Negdje potrkaj ljeta 2003. imao sam veliku sreću, kao tech novinar zaljubljen u digitalnu fotografiju, prisustvovati svjetskoj premijeri Olympusa E-1 u Amsterdamu. Posrijedi je bio, u to doba, neprikosnoveni događaj u svijetu fotografije - predstavljao se prvi "pravi" DSLR, profesionalni fotoaparat u potpunosti prilagođen novoj, digitalnoj eri fotografije. Od senzora, tijela, elektronike, do novih objektiva - čitav sustav bio je potpuno nov. Olympus je tada dominirao tržištem kompaktnih digitalaca, a s ovime se činilo da će isti uspjeh bilježiti i među zahtjevnijom publikom.

Doista je sve išlo po planu. E-1 se, usprkos tome što se nije oslanjao niti na jednu kompnentu iz svijeta analogne profesionalne fotografije, relativno brzo etablirao na tržištu. Sve je bilo nužno kupiti iznova ako ste se htjeli koristiti ovim uređajem, no prihvatili su to i mnogo širi potrošački krugovi od "early adoptera". I mi smo u Bugu, godinama, sve fotografirali baš s ovim modelom...

Nekoliko godina kasnije - logično -  predstavljen je i nasljednik, E-3, suvremeniji, moćniji uređaj, a asortiman Olympusovih fotoarpata s izmjenjivim objektivima širio se u i drugim pravcima, stvarajući i prateći nove tržišne kategorije i trendove. Olympus je tada važio kao jedan od najmoćnijih globalnih igrača na tržištu fotografske opreme. Bilo da ste htjeli kompakt, profi DSLR, mirrorless za "prosumere", ultrazoom, ultrakompant ili neki petnaesti digitalac, niste mogli puno pogriiješiti ako bi odabrali Olympusov model. 

Kada sam, međutim, jučer pročitao vijest da Olympus prestaje proizvoditi fotoaparate, prva pomisao mi je bila - zar se to već nije dogodilo prije nekoliko godina? Danas svijetom digitalne fotografije dominiraju Sony, Canon i Nikon, a tu je i pokoji manji igrač koji preživljava udovoljavajući nišnim skupinama fotografskih fanatika. Olympus je, pak, u fotografskoj industriji optilike ono što je Nokia u industriji mobilnih telefona - legenda o kojoj nam pričaju naši stari, svedena na razinu marginalca. Ako ne još i nešto gore...

Najlakše bi za smrt Olympusa bilo "optužiti" mobitele, no oni nisu - kao što mnogi rado zakljčuju - "ubili" fotoparate. Istina je da današnji top mobiteli Applea, Huaweija, Oppa, Viva, pa i Samsunga proizvode fenomenalne fotografije, osobito noću, te da im zbog toga, ali i procesorske snage i praktičnosti, kompaktni fotoaparati nikako ne mogu tržišno parirati. No spomenuti japanski trojac vrti itekako ozbiljan biznis s fotoaparatima koji nisu namijenjeni situacijama kakve snimamo mobitelom, stvarajući prostor i brojnim drugim proizvođačima opreme koji zahvaljujući njima također posluju više nego solidno. 

Nisu krivi niti korona, niti "više sile", niti loša sreća koja, eto, naprosto zadesi neke tvrtke, pa propadnu... Olympusu je krenulo nizbordo zbog nečega našem podneblju vrlo dobro poznatog - korupcije, kriminala, sprege s mafijom, pranja love i lopovluka. Krajem 2011. otkriven je skandal oko "izgubljenih" milijardu i pol dolara kompanijske love, vezan uz sumnjive "investicije" i kojekakva potplaćivanja kriminalnih skupina.

Kako se raspetljavalo koruptivno klupko, s izvorištem u samom vrhu menadžmenta kompanije, otkrilo se da je praksa "neprimjerenih" uplata datirala još iz osamdesetih godina prošlog stoljeća, a u godinama kada je Olympus trebao postati kralj profesionalne digitalne fotografije, stvari su kulminirale do te mjere da su se C-Level glavešine većinu vremena bavile zamračivanjem para, a ne pravim biznisom. O svemu je objavljena i knjiga simboličnog naziva - Exposure (ekspozicija). 

Dok su, tako, Sony, Canon i Nikon pravovremeno i ispravno reagirali na protruziju raznih Appleova, Huaweija i ostalih u tržište koje su im ovi ugrozili, orijentirajući se ponajviše na prednosti velikih senzora kakve mobiteli fizički ne mogu imati, Olympus nikada, primjerice, nije predstavio full frame uređaj. Dok je danas nezamislivo snimiti bilo kakav ozbiljniji video, od filma, serije, preko spota, pa do iole gledljivog podcasta bez korištenja DSLR-a, Olympus u svijetu videa nije ama baš nikakav faktor.

Zadnji put je neki njihov fotoaparat EISA nagradu dobio 2016. godine, za model Olympus OM-D E-M10 Mark II - u kategoriji Consumer Compact System Camera. Sada su, pak, "brend" prodali, a vlastitu proizvodnju ugasili. Kompanija će se baviti isključivo proizvodnjom uređaja za medicinsku dijagnostiku, no nekako mi nije baš svejedno hoće li me, jednom kad ću zatrebati, medicinari prepusiti Olympusovom ili - nadam se - nekom drugom aparatu.