Nova izmjena Zakona o gradnji ima za cilj modernizaciju graditeljskih propisa i usklađivanje s europskim standardima, skraćujući vrijeme potrebno za ishođenje građevinskih dozvola. Izmijenjeni Zakon bi trebao omogućiti lakšu obnovu objekata koji su oštećeni u potresima, što je za Hrvatsku izuzetno važno. Ako se uvede seizmički certifikat on bi mogao postati obvezan za nove zgrade ali i za one starije koje su podložne većim seizmičkim prijetnjama.

Probali smo saznati kakvi se seizmički certifikati izdaju u svijetu

Neke države izdaju seizmičke certifikate za stambene zgrade, ali to nije univerzalna praksa. Ovi certifikati potvrđuju da zgrada ispunjava određene standarde otpornosti na potrese. Evo nekoliko primjera kako to funkcionira u različitim državama:

1. Japan

Certifikat: "Taishin Certificate" izdaje se za zgrade koje su prošle seizmičku procjenu prema japanskim građevinskim propisima. Postoje tri glavne razine otpornosti: Taishin (osnovna otpornost), Seishin (prigušenje potresa) i Menshin (izolacija temelja). Koristi se pri prodaji nekretnina, osiguranju i dobivanju kredita.

2. Kalifornija, SAD

Certifikat: "Seismic Retrofit Certificate" se izdaje se za zgrade koje su prošle ojačanje protiv potresa prema propisima Kalifornijske seizmičke komisije (CSSC). Može biti obvezan za javne i poslovne objekte, ali se koristi i za privatne kuće. Zgrade koje ispune standard mogu dobiti niže premije osiguranja.

3. Italija

Certifikat: "Sisma Bonus". Italija ima program poticaja za seizmičko ojačavanje zgrada. Certifikat omogućava vlasnicima nekretnina porezne olakšice do 85 % troškova za ojačavanje. Zgrade se klasificiraju prema seizmičkoj klasi (A+ do G), slično kao energetski certifikati.

4. Novi Zeland

Certifikat: "Earthquake Prone Building Certificate". Vlada označava zgrade koje nisu otporne na potrese, a vlasnici moraju provesti ojačanja kako bi dobili certifikat. Nakon procjene, zgrada se ocjenjuje prema NBS (New Building Standard) skali, gdje 100 % znači da ispunjava sve suvremene standarde.

Kako izgleda seizmički certifikat?

Obično sadrži naziv objekta, adresu, datum procjene, seizmičku kategoriju i potpis ovlaštenog inženjera. Može imati grafički prikaz seizmičke klase (npr. A+, B, C...) ili postotak otpornosti u odnosu na moderne standarde. Ponekad se izdaje u obliku naljepnice na ulazu u zgradu (kao u Novom Zelandu i Kaliforniji).

Koji se standardi procjenjuju za izdavanje seizmičkog certifikata?

Standardi koji se procjenjuju za izdavanje seizmičkog certifikata ovise o zemlji i propisima, ali se obično temelje na nekoliko ključnih faktora otpornosti građevine na potrese. Ovdje su glavni aspekti koji se procjenjuju:

1. Strukturni standardi

-Otpornost konstrukcije na potres odgovara na pitanja: Koristi li zgrada fleksibilne i čvrste materijale (armaturni beton, čelik, drvo s elastičnim spojevima)? Ima li dovoljno nosivih zidova i stupova za izdržavanje horizontalnih sila potresa? Jesu li spojevi između zidova, podova i krova izvedeni tako da smanjuju mogućnost odvajanja tijekom potresa?

-Temeljna konstrukcija: Jesu li temelji zgrade dovoljno duboki i čvrsti za otpornost na seizmičke sile? Koriste li se seizmički izolatori (npr. gumeni ležajevi s olovnom jezgrom) kako bi se smanjilo preneseno gibanje?

-Dizajn konstrukcije: Je li zgrada simetrična i uravnotežena kako bi se izbjeglo uvijanje tijekom potresa? Ima li zaštitu od vertikalnih i horizontalnih pomaka, kao što su ukrućenja i čelični okviri?

2. Materijali i metode gradnje

-Kvaliteta materijala donosi odgovore na pitanja: Koriste li se visokokvalitetni betoni i čelici otporni na lom i zamor materijala? Jesu li zidovi i stupovi dobro armirani kako bi podnijeli deformacije bez pucanja?

-Metode gradnje: Je li gradnja izvedena prema modernim antiseizmičkim pravilima? Postoje li kontrole kvalitete tijekom izgradnje (npr. testovi tla, ispitivanje betona, provjera spojeva)?

3. Seizmička zona i lokalni uvjeti tla

-Podložnost tla na potrese: Je li zgrada izgrađena na stabilnom tlu ili na rizičnim podlogama (meko tlo, nasipi, pjeskovito tlo)? Jesu li poduzete mjere ojačanja temelja na nestabilnim terenima?

-Seizmička zona: Nalazi li se zgrada u visokorizičnom području (npr. Tokio, San Francisco, Istanbul)? Jesu li građevinski propisi prilagođeni seizmičkom riziku regije?

4. Tehnička procjena i testiranja

-Računalne simulacije i testiranja: Provodi li se seizmička analiza s pomoću računalnih modela i simulacija potresa? Jesu li izvedeni statički i dinamički testovi (npr. "shake table test" – test potresne platforme)?

-Seizmička klasifikacija i certifikacija: Zgrada može dobiti seizmičku ocjenu (A+ do G, kao energetski certifikati) ili postotak otpornosti na potrese (npr. "80 % NBS" u Novom Zelandu). Certifikat može zahtijevati periodična testiranja i inspekcije kako bi ostao važeći.

5. Dodatni sigurnosni elementi

-Protupotresni sustavi i dizajn donose odgovore na pitanja: Ima li zgrada sustave za prigušenje vibracija, poput prigušnih masa u neboderima? Jesu li ugrađeni elastični spojevi na cjevovodima i električnim instalacijama kako bi spriječili pucanje?

-Evakuacijske mjere: Ima li zgrada sigurne izlaze, protupotresne stepenice i otvorene prostore za evakuaciju? Jesu li liftovi dizajnirani s automatskim zaustavljanjem u slučaju potresa?

Koje se norme većinom koriste za dobivanje seizmičkog certifikata?

Za dobivanje seizmičkog certifikata, zgrada mora proći detaljnu procjenu otpornosti prema gore navedenim kriterijima. Svaka zemlja ima svoje specifične norme, ali većina se temelji na Međunarodnom građevinskom kodeksu (IBC), Eurocode 8 (EU) ili nacionalnim propisima (npr. japanski Building Standard Act, kalifornijski CBC kod).

Što je Eurocode 8 (EC8)

Eurocode 8 je europski standard za projektiranje građevina otpornosti na potrese. On postavlja pravila i smjernice za sigurnu gradnju u seizmički aktivnim područjima Europe. EC8 je dio skupa europskih građevinskih normi (Eurocodes) koji se odnose na projektiranje konstrukcija otpornosti na potres. Njegova glavna svrha je osigurati da građevine mogu izdržati potres bez kolapsa i s minimalnim oštećenjima. Eurocode 8 nije zakonski obavezan, ali većina europskih zemalja ga je uključila u svoje građevinske propise. Formalni naziv: EN 1998 odnosi se na projektiranje potresno otpornih konstrukcija.

EC8 se sastoji od 6 dijelova, a svaki se bavi različitim aspektima seizmičke otpornosti:

EN 1998-1 - Opća pravila, zgrade. Definira osnovne seizmičke zahtjeve za sve građevine. Postavlja kriterije za analizu i projektiranje konstrukcija. Navodi metode za računanje potresnog opterećenja.

EN 1998-2 - Mostovi - Pravila za projektiranje mostova otpornosti na potrese. Uključuje seizmičku izolaciju i metode proračuna.

EN 1998-3 - Sanacija i ojačavanje postojećih građevina - Smjernice za procjenu stanja i poboljšanje otpornosti starih zgrada. Uključuje metode ojačanja zidova, stupova i temelja.

EN 1998-4 - Skladišta i industrijski objekti. Pravila za silosne objekte, rezervoare i industrijske postrojenja. Fokus na tekuće materijale i specijalne opterećenja.

EN 1998-5 - Temeljenje, potporni zidovi i interakcija s tlom. Pravila za projektiranje temelja i stabilnost tla pri potresu. Smjernice za ojačavanje nestabilnog tla i sprječavanje likvefakcije (pretvaranja tla u tekuću masu).

EN 1998-6 - Tornjevi, jarboli i dimnjaci. Seizmički zahtjevi za visoke i vitke konstrukcije.

Kako EC8 određuje seizmičko opterećenje?

Seizmička zona

EC8 dijeli Europu na seizmičke zone prema povijesnim potresima i geološkim podacima. Zemlje poput Italije, Grčke, Hrvatske, Rumunjske i Turske imaju visoke seizmičke zahtjeve. Zemlje poput Njemačke, Nizozemske i Skandinavije imaju niže zahtjeve.

Spektar odgovora tla

EC8 koristi spektar odgovora za definiranje kako tlo i građevine reagiraju na potres. Razlikuje četiri vrste tla (A - stijena, B - tvrdo tlo, C - mekše tlo, D - vrlo mekano tlo). Za svaku vrstu tla postoji drugačiji način izračuna seizmičkog opterećenja.

Metode proračuna

EC8 dopušta različite metode analize građevine na potrese:

-Jednostavna metoda: koristi se za manje zgrade (proračun temeljen na lateralnim silama).
-Spektralna analiza: računa se odziv zgrade na različite frekvencije potresa.
-Nelinearna analiza: koristi se za kompleksne konstrukcije i detaljnije simulacije potresa.

Glavni ciljevi EC8

-Sigurnost ljudi. Sprječavanje urušavanja građevina i zaštita života.
-Očuvanje funkcionalnosti. Osiguranje da važne zgrade (bolnice, škole) ostanu operativne nakon potresa.
-Smanjenje ekonomske štete. Projektiranje konstrukcija tako da popravci budu mogući i ne previše skupi.