Svjesni smo da je zlatno doba kooperativnih pucačina u kojima zajedno s još tri prijatelja polako napredujemo i jedni druge nadopunjavamo iza nas. Možda je riječ o zasićenju uslijed hiperprodukcije, jer realno gledajući, proteklih smo se godina naigrali takvih četveročlanih avantura i previše, no nakon što je najavljeno da na novoj radi ekipa Arkane Studiosa, mislili smo da napokon dobivamo igru tog formata vrijednu pažnje. Naime, Arkane je iznimno cijenjen zbog svoje genijalnosti iskazane u Dishonoredu i njegovom nastavku, obnovljenom Preyu, pa čak i ne tako davnom Deathloopu koji unatoč odličnoj igrivosti kod igrača nije izazvao preveliki interes.

Dok je svaka od spomenutih igara imala ono nešto što ju je izdvajalo od konkurencije, njihov novi projekt Redfall djeluje kao generički odrađena pucačina koja će malo koga uspjeti zadržati na duže vrijeme. Možda je stvar u naglasku na akciji umjesto prikradanja, elementu u kojem Arkane briljira, ili opet, zapletu koji uključuje izlizane vampire koji su proteklih desetak godina sveprisutni kao da ne postoje neki drugi negativci, no činjenica jest da čitava igra kao cjelina vrlo brzo postaje iznimno dosadna uz sve više zamjerki koje putem uočavamo.

Priča nas vodi u Redfall, otočni gradić kojim su zavladali vampiri i njihovi sljedbenici. Da stvar bude gora, nadnaravna bića su uspjela zakloniti sunce kako bi se mogli kretati i po danu, te izolirali mjesto od ostatka svijeta, a u takvom okruženju četiri lovca na vampire pokušavaju preživjet i naravno, otkloniti prijetnju. Ništa revolucionarno, no kao podloga za dobro napucavanje i druženje s prijateljima sasvim dostatno. Odnosno, tako u početku izgleda.

Problemi započinju već sa samim likovima, jer niti jedan od njih nije pamtljiv, niti smo se s njima mogli povezati. Iako svaki dolazi s vlastitim setom sposobnosti i neki su poput snajperiste Jacoba zabavniji za igranje od ostalih, u osnovi jurišamo gradom i napucavamo protivnike, od kojih su ljudski lake mete, no vampiri su ipak opasniji i otporniji, te ih na vječni počinak šaljemo probadanjem kroz srce ili izlaganjem UV zrakama. Repetitivni postupak koji nakon sat-dva kod igrača izaziva zijevanje i "kapke na pola", a ni same misije poput čišćenja određenog područja, kakve eksplozije ili pronalaska određenih predmeta, nisu nešto što bi podiglo atmosferu.

Nažalost, ni u tehničkom smislu Redfall nije na visini zadatka. Svjesni smo da su današnje igre, poglavito one koje su u prvom redu rađene za konzole, na PC-ju iznimno zahtjevne, što potvrđuje i ovaj primjer gdje u nekim područjima dobivamo zadovoljavajuće performanse, da bi par metara dalje provjeravali okreću li se ventilatori na našim skupo plaćenim grafičkim karticama ili su otkazale poslušnost.

Jedna od rijetkih pozitivnih stvari jest dostupnost Redfalla uz pretplatu na Game Pass što na neki način jamči dovoljan broj igrača za kooperativno igranje, no opet, šansa za pronalaskom ekipe spremne za suradnju je vrlo mala, a samo jedan član koji ne zna što treba raditi ili se namjerno glupira može ugodnu večer pretvoriti u izvor frustracija. Daleko od toga da Redfall nije imao potencijal, no isti je, nažalost, ostao neiskorišten.

Igrano na PC-ju putem Game Passa