reć za njih.

Da imaju svojih mana o kojima sam istina samo čitao, jer tamo nisam doživio doslovno ništa osim neizmjernog poštovanja, ljubaznosti, i takvog iskrenog veselja za svakog posjetitelja/turista.... ma mi ne da smo stoljećima iza njih nego nikad nećemo ni doć do te razine gdje su oni, dovoljno je otič u sezoni u bilo koji restoran na našoj obali da osjetiš tu balkansko veselje do turista  Čast iznimkama, ali ih je malo.

 

Uglavnom onaj tko nije bio iz dubine srca vam savjetujem da odete jer nije ništa skuplje od bilo koje prosječne EU države a kad se vratite će te godinama pričat o tome.