Problem s AI je da kolikogod ona bila sofisticirana, čak "čudesna", uvijek zahtijeva ljudsku kontrolu. Samo čovjek može uočiti besmisao. (Primjer: komjutor je moju riječ "volume" preveo kao "svezak" iako je očito da govorim o zapremini.) S druge strane, oslanjanje na AI oslabljuje ljudske sposobnosti. Umjesto da kukaju kako je teško pisati znanstvene radove, znanstvenicima bi bilo pametnije da nauče pisati (učenje se uvijek isplati). Meni je pisanje znanstvenog rada uvijek bio najlakši i najdraži dio zajedničkog posla. Za to treba 5 dana: 1. dan: izrada slika i tablica, 2. dan: pisanje uvoda i prikaza rezultata, 3. dan: pisanje diskusije i zaključka, 4. dan: pisanje sažetka i potpisa pod slike, 5. dan: integriranje i redaktura rukopisa. Može se uzeti još jedan dan na finu doradu rukopisa. Najveći problem u pisanju znanstvenog rada je njegovo slanje u uredništvo časopisa. Treba ispuniti nekakav kompjutorski (opet AI!) formular (Opiištite sadržaj rada u a) pet rečenca, b) u jednoj rečenici. Koji je od prikazanih rezultata najvažniji? Što je novo u vašem radu? Koji je doprinos koautora (što je tko radio)? itd., itd.). Za to treba barem jedan dan. A sve zato što urednik ne zna čitati, a autori ne znaju pisati. Nedavno sam dobio recenziju na jedan svoj rad od 6 kartica čistog teksta. Sve u svemu 10 primjedbi. No da bi ih rekao recenzent je napisao 3 kartica, a urednik još toliko da bi ukazao s čime se s recenzentom slaže, a s čime ne. Usto su u tekstu napisali primjedbe. A ja? Umetnuo sam 10 riječi i jednu rečenicu. Nepismenost hara!
AI alati mijenjaju klasične načine pretraživanja,
- poruka: 13
- |
- čitano: 5.403
- |
- moderatori:
vincimus
- +/- sve poruke
- ravni prikaz
- starije poruke gore
tako je to u svijetu kojemu rvacka nije element skupa. u nas (osobno iskustvo) je veći problem prepisivačina, krađa i prekrađa (osječki ekonomski enibadi?). odustao sam od dovršenja disertacije (te se nikad ne doktorirah) jer mi je mentorica tražila na uvid svaki napisan dio (i brže-bolje ga objavila kao svoj rad, uz navođenje nekih tamo kao suautora, bez mene). e, pa, neš majci. ovo se zbivalo na faksuktetu društvenih znanosti. pretpostavljam kako nije tako svugdje i na "prirodnim" znanostima ima reda, poštenja i respekta. e,da: jednako sam protiv (tu je izbio pravi malen rat, koji sam izgubio) pisanja o vlastitim/samostalnim istraživanjima i "otkrićima" u množini. nema "mi". nikad nije ni bilo. sam sam rođen, sam ću i umrijeti. sve za doktorat sam istražio i otkrio sam.
vidim kako se i u bug-ovim napisima rabi ta - meni iznimno odbojna - konstrukcija. Drago, Davor, bla sam nešto iskuša, istraži, testira, načini .., a onda piše "mi" (a znam da ne govore o sebi kao nekadašnji kraljevi - "mi, car i kralj ..."). prema ovome, čitav taj znanstveno-radni sustav akademskog stupnjevanja postoji samo radi birokracije i sitnih duša, a najmanje radi stvarnog vrednovanja pojedinačnog (što često jest) doprinosa. u rvackoj to nema veze s ičim osim ukorijenjenim lopovlukom i "kićenjem tuđim perjem". 
Doista, ima svega! Ja sam imao problema na poslu ne sa šefom (koji je bio samo figura) nego s kolegama. Pa sam počeo sam istraživati i sam objavljivati - kao jedini autor. Tako sam napravio, napisao i objavio 9 radova, što je kuriozitet jer danas radovi imaju barem 3-5 koautora. Uzdaj se u se i u svoje kljuse. Treba znati da vam za doktorat ne treba mentor. Posebno je to lako u humanističkim znanostima jer niste vezani za laboratorij i druge tehničke podobnosti. (Imam dvadesetak radova iz povijesti znanosti i u samo jednom imam koautore. Rad sam napisao za američki časopis, no on se uvelike bazirao, jer se djelomično bavio hrvatskim temama, na radu te dvojice kolega, pa sam smatrao nepoštenim da s njima ne podijelim autorstvo. Dakako, i oni su doprinijeli kvaliteti zajedničkog rada.) No taj je put težak, pa se malo tko na njega odlučuje. Lakše je podvući šiju, pa kako ide da ide.
hmm, ovo je prepisano iz Nature magazina?
Problem s AI je da
Prvi i osnovni problem u cijeloj ovoj priči (bajci) je da Umjetna Inteligencija (zasad) NE POSTOJI .
U biti samo koristimo napredne/složene algoritme novijih generacija, a koji još uvijek koriste računalne komponente/tehnologije iz prošlog stoljeća i to znači da su u startu limitirani. Možda jednog dana kvantna računala razbiju ta ograničenja, ali zasad je ta tehnologija na razini fatamorgane kao i ona fuzijske energije.
Najvažnije od svega je to da ti računalni alati nisu najslabija karika u cijeloj ovoj histeriji, već je to kao i uvijek sam čovjek.
Problem s umjetnom inteligencijom (kompjutorizacijom, automatizacijom itd.) je isti kao i sa svakom tehnologijom: znalci je koriste kao alat, kao pomoćno sredstvo, a neznalice kao gospodara. Problem s pisanjem bilo čega, pa tako i znanstvenih radova, je da neki ljudi nikad nisu naučili pisati "iz glave" - oni pišu tako da kompiliraju, prepišu malo odavde, malo odande, sklepavaju tekstove umjesto da zapisuju svoje misli. Evo primjera. Na nekom znanstvenom skupu predsjedvaji je zamolio sudionike da mu dostave svoj kratki životopis kako bi ih mogao prije predavanja predstaviti. Ja sam zaboravio to učiniti, pa sam ga prije početka skupa, za nekoliko minuta napisao na listu papira. Ovaj nije mogao doći k sebi: na kraju me je predstavio kao izraziti literarni talent jer sam to mogao učiniti! Da biste shvatili sav jad nepismenosti naših znanstvenika preporučujem da pročitate moju knjigu "Mala škola pisanja (za znanstvenike i popularizatore)" u kojoj se nalaze primjeri nesklapnih rečenica koje sam pronalazio u rukopisima koji su stizali u Prirodu, no i iz drugih izvora. Slatko ćete se nasmijati - i nešto naučiti.
Drago, Davor, bla sam nešto iskuša, istraži, testira, načini .., a onda piše "mi" (a znam da ne govore o sebi kao nekadašnji kraljevi - "mi, car i kralj ...").
Radi se o konvenciji u novinarstvu gdje se novinski tekstovi osim kolumni - koje jedine idu u prvom licu jednine - pišu ili u prvom licu množine, drugom licu ("... mogli ste ovo i ono...") ili neodređeno (najčešće pasiv).
Nema nikakve veze s "kraljevskim" ničim.
Za prevoditelja sa završenim visokim obrazovanjem i stručnim radovima koje tvrdiš da imaš, izuzetno slabo razumiješ korištenje kategorije glagolskih lica u hrvatskom jeziku.
Problem s AI je da
Prvi i osnovni problem u cijeloj ovoj priči (bajci) je da Umjetna Inteligencija (zasad) NE POSTOJI .
U biti samo koristimo napredne/složene algoritme novijih generacija, a koji još uvijek koriste računalne komponente/tehnologije iz prošlog stoljeća i to znači da su u startu limitirani. Možda jednog dana kvantna računala razbiju ta ograničenja, ali zasad je ta tehnologija na razini fatamorgane kao i ona fuzijske energije.
Najvažnije od svega je to da ti računalni alati nisu najslabija karika u cijeloj ovoj histeriji, već je to kao i uvijek sam čovjek.
Neuralne mreže su prilično star izum za informatičko doba, nešto kao dinosauri, samo nisu izumrli. Ono što je falilo je - čik pogodi - račlunalna snaga. Naravno, osnovna ideja se stalno nadograđuje i prilagođava.
Ovo hejtanje umjetne inteligencije podsjeca na ne tako davni hejt digitalne fotografije jer "nema dubinu", nema tu "beskonacnu" rezoluciju koju ima analogna fotografija. Prije toga slicna stvar sa CD-ima i gramofonima. Sad smo na umjetnoj inteligenciji koja nema "ono nesto" sto ljudski mozak ima. A desit ce se vrlo brzo ista stvar kao i sa spomenutim tehnologijama, uskoro ce nas AI debelo pregazit sa sposobnostima i nitkog vise nece biti briga koliko to ima veze ili nema s ljudskim mozgom.
Neuralne mreže su prilično star izum za informatičko doba, nešto kao dinosauri, samo nisu izumrli. Ono što je falilo je - čik pogodi - račlunalna snaga. Naravno, osnovna ideja se stalno nadograđuje i prilagođava.
Čuj ima preko 80 od teorije i 70 godina od prvih prototipova. I ono oduvijek tu fali računalne snage, jer nije da smo prvi put lupili o taj zid. Možemo slobodno govoriti o serijskom lupanju. Zato pričam da je samo pitanje vremena kad ćemo (opet) lupiti o zid, pa se odmoriti koje desetljeće do slijedećeg pokušaja.
Prosječan čovjek ima mozak sa skoro 100 milijardi povezanih/isprepletenih neurona, pa je čak i onima s puuuno manje neurona jasno da tu nema kruha sa ovim starim tehnologijama.
Jbga odavno smo pobrstili sve one lako dohvatljive plodove sa drva znanja, pa sad sve ćešće lupamo o zidove neuspjeha i opasno stagniramo.
Ovo hejtanje umjetne inteligencije
Mrze nešto što ne postoji? Čudna neka pojava.
U tekstu se više puta spominju "standardi". U početku se navodi engleski jezik koji je "postao neprikosnoveni standard", pri kraju teksta o znastvenicima koji "stvaranju standardna sučelja".
Ta famozna "akademska zajednica" jako naglašava važnost svoje neovisosti od... svega: politike, gospodarstva, šefova pa i standarda. I ta neovisnost, je važna za stvaralaštvo, ali smeta za zajedništvo.
Zajedništvo treba standardne protokole, centralne baze i čvrste dogovore (standarde). Mi informatičari znamo to jako dobro i tražimo načina da se dogovorimo (vidi npr. IETF.org, IEEE.org, ITU.int).
Doc me ovdje naučio da postoji AAAS.org (Američka udruga za napredak znanosti), ima li takvih organizacija i u drugim državama? U Hrvatskoj? Jel se umrežuju? Jel rade na standardima za "akademsku zajednicu"?
Radi se o konvenciji u novinarstvu gdje se novinski tekstovi osim kolumni - koje jedine idu u prvom licu jednine - pišu ili u prvom licu množine, drugom licu ("... mogli ste ovo i ono...") ili neodređeno (najčešće pasiv).
Nema nikakve veze s "kraljevskim" ničim.
Za prevoditelja sa završenim visokim obrazovanjem i stručnim radovima koje tvrdiš da imaš, izuzetno slabo razumiješ korištenje kategorije glagolskih lica u hrvatskom jeziku.
znam i poznajem ali ne odobravam, a i pojasnio sam zašto. ta "konvencija" (i u znanstvenim radovima) zapravo zasluge (ili i krivnju?) pripisuje onima kojima ne pripadaju (neki tamo "oni, mi"). načelno, ako nešto nije timski rad (a i tad postoje omjeri udjela), ne bi se smjelo takvim i prikazivati. ti osobno obavljaš svoja istraživanja/ispitivanja za recenzije/itd. (kao i, primjerice, Davor ili Mario) pa mi jedino ima smisla navesti onoga tko ti je eventualno pomagao/odmagao, ako jest. to (npr. recenzija 3D pisača) je tvoj rad, sve da "iza tebe" stoji čitava 3D pisačka zajednica, BUG, svemogući stvoritelj ili tko/što već. možda u bug-u to i nema neke veze no u nas su "devijacije" i zloporabe učestale pa sam protiv baš zato. ali razumijem "konvenciju" i spremnost podvrgavanja. moje protivljene je posljedica osobnog iskustva (ali je, s osme strane, jedna kolegica na studiju rekla kako je njoj svejedno. ic oke. meni nije.) 
p.s.: ovo s kraljevima je referenca iz stripa maksa bunkera - "mi, car maxmagnus ..."
Znanstveni radovi se pišu u prvom licu množine zato što su većina (praktički svi) djelo više autora. Mogu se pisati u pasivu ili nekom drugom bezličnom obliku, no to se danas izbjegava. (Nekoć je taj stil bio pomodan, no sada je i angloamerikancima dodijao, iako su u engleskom rečenice u pasivu mnogo češće nego u hrvatskom.)