Pandemijom ograničena putovanja i pad broja putnika doveli su do rekordnog broja prizemljenih letova u 2020. Smanjenje zračnog prometa očistilo je nebo ne samo od mlažnjaka već i od bijelih tragova koje proizvode visoko u atmosferi.

Mapiranje tragova

Inženjeri MIT-a mapirali su kondenzacijske tragove (contrails) koje za sobom u atmosferi ostavljaju zrakoplovi i usporedili podatke prikupljene prije i za vrijeme pandemije. I dok su uoči izbijanja Covida-19 tragovi zračnog prometa pokrivali površinu jednaku Massachusettsu i Connecticutu zajedno, u 2020. ova se pokrivenost tragovima smanjila za oko 20 posto.

"Ova vrsta tehnologije može pomoći u preusmjeravanju zrakoplova kako bi se spriječili tragovi, u stvarnom vremenu", kaže profesor Steven Barrett, pomoćnik voditelja MIT-ovog Odjela za aeronautiku i astronautiku. "Ovo je prilika da se prepolovi klimatski utjecaj zrakoplovstva eliminacijom većine tragova."

Bijeli tragovi

Otprilike polovica doprinosa zrakoplovne industrije globalnom zatopljenju dolazi izravno od emisije ugljičnog dioksida iz zrakoplova. Bijeli tragovi nastaju kada se vrući, vlažni ispušni plinovi aviona pomiješaju s hladnim vlažnim zrakom visoko u atmosferi. Emitirani u tankim linijama, tragovi se brzo šire i mogu djelovati kao pokrivači koji zadržavaju Zemljinu izlaznu toplinu. Dakle, što su tragovi gušći, to je efekt staklenika veći.

Procjene ovog učinka temelje se na računalnom modeliranju i ograničenim satelitskim podacima. Tradicionalni algoritmi računalnog vida koji analiziraju tragove teško mogu razaznati tanke repove od prirodnih oblaka. Kako bi precizno odredili i pratili tragove u velikim razmjerima, istraživači su pregledali slike snimljene NASA-inim geostacionarnim satelitom GOES-16 koji snima kontinuirane slike visoke rezolucije.

Trilijuni piksela

Istraživači su zatim pokrenuli algoritam na oko 100.000 satelitskih slika, gotovo šest trilijuna piksela, a svaki je piksel predstavljao površinu od dva četvorna kilometra. Slike su pokrivale SAD te dijelove Kanade i Meksika, a snimane su svakih 15 minuta, od početka 2018. do kraja 2020.

Algoritam je automatski klasificirao svaki piksel i generirao dnevne karte tragova na temelju kojih su istraživači izračunali ukupnu površinu koju pokrivaju kondenzacijski tragovi. To im je omogućilo da predvide područja u kojima će se tragovi vjerojatno formirati u stvarnom vremenu. Izbjegavanjem ovih regija mogao bi se smanjiti doprinos zrakoplovstva globalnom zatopljenju.

Izbjegavanje zahtijeva male promjene u načinu letenja zrakoplovima, s postojećim zrakoplovima i tehnologijom promatranja, kažu istraživači, a učinak bi mogao biti ogroman jer bi se tako zagrijavanje kao posljedica letova doslovno prepolovilo.