Umjesto u obliku vodika, amonijaka ili metanola višak energije iz obnovljivih izvora mogao bi se skladištiti u otopini CPO, u kemijskom spoju koji se dobiva iz industrijskog otpada.
Iz drva se najprije ukloni lignin, a zatim voda – i dobiva se porozan i elastičan materijal, aerogel, odličan izolator i adsorbens. I najvažnije: potpuno je obnovljiv
Novo je doba – lantanoidno doba ili, bolje rečeno, doba rijetkih zemalja. Mnogo se priča o rijetkim zemljama. - kakvi su to metali i gdje se nalaze?
Molekule treba poslagati kao listove u glavi kupusa, a zatim ih povezati elastičnim sponama (također molekulama) – i dobiti materijal elastičan poput gume, a vatrootporan poput kovine
Kruh se može peći i od šturkova („cvrčkova“) brašna, a dobar je jer je bogat proteinima. Sve za dobro zdravlje. Nazdravlje!
U živom svijetu ništa ne ide bez enzima – pa tako ni otapanje ugljikova dioksida. I evo rješenja za pregrijanu Zemlju: otapati taj najvažniji staklenički plin upotrebom enzima, ali umjetnog.
Voda puna aminokiselina cirkulirala je kroz pukotine u vrućim stijenama. I dogodilo se: aminokiseline ne samo da su se odvojile i koncentrirale, nego su se i polimerizirale.
Umjesto u stlačenom ili tekućem stanju vodik bi se mogao čuvati i u vezanom stanju – vezan za grafen. Kako to postići kad ni grafen ni njegov pandan grafit ne apsorbiraju H2?
Dodatkom malo amonijaka zraku može ga se potpuno očistiti od otrovnih dušikovih oksida. Uvjet? Treba imati dobar katalizator – onakav kakav su nedavno napravili kineski znanstvenici.
Prašina iz pustinjskih oluja raznosi se diljem svijeta i na kraju najvećim dijelom završava u morima i oceanima. To nije bez posljedica: pustinjski pijesak gnoji more
Umjesto cementa koji se peče od gline i vapnenca evo novog veziva (cementa) za pravljenje betona koje se dobiva od rakova i algi. No tu nije kraj njegova prijateljevanja s okolišem
Uskoro nećemo trebati ni u čemu, ma kako sitno bilo, mijenjati baterije. Riječ je o novoj, sićušnoj bateriji za punjenje – koja nije litijeva, nego amonijeva.
Riblje kosti sprječavaju dijeljenje stanica raka debelog crijeva, kažu tajvanski znanstvenici – no samo ako se pripreme na istočnjački način
Zašto neku hranu psi vole (a ljudi baš i ne) otkriva kemijska analiza potpomognuta osjetilnim senzorima, e-jezikom i e-nosom
Tako složenu molekulu kao što je molekula acetaldehida kemičari su uspjeli sintetizirati u jednom koraku iz ugljikova dioksida i vode, povezujući dvije reakcije na umjetnom listu - fotokatalizatoru
Čega sve ima u jestivom ulju, po čemu se ulja razlikuju i koliko su međusobno slična otkriva statistička analiza rezultata dobivenih kemijskom analizom – ali i jezikom profesionalnih kušača
Sve solarne ploče koje vidimo po krovovima (i drugim mjestima) sadrže kristalni silicij. No ne mora biti tako: umjesto silicija mogu sadržavati umjetne polimere i titanijeve okside
„Ležište litija u Srbiji nije vrijedno eksploatacije zbog ekoloških rizika” kažu srpski znanstvenici – a tehnologija ih u tome podržava nudeći mnogo bolja rješenja za dolazak do litija, na ekološki prihvatljiviji način
Stara mudrost da ništa na ovom svijetu ne može biti apsolutno dobro ni apsolutno zlo vrijedi i za tamnu čokoladu: neke vrste „najzdravije čokolade“ sadrže posve nezdrave količine olova i kadmija
Baterija koja ne može raditi cijelu vječnost (ništa nije vječno!), ali sigurno može nadživjeti svoga vlasnika – novi je izum kineskih znanstvenika. Uvjet? Da radi na -20 stupnjeva i da se malo puni.
I najsitnija se riba može uloviti ako se ima gusta mreža i dobar mamac. Isto vrijedi i za uranijeve ione.
Može li se stanicu raka toliko prevariti da se umjesto za zaštitnika veže za svog ubojicu? Može: ako se trombocit preruši u limfocit.
Kako i koliko se može plastika reciklirati pokazuje najnovije istraživanje na primjeru polistirena. Isplati li se to? I na to pitanje daje odgovor.
Iz 3D-pisača izlaze svakojake stvarčice, a od nedavno i čitave kuće. Može li se njime napraviti i pravo (no umjetno) srce? Ovisi o tinti za njega.
Kakva može biti veza između željeza, raka i kamilice? Odgovor na to pitanje daje znanstveni rad naših znanstvenika iz Splita i Zagreba – koji se ne bavi fitofarmakologijom nego nanotehnologijom.
Gdje je nastao prvi život, kako na Zemlji tako i na Marsu (možda)? Eksperiment kaže: prve nukleinske kiseline (RNA) i prve stanične membrane mogle su nastati su u jezerima otopljene sode.
Ulazeći u tramvaj umjesto za maskom posegnut ćemo za sprejem. Jedan udah zaštitit će nas od zaraze, od virusa. Tajna je u dlačicama koje glume površinu stanične membrane
Olovni akumulator je napuštena tehnologija: uskoro ćemo ga moći vidjeti samo u muzeju. No nije tako. Uskoro bi mogao, u novom ruhu, pogoniti električne automobile.
Ugljikova dioksida ima puno (u zraku i dimu), no nije za drugo nego za gaziranje pića. Nije baš tako. Od njega se može proizvesti sve – zahvaljujući novom tehnološkom postupku japanskih znanstvenika.
Prizor iz znanstveno-fantastičnog filma: zraka svjetlosti prelazi preko tijela i ono ozdravljuje. Možda će se baš tako liječiti tumori – uz pomoć lijeka koji pretvara vodu u slobodne radikale.
O lebdećim česticama čitamo svaki dan nadajući se da će ih u zraku biti što manje – radi zdravlja naših pluća (i cijelog organizma). No od lebdećih se čestica može napraviti lijek protiv raka!
Mnogo se piše i priča o otrovnosti mikroplastike, s kojom sve više zagađujemo naš planet. Koliko u tim pričama ima istine pokazuje istraživanje kineskih znanstvenika na jednostaničnoj algi kloreli
Komadić keramike, staljenog olovnog ortovanadata, ponaša se neobično: obasjan zrakom svjetlosti (iz lasera) steže se i rasteže – ovisno o njezinom intenzitetu
Godišnja pretplata
11 brojeva
U vašim rukama prije nego na kioscima!
Godišnja pretplata
11 brojeva
Najkvalitetniji sadržaj za IT profesionalce
Dvogodišnja pretplata
22 broja
Najveća ušteda! Samo 2,70 € po svakom broju
Dvogodišnja pretplata
22 broja
Najveća ušteda! Samo 2,40 € po svakom broju
Solarnim ćelijama načinjenim od umjetnih polimera, umjesto od silicija, stoje na putuju mnoge prepreke. Jedna je: kako napraviti prozirni materijal koji vodi električnu struju.
Kako otopiti pamuk, a zatim iz otopine izvući čvršću celuloznu nit znali su kemičari još u 19. stoljeću. Može li se to napravi i sa svilom, s proteinskim vlaknom? Može – ali tek u 21. stoljeću.
Voda je čudo prirode, ne samo zato što o njoj ovisi život, nego i zbog svoje jedinstvene strukture. I evo još jedne spoznaje – odgovora na pitanje što se događa s vodom kada se u njoj otopi sol?
Od desetak metala i tri nemetala (C, N i B) mogu se napraviti tisuće smjesa, no samo će iz nekih nastati visokoentropijska keramika. Iz kojih? Odgovor daje deskriptor DEED.
Život na Veneri? Nemoguće! No ipak je (možda) moguće, kažu američki znanstvenici – i predočuju rezultate svojih pokusa.
Od čega je napravljen bakrenjak, ili – engleski – bronze coin? Od bakra ili od bronce? Odgovor daje kemijska analiza. No, što je bakar, a što bronca?
Stol, stolica, ormar i ormarić napravljeni tako da na njima ne može preživjeti nijedna bakterija, nijedan virus. Tajna je u polimerima i terpenima, dezinfekcijskim sredstvima iz prirode.
Nečista voda kao izvor električne struje, kao energent? Zvuči neobično, ali i na tome se radi. Problem je kao uvijek: treba pronaći djelotvoran, a prije svega jeftin katalizator.
Uz celulozu tvornice celuloze proizvode i lignin. Što od njega napraviti? Mnogo toga, samo ga prethodno treba prevesti u nešto drugo – u ester.
Je li na Marsu bilo tekuće vode? Evo još jednog dokaza. On nam dolazi iz analize magnezijevih minerala – i pokazuje kakva je to voda bila.
Ima mnogo načina za pretvaranje Sunčeve u električnu energiju. Evo još jednog – sa stupnjem pretvorbe 86 %!
Najviše znanstveno priznanje u području kemije dobila su trojica američkih znanstvenika (Moungi G. Bawendi, Louis E. Brus i Alexei I. Ekimov) za istraživanje kvantnih točaka – za što točno?
Posebna vrsta celofana, prozirne folije načinjene od celuloznih nanovlakana, može, promjenom boje, detektirati koji se plinovi nalaze u zraku. Ništa novog – osim tehnologije.
Prijeti li nam bolest ili, nadajbože, smrt iz plastične boce? Ambalaža do polietilen-tereftalata (PET) nije sasvim bezopasna, ali ni tako opasna kako nas neki pokušavaju uvjeriti
Život u moru mogao bi se oživjeti „soljenjem“ aluminijevim solima. To je još jedna zamisao za obuzdavanje globalnog zatopljenja – iza koje leže zagonetni biokemijski i geokemijski procesi.
Zeleni čaj je zdrav jer sadrži polifenole. To je točno, no kako oni točno djeluju? Odgovor na to pitanje nudi istraživanje četvorice indijskih i korejskih znanstvenika.
Može li se napraviti tvar koja će voditi električnu struju kada se nanese postupkom 3D ispisa? Može – čak i takva koja će od 3D ispisa napraviti 4D ispis - onaj koji se mijenja s vremenom
Razvoj baterija: tekući, kruti – i na kraju elastični elektrolit, elektrolit od umjetne gume. No nije riječ samo o rastezljivosti.
Mogu li se stanice raka jednostavno isprati i to onda kada se nalaze u tkivu, u tijelu? Mogu – ako se za njih napravi poseban deterdžent.
Hrđa, ali ne ona na čavlu ili autu nego ona koja nastaje geološkim procesima, utjecala je i još utječe na sudbinu metana, a s njime na klimu našeg planeta i život na njemu – kažu znanstvenici
O baterijama na bazi sumpora i litija (ili, još bolje, natrija) mnogo se priča, no na njima se i mnogo radi. Koliko smo blizu konačnom, komercijalnom rješenju?
Bez fosfora nema fosfata, pa ni onih za život najvažnijih – DNA i RNA. Stoga pronalazak soli fosforne kiseline u oceanu Saturnova mjeseca budi nadu da u njemu ima nečeg živog.
Rimski beton, opus coementicium, zahvaljuje svoju trajnost činjenici da je mogao sam zatvarati pukotine koje su se pojavile u njemu – otkriva istraživanje američkih znanstvenika
Molekula može sve – ako je osmisli i domisli, i dakako sintetizira, vješt kemičar. Pa i djelovati na dva sasvim različita načina protiv raka.
Život je nastao blizu vulkana, kažu znanstvenici – jer vulkani daju obilje energije (i mnogo čega drugog). No za postanak život možda ne bi trebalo ništa osim vulkanske planine iznad zaleđenog mora.
Kako je najbolje pohranjivati viškove energije iz obnovljivih izvora – u baterije ili nekako drugačije. Ima više rješenja: koje je najbolje?
Napraviti uređaj sa što manje pokretnih dijelova – san je svakog strojara. Evo jednog takvog: on proizvodi električnu struju gibanjem vode u zatvorenoj cijevi.
Danas se već na svakom uglu može kupiti svjetiljka od himalajske soli. Kakva je to sol, i po čemu je posebna – osim što potječe s najvećeg i najvišeg planinskog masiva na Zemlji.
Sićušni robot koji putuje crijevima i popravlja sve što treba popraviti. Znanstvena fantastika? Ma ne – i mnogo jednostavnija naprava nego što mislite.
Plastična ambalaža se razmrvi u prah, pomiješa s tamnom tekućinom i stavi u Sunčevu peć. To bi bio najkraći opis metode za recikliranje poliestera što su je iznašli kineski kemičari.
Atom do atoma – i evo najtanje žice koja se uopće zamisliti može. Takvim se žicama već dugo bave znanstvenici, a sada – zahvaljujući metodama računalne kemije – znamo i njihova mehanička svojstva.
Što učiniti sa zocom, popularnim talogom od kave? Evo rješenja: treba ga pomiješati s biorazgradivim polimerom da bi se dobio jeftin i vrlo biorazgradiv kompozitni materijal.
U uzorcima asteroida Ryugu pronađen je uracil, dušikova baza iz ribonukleinskih kiselina, a uz nju i nikotinska kiselina – vitamin B3. No kako su nastali (još) se ne zna.
Mikroroboti u medicini? Ništa slično robotima u tvornicama i na drugim (radnim) mjestima: riječ je o sasvim jednostavnim napravama, djelovanje kojih se temelji, međutim, na vrlo složenoj fizici.
Tiskane pločice koje se mogu po volji rastezati a da pritom ostaju nepromijenjene u pogledu vođenja električne struje, novo je dostignuće tehnologije. Tajna je u vodiču od tekućeg metala.
