Iz područja geologije stiže nova vijest, za koju su zaslužni prof. dr. sc. Hrvoje Tkalčić s Australskog nacionalnog sveučilišta, i njegov postdoktorand dr. Xiaolong Ma. Analizom jeke seizmičkih valova zarobljenih u Zemlji, satima nakon što su ih odaslali veliki potresi, oni su došli do otkrića koje je objavio i znanstveni časopis Science Advances.

"Otkrili smo prstenastu strukturu unutar vanjske, tekuće jezgre Zemlje koja se prostire oko njena ekvatora, do dubine od oko nekoliko stotina kilometara ispod granice na kojoj se jezgra dodiruje s plaštom Zemlje", objavio je prof. Tkalčić, pa objasnio: "Vanjska jezgra je rotirajuća tekuća kugla željeza nešto veća od planeta Marsa. U njoj rastaljeno željezo u turbulentnom gibanju indukcijom održava Zemljino magnetsko polje. To polje koje se iz jezgre širi u svemirski prostor, Zemlju štiti od Sunčeva vjetra i radijacije iz svemira."

Geodinamo i njegov misterij

Oblik koji su tamo otkrili jest torus, odnosno oblik krafne, smjestio se u vrhu vanjske tekuće jezgre i to samo u ekvatorijalnim geografskim širinama. "Krafna" je, dakle, paralelna s ekvatorom a mogla bi skrivati tajnu Zemljinog magnetskog polja.

Ovo otkriće baca novo svjetlo na strukturu Zemljine jezgre i njene dinamike i pomoći će u razumijevanju fundamentalnih planetarnih procesa od kojih je jedan postojanje geodinama. Dinamo imaju i drugi planeti, ali ne i naša planetarna sestra Venera, što je svojevrsna zagonetka. Po magnetizaciji stijena Marsa, znamo da je i Mars nekad davno imao aktivan dinamo, ali danas ga više nema. Zemlja je po tome posebna, a upravo u ovoj strukturi mogli bi se naći odgovori na mnoga pitanja o nastanku magnetskog polja koje nas štiti.

"I zaista, kad bolje razmislimo, imamo unutar naše Zemlje još jedan planet o kojem znamo manje nego o površini Marsa ili Mjeseca. Zagonetna struktura koju smo predstavili u članku posebna je po tome što u njoj seizmički valovi usporavaju. Ne znamo još točno zašto, ali najvjerojatnije je da se u njoj nalazi povećana koncentracija lakših kemijskih elemenata od željeza i nikla. Neki od ozbiljnih kandidata su silicij, kisik, sumpor, ugljik i vodik. Oni mogu nastati ili kemijskih reakcijama materijala iz plašta i jezgre, ili kad se unutrašnja jezgra kristalizira iz tekuće (raste prema van stopom od oko 1 mm godišnje). Ti kemijski elementi igraju ključnu ulogu u održavanju geodinama", zaključuje prof. Tkalčić.

Sličnom metodom, također analizom širenja potresnih valova seizmolog Hrvoje Tkalčić, redoviti profesor na Australskom nacionalnom sveučilištu ANU u Canberri, prošle je godine s timom znanstvenika potvrdio i postojanje metalne kugle u središtu Zemlje.