Nova studija provedena na Institutu za računalnu biologiju Sveučilišta George Washington bila je usmjerena na proučavanje onoga što su članovi istraživačkog tima interno prozvali „babinom hipotezom“: postavili su pitanje može li neredovito i nemarno pranje određenih dijelova tijela zaista biti potencijalni uzrok bolesti.

Iako prožeto i malom dozom humora (jer i znanstvenici su samo ljudi koji se ponekada vole nasmijati svojim neduhovitim geekovskim forama), istraživanje je osmišljeno sa sasvim ozbiljnim zadatkom da se prouče različita područja ljudskog tijela i detektiraju regionalne varijacije u sastavu kožnih mikrobioma, onih prirodnih bioloških zajednica mikroorganizama koji normalno žive na koži zdravih pojedinaca.

Istraživanje se osobito željelo usredotočiti na varijacije mikrobioma na tzv. zanemarenim područjima kože, poput prostora između prstiju na stopalima, kao i drugih dijelova tijela na koje su nam naše babe i matere vječno ukazivale kao mjesta koja treba posebno temeljito oprati: područje vrata, pupka i iza ušiju. Studija je objavljena u znanstvenom časopisu Frontiers in Microbiology.

Baba kao inspiracija

Pomalo neobično je zvučalo kada je u izjavi za tisak povodom objavljivanja rezultata studije Keith Crandall, direktor Instituta za računalnu biologiju i profesor biostatistike i bioinformatike na Sveučilištu George Washington rekao je da mu je glavna inspiracija za istraživanje zaista bila njegova baba koja ga je stalno podsjećala da se treba „…dobro istrljati iza ušiju, između nožnih prstiju i u pupku“.

Vođen tom idejom, postavio je hipotezu da se u tim područjima, ukoliko ih se prilikom svakodnevnog pranja tijela zanemaruje i zapostavlja, mogu zadržati i umnožavati različite, nezdravije vrste bakterija nego na drugim dijelovima tijela koja redovitije i temeljitije peremo.

U studiju je uključeno 129 ispitanika-dragovoljaca, redom studenata diplomskih i dodiplomskih studija, od kojih se prikupilo bakteriološke uzorke s kože potkoljenica i podlaktica, iza ušiju, između nožnih prstiju i iz pupka. Iz svih uzoraka s kože je potom izolirana i sekvencionirana sva tamošnja DNK, kako bi se eliminirala ljudska (domaćinska), a izolirala i definirala DNK iz bakterija koje naseljavaju kožu tih regija tijela.

Nezdrave bakterije iz zanemarenih regija

Nakon sekvencioniranja, identificirane su sve vrste bakterija u svim lokalnim mikrobiomima, pritom uspoređujući sastav mikrobioma prikupljenih s vlažnijih i masnijih, zapuštenih područja kože s uzorcima uzetim sa suhih, čišćih područja.

Vjerojatno i sami nagađate ishod: Crandallova baba (a time i vaša baba!) je bila u pravu: područja kože koja su redovitije čišćena i oprana imala su znatno raznolikiji (a time i „zdraviji“) prirodni mikrobiom od higijenski zanemarenijih područja, koja su sadržavala potencijalno nezdraviju kolekciju naseljenih mikroorganizama.

S druge strane, područja suhe kože (podlaktice i listovi) bila su po svojem mikrobiomu ujednačenija, bogatija i funkcionalno različita od tzv. lojnih (iza ušiju) i vlažnih (pupak i između prstiju) regija – navode istraživači u zaključku svoje studije, dodajući kako nisu pronađene značajne mikrobiomske razlike među spolovima, dobi i etničkoj pripadnosti.

Od hipoteze do aksioma, teorema i zakona

No dobro, je li mikrobiom zaista tako važan? Pa… jeste. Razlike u sastavu „zdravog“ i „nezdravog“ mikrobioma kože predstavljaju realan potencijal za razvoj nekih kožnih ili općih bolesti, poremećaje imuniteta ili preduvjet za pogoršanje simptoma već postojećih lokalnih ili sistemskih bolesti kao što su psorijaza, ekcemi ili kožni oblik sistemskog lupusa.

Mikrobiom vaše kože sastoji se od mikroorganizama koji su iz našeg okoliša naselili kožu i s našim organizmom – baš kao i mikrobiom usne šupljine, vagine ili  probavnog trakta – uspostavili suživot na obostranu korist: bakterijama je na našoj koži ugodno i toplo, imaju prostora i hrane i nalaze se u usklađenoj ravnoteži s ostalim mikrobima u neposrednom susjedstvu, a korist koju nam pružaju možete iščitati iz priloženog okvira uz tekst.

Ukratko, babina hipoteza je ovom studijom potvrđena znanstvenim dokazima i time je po definiciji postala - babin aksiom… ili teorem. Svejedno. U svakom slučaju – poslušajte babu i perite se temeljito između nožnih prstiju i iza ušiju.

^{Igor „Doc“ Berecki je pedijatar-intenzivist na Odjelu intenzivnog liječenja djece Klinike za pedijatriju KBC Osijek. Pobornik teorijske i praktične primjene medicine i znanosti temeljene na dokazima, opušta se upitno ne-stresnim aktivnostima: od pisanja znanstveno-popularnih tekstova i objavljivanja ilustracija u tiskanom izdanju časopisâ BUG, crtkanja računalnih grafika i primijenjenog dizajna, zbrinjavanja pasa i mačaka, fejsbučkog blogiranja o životnim neistinama i medicinskim istinama, sve do kuhanja upitno probavljivih craft-piva i sasvim probavljivih jela, te neprobavljivog sviranja bluesa.}