Prošle godine obilježili smo naglašeno i opširno tridesetu godišnjicu izlaženja Buga, pa nije bilo razloga da se time iznova bavimo i ove godine - ovo je tek mali, usputni, spomen i prisjećanje na taj trenutak, u stilu "dogodilo se na današnji dan"…

Otvornu fotografiju objavili smo u Bugu u drugom broju (kao izvještaj s vlastite promocije), a i u Bugu 241 iz 2012. (unutar prigodničarske teme o dvadeset godina izlaženja), uz ovaj tekst: „U tada vrlo popularnom zagrebačkom restoranu Kod Drageca, koji se službeno zvao Hrvatski kulturni klub, u podrumu Muzeja za umjetnost i obrt, početkom prosinca 1992. godine okupio se popriličan broj zainteresiranih za promociju časopisa čudnog imena. Kratku govoranciju održali su Miroslav Ambruš-Kiš, suradnik i savjetnik redakcije te imenjak mu Miroslav Rosandić, glavni urednik. Cijelo događanje bilo je relativno skromno i nepretenciozno, ali atmosfera silno pozitivna. Svi su bili uzbuđeni i oduševljeni zbog pojave novog časopisa iako su u nas tada postojala već druga dva izdanja istog profila (Info Trend i Byte). Objavljujemo sve (tri) fotografije s tog događaja, koje su sačuvane do danas.“

Iz današnje perspektive izgleda doista čudno da smo sačuvali tako malo foto dokumentacije na tu večer iako smo imali angažiranog fotografa (a na jednoj od dvije preostale slike, koje se mogu vidjeti u Bugu 241, u prvom planu je čak i Drago Havranek, tada fotograf Večernjeg lista), a ja sam u svim selidbama redakcije kroz prošla desetljeća uspio sačuvati arhivski ormar (kakve se zna viđati kod doktora, za držanje zdravstvenih kartona) u koji smo prvih desetak godina spremali sve foto materijale (filmove, dijapozitive, slike na papiru, kataloge), no u periodu dok se taj ormar počeo koristiti, a mi funkcionirali u improviziranim uvjetima, očito se pogubio dio fotodokumentacije.

Prigodom promocije, te večeri, svi koji smo radili na prvom broju, zajedno smo se i slikali, svjesni da će nam to biti draga uspomena, ali na žalost taj dijapozitiv nije tada skeniran, a poslije ga više nikada nisam uspio pronaći. To mi je posebno žao jer je na prvom broju radilo puno ljudi (ne samo na pisanju tekstova, već u organizaciji cijelog procesa stvaranja novog izdanja), od kojih je valjda pola odustalo već u idućih par mjeseci (većina su bili studenti, svatko sa svojim obavezama), pa ih dobar dio ni ne pamtim jer sam ih tek površno poznavao.

Iz godina nakon toga imamo puno slika, ali opet sve su to ili pojedinačne ili usputne ili s nekih događanja, pa je realno prva prava slika, ali ovaj put samo uže redakcije (opet bez vanjskih suradnika, ljudi iz marketinga, administracije i grafičke produkcije), nastala tek 1996. u gornjogradskom profesionalnom studiju Luke Mjede, poznatog fotografa. Ta slika je nastala za potrebe ilustriranja našeg prvog godišnjeg izbora Bugovih nagrada, za najbolje proizvode, tehnologije, IT osobe i usluge u 1996. godini, a objavljena je u Bugu broj 50 (siječanj 1997.).

Na slici su Aron Paulić, tada i danas direktor Bug d.o.o.; Mladen Bobinac, kompjuterski sveznalica, poslije naš urednik hardvera, danas živi i radi kao ekspert za kompleksna printerska rješenja u Dubaiju; Oleg Maštruko, prvi webmaster našeg weba i osebujni autor, danas glavni urednik Mreže; potom Branko Špoljarić Barney, legenda domaće računalne scene, hardveraški guru, omiljen kod svih, na žalost pokojni od 2013.; Srđan Roje, prvi šef Buga laba, nakon niza godina rada u raznim ICT tvrtkama, posvetio se duhovnim temama i danas je spiritualni konzultant; na koncu tu sam i ja, autor ovog teksta, Miroslav Rosandić, glavni urednik, u kravataškom izdanju, potpuno netipičnom za mene (ne znam što mi bi). Možete uočiti da na slici nema Drage Galića, koji je u Bugu od prije prvog broja, a nema ga jer je dobio neku virozu u terminu kada smo imali zakazano slikanje, što je i na osebujan način i objašnjeno u potpisu pod sliku, gdje je pisalo: „Na slici nedostaje Drago Galić koji je tog dana radije grlio zahodsku školjku nego li pozirao za grupni portret. Bez brige – oporavio se i bez infuzije, što se da uočiti po količini tekstova koje potpisuje u ovom broju“

Ovaj "tvkalendarski" tekst je i u jednu ruku svojevrsna najava Bug Future Showa (8. veljače 2024.), gdje ću se u svom nastupu kratko osvrnuti i na ova naša (nekad redovita) grupna slikanja. Samo je ovo prvo, iz 1996. bilo klasično, normalno, dok smo u svim ostalima bili u „nekom svom filmu“.