1) Les Mills Body Combat

Navodno je Les Mills franšiza vježbaonica „diljem svijeta“ (očito ne i našeg dijela svijeta), a ovo je samo jedan mali dio produkcije ove korporacije koja se fura na „zdrav život“ i vježbanje kao njegov osnovni dio. Rekavši to, većina nas ne bi očekivala ništa naročito od ovoga osim još jednog korporativnog cijeđenja novca po svaku cijenu i – bili bismo u krivu.

Les Mills Body Combat je definitivno najkompletnija i najbolja igra za sveukupno kondicijsko vježbanje što se u ovom trenutku može naći na VR platformama. Ne postoji u PCVR verziji već dolazi u verzijama za Pico 4 i Quest 2 i Quest 3 naglavnike što znači da se izvodi na samim uređajima, te za Sonyjev PSVR2.

Igra se reklamira kao „MMA style workout“, što znači da pored izbjegavanja letećih zapreka izmicanjem čitavog tijela i udaranja rukama u leteće oblike koji to ištu, poneki od njih treba uništiti i udarcem koljenom, točnije privlačenjem s dvije ruke ispod struka i udaranje (virtualnim) koljenom koje je opcionalno s obzirom da se udarac registrira čim je oblik privučen (dovoljnom brzinom) ispod struka.

Ukupno je preko 50 različitih vježbi poredanih po kategorijama vježbača (navodno od 7 do „50+ godina“), a vježbe traju u pravilu od 5 do 25 minuta.

Vježbe su, tvrde, napravljene za rad ruku (istina, mlataramo s njima neprestance), nogu (čučnjevi, izmicanje prepreka, udaranje koljenom – tko baš želi) i vježbe jezgre što je također načelno točno jer čim stojimo i mrdamo se i koristimo noge, ruke i naginjemo se i saginjemo radi i jezgra, iako ne baš istim intenzitetom kao ruke i noge.

Aktivnosti su podijeljene po intenzitetu na one visokog intenziteta, srednjeg („intermediate“) i one za početnike i možemo reći da ćete nakon 20 minuta visokog intenziteta biti pristojno oznojeni bez obzira bavite li se i inače nekom fizičkom aktivnošću ili ne.

Radnja se odvija na pet različitih scena (11 plus MR za one s Quest 3 naglavnikom) i dvoje trenera koji daju opće trenerske napomene u vezi s vježbama pred nama i za nama.

Ako se nadate da se radi o nekakvoj umjetnoj inteligenciji (mi se jesmo ponadali, priznajemo, ponijela nas atmosfera... ) – truba. Radi se o generičkim, ali kvalitetnim savjetima, ali treneri u igri neće shvatiti da ste na rubu suza ili da ste slomili nogu vježbajući ili bilo što slično.

Iako nije strogo uzevši jedna od ritam igara, Les Mills Body Combat (XR), i ova igra dolazi s ponešto pozadinske glazbe za vježbanje, dakle brzog i jakog ritma koji bi nas trebao svjesno i podsvjesno motivirati i pripremiti za vježbu.

Iako je sa 30 dolara najskuplja sportska VR igra na našoj listi, daje apsolutno najviše od svega ostaloga i to višestruko više tako da cijenu smatramo izuzetno povoljnom.

To bi bila dobra vijest. Loša vijest je da se govorka da će igra prijeći na pretplatnički model, dakle, morat će se plaćati svaki mjesec, a ne samo jednom "plati pa nosi" kao do sada.

Ako je to točno, onda je to možda razlog više da je nabavite čim prije.

2) X- Fitness

Igra je započela svoj „early access“ život 2020. na Steamu pod imenom X-Booster, da bi kasnije promijenila ime u sada konačno X-Fitness. Verzija za PCVR trenutno košta oko 9 eura, a verzije za VR naglavnike ovisno od Internetskog dućana konkretne platforme (Quest, Pico…) na kojem se nalazi i o trenutnoj akciji, ali u prosjeku računajte otprilike dvostruko toliko.

X-Fitness je definitivno u kategoriji ritmičkih igara za tjelovježbu gdje su „staze“, odnosno raspored meta koje moramo pogoditi ili izbjeći striktno povezane s ritmom glazbe koja se vrti u pozadini. U paketu s igrom dolazi 25 mp3 pjesama, a moguće je dodavati i svoje.

Vježbovna seansa ograničena je trajanjem pjesme (jer, pogodili ste, radi se o ritmičkoj igri), a duljine pjesama u paketu variraju od otprilike minutu i pol do dvije i po minute s jednom iznimkom skladbe Long Trip koja traje 6 minuta i 27 sekundi.

Bilo koja od skladbi/staza može se izvesti u 3 načina – warmup, workout i intense. Teži mod znači više lebdećih meta koje moramo pogoditi šakom, prerezati svjetlosnim mačem, obraniti se od njih s dvije ruke, izbjeći čučnjem ili micanjem u stranu ili zaustaviti pogotke iz dronova štitom.

Kao i kod drugih sličnih igara mete su bojama označene da znamo koja ruka ide na koju metu (u ovom slučaju desna ide na plave trokute i kugle, lijeva na narančaste), a udaramo naizmjence dok kugle „siječemo“ i naizmjence i istodobno objema rukama.

Na najtežem, intense načinu vježbanja mete su često asimetrično postavljene tako da nas zbune (istodobni, ali različiti pokreti za lijevu i desnu ruku) pa ovaj način vježbanja nije nužno fizički intenzivniji za istu skladbu (ritam pozadinske pjesme se ne ubrzava), već prije zahtjeva veću koncentraciju i pripremu što sljedeće uraditi.

Na kraju svake staze dobivamo statistiku s konačnim skorom, najbržim udarcem za lijevu i desnu ruku, prosječnom brzinom udaraca za lijevu i desnu ruku, ukupan postotak pogođenih meta, izbjegnutih smetala itd, a dobijemo i top-listu s našim mjestom u odnosu na druge igrače na istoj razini i istoj stazi.

Dobro je što je u konačnoj statistici dan izračunatih kalorija potrošenih za stazu, taj dan, tjedan i mjesec (28 dana) tako da si možete prilagoditi duljinu i intenzitet treninga ovisno o ciljevima ili „izazovu“ koji ste si sami zadali – 10.000 kalorija tjedno, primjerice, jedan je od češćih izazova na forumima. Također, igra izračunava kalorijsku potrošnju i ukupne bodove i ovisno o brzini (silini) udaraca, tako da nije isto ako samo dodirnemo metu i formalno smo je pogodili, ili akcelerometar u kontroleru izračuna da smo to uradili brzinom od 30 ili 35 kilometara na sa (osobno je ovdje potpisanome rekord malo preko 30 km/h i to za lijevu ruku iz nekog razloga, iako je dešnjak… - o 35 km/h može za sada samo sanjati…) pa što intenzivnije udarate, to su i rezultati bolji. Naravno, pod uvjetom da i pogađate.

Ako vam je Les Mills pretjerano skup ili razrađen, od svih ritam-igara za vježbanje, X-Fitness je daleko najbolje složena i najkompletnija. Nakon 20 minuta „workouta“ plivat ćete u znoju, a dobit ćete i izračun koliko ste kalorija potrošili za svoju visinu i težinu i intenzitet kojim ste vježbali.

Na forumima ćete naći prigovor da X-Fitness povremeno ne registrira pogotke u metu, s čime bismo se u početku bili složili, ali više ne – pokazalo se da ne registrira zakašnjele pogotke, kada smo umorni i presporo zamahujemo. Što budete više igrali i budete u boljoj formi magično će se i taj „bug“ u igri popraviti…

Stvarni problem je što su „staze“ u načelu prekratke – najdulja je rečeni Long Trip od 6:27 minuta, ali imate i playliste, duljine od nešto preko 9 minuta pa do nešto preko 21 minute, a možete i sami slagati svoje ili editirati postojeće praktički neograničene duljine.

3) Beat Saber

Legendarna ritmička igra za VR koja je s nama od 2019. i kao i većina drugih igara tog tipa na screenshotima izgleda bizarno dosadno, a kada je igrate, posve se uživite. Beat Saber je što se vježbanja tiče i naprezanja daleko manje zahtjevan i od Les Millsovog Body Combata i od X-Fitness i veći naglasak daje na glazbu i praćenje ritma (katkada i frenetičnoga – nije uvijek baš lako pohvatati svaki otkucaj i svaku metu).

Kao što ime kaže, koristimo svjetlosne sablje da pogodimo oblike koji plutaju zrakom u ritmu glazbe dok mi bestjelesno lebdimo u tom prostoru nota i ritma. Igra ne podržava MR, samo VR, a da budemo posve iskreni, u osnovnoj verziji se ne može pohvaliti ni prevelikim brojem opcija i mogućnostima. Uglavnom udaranje blokova lijevom i desnom „sabljom“ u ritmu u simetričnom i asimetričnom načinu  - različiti smjer i pokret jedne ruke u odnosu na drugu – što katkada može biti komplicirano za izvesti i kada znate što se od vas očekuje, ali jednostavno trebate mozgu dati vremena da se nauči slati različite signale različitim rukama. Najteži način igranja (Expert) je i najbrži s hrpetinom blokova koji jure prema vama i ako izgubite ritam na jednome manje-više: to je to – proći će ih 20 dok ponovo uhvatite pravi ritam za lijevu i desnu ruku.

Prepreka koje treba izbjeći je začuđujuće malo, tako da se ne trebate bojati čestih čučnjeva i pomicanja u stranu i općenito upale mišića u Beat Saberu su rijetkost, čak i za one koji se baš ne ubijaju od svakodnevnog vježbanja. Dapače, najveći izvor frustracije su Expert i Hard razine koje ne zahtijevaju posebnu fizičku spremu, ali koordinaciju oka, ruke i mozga, što je ponekad, posebno ovog trećeg, teško natjerati da radi kako očekujemo…

Ipak, najveća vrijednost Beat Sabera je modding community i GOMILA modova koji sada već osrednju glazbenu igru pretvaraju u vječni hit i stalno osvježavaju.

Službeni DLC glazbeni paketi su, po nama, preskupi za ono što nude  - desetak odabranih pjesama za 20-tak eura u paketu koji obično ima vrlo tendencioznu i netočnu oznaku „MEGA PACK…“, a kad ono tamo – rukovet pjesmica…

4) OhShape

Glazbena i ritam igra u kojoj plešemo u skladu s pokretima, odnosno stavom siluete ispred nas, a usput također prema nama lete razni oblici i blokovi i zidovi u skladu s glazbom koja se trenutno vrti. U osnovi za one koji vole plesati, ali ima i malo nabijanja blokova po zraku.

Općenito - igra koja će se sigurno više dopasti ženama nego muškarcima.

Igra je navodno napravljena prema japanskoj televizijskoj emisiji Hole in the Wall/Nokabe/Pazi, zid! koju nismo gledali, a i nećemo, pa im vjerujemo na riječ.

Iako nam možda nedostaje entuzijazma kod opisa ove igre, nemojte pomisliti da se radi o nečemu za penzionere i one svikle na sjedenje na kaučima, kao što je slučaj s Beat Sabreom. Oh Shape je fizički IZUZETNO zahtjevna igra i nakon 10 minuta jamačno ćete se kupati u znoju i kreveljiti se pokušavajući se premetnuti u oblik koji se od vas zahtjeva da biste prošli kroz ocrt lika na zidu koji vam se približava.

Usprkos tome, posve je prikladna za obiteljsku zabavu jer nema ničega posebno agresivnoga i neprimjerenoga u svemu tome, bez obzira što posebno na višim razinama težine (ukupno ih je četiri) zahtjeva od sudionika priličnu fizičku spremu.

Ukupno je u osnovnom paketu 31 „staza“ (Oh Shape to zove „mapa“, ali mi smo se na početku ovoga teksta odlučili za termin staza jer u ovakvim igrama nema baš nekog vrludanja krajobrazom pa niti samog krajobraza za koji bi trebala mapa – kretanje je posve linearno i zadano…), a postoji i „Party Mode:“ gdje se naizmjence s prijateljima natječete tko je bolji. Iz nekog razloga, naime, ne postoji nikakav oblik mrežne igre, iako igra podržava cross-platform liste najboljih.

Naravno, da se uvježbate prije „službenog“ natjecanja postoji trenažni način (Practice Mode) gdje do mile volje ponavljate stazu da ne ispadnete papak kad vam dođu gosti-natjecatelji, a ako ste baš jako dobri (jer inače umirete po dva sata dnevno s Les Mills Body Combatom ili X-Fitnessom), tu je i Workout Challenge da drugima obrišete pod…

Izvrsna stvar je editor staza („level editor“) otvorenog koda i dostupan na GitHubu koji, kao i u slučaju Beat Sabrea,  ovoj igri daje stalno novu svježinu. Za one koji vole ples.

Ako želite impresionirati ženu, curu, djevojku iz susjedstva, Zendayu, Margot Robbie, Emily Rataykowski i tu ekipu koja vam dolazi u goste – nabavite Oh Shape.

Za dečke će biti dosta i gajba pive. Po glavi.

5) Pistol Whip

Očekujete pucnjavu u stilu Johna Wicka (jer ne čitate opis igre već sudite po imenu, kao ovdje potpisani), a na kraju si kupite kombinaciju Super Hota, ritam igre i – Johna Wicka. Dakle, barem nešto.

Kao što iz prvog dijela imena možete zaključiti, ovdje imate neki pištolj kod sebe (za početak, kasnije ima i drugih oružja, duplih pištolja itd.) i njime okolo uvodite red u grafički vrlo apstraktni okoliš i likove koji osnovnim obilježjima nalikuju ljudima (glava, tijelo, dvije ruke, dvije noge), ali bi isto tako mogli biti i roboti odnosno nedefinirani likovi iz snova. Čak se i likovi iz Super Hota doimlju stvarnijima od neprijatelja i smetala u Pistol Whipu.

Fora s Pistol Whipom je da projektili neprijatelja putuju (relativno) sporo i moguće ih je izbjeći, pa je potrebno neprestano saginjanje i izmicanje da bi se preživjelo uz istodobno pucanje po neprijateljima. Ovo je istodobno dobro (nećete poginuti!), ali i "loše-ali-dobro" (oznojit ćete se i dobiti upalu mišića, ali ionako je to ono zbog čega i igrate Pistol Whip).

Ima i opcija Vengeance gdje ubijeni neprijatelj prema vama dodatno uputi hrpu metaka koje treba izbjegavati, pa ako se želite još više naprezati i saginjati, uključite ju.

Kako napredujemo kroz igru dostupno nam je sve bolje oružje pa nam je shodno tome lakše ubijati neprijatelje što dalje odmičemo i što je ujedno i glavni paradoks u igri koji je čini se posve nenamjerno nastao i nije plod dizajna – najteže je i najviše se gine ispočetka, što smo bolji i bolje opremljeni to spokojnije „johnwickujemo“ kroz neprijatelje…

Namjerno spominjemo Johna Wicka jer pogotovu od drugog nastavka, scene pucnjave u serijalu su koreografirane do bola tako da nalikuju više jazz baletu nego akcijskom filmu, a Pistol Whip zahvaljujući jakoj glazbenoj podlozi i ritmu s pravom za sebe kaže da je „ballet of bullets“. Dakle, usprkos vizualnoj različitosti, na razini koreografije i ritma film i igra sigurno imaju dodirnih točaka.

U igri se pojavljuju i scene inspirirane (u najopćenitijem smislu riječi…) čuvenim filmskim (pistoleroskim) klasicima, a tu je Remixed Scene tab gdje zajednica dijeli svoje modove što daje stalnu svježinu igri.

Međutim, i bez korištenja modova igru je moguće prilagoditi svojim željama i stilu igranja iz izbornika s opcijama koje daju mogućnost praktički posve nove mehanike igranja, za što će vam trebati nekoliko dana da sve pohvatate i otkrijete što vam najbolje odgovara.

Zapravo, nevjerojatno razrađena glazbena i ritam sportska igra koja se možda zaslužila plasirati i na više mjesto od petoga, da nije vizualnog dojma koji je za ovdje potpisanog previše apstraktan za igru koja u imenu ima riječ „Pistol“…