Otkad znam za sebe uvijek iste priče slušam, priče o tome kako netko nešto pije i zbog toga dugo živi. U doba moga djetinjstva govorilo se da Tatari na Kavkazu žive preko sto godina zato što piju kumis, neku vrstu kefira – baš kao što se u mladosti mojih roditelja to isto govorilo za Bugare jer, kako jedna stara knjiga kaže, „Jogurt je u Bugarskoj vrlo raširena pučka živežna namirnica na selu, ali se i u gradovima u posebnim prodavaonicama prodaje u velikoj množini jogurtovo mlijeko. U gostionicama dobiva se na pr. k najraznovrsnijim jelima još kao prilog lonac jogurta“. Ja svako jutro pijem jednu šalicu jogurta – pa ćemo vidjeti.

 Danas je na mjesto jogurta i kumisa došao zeleni čaj. Mnogo se o njemu pisalo i još se mnogo piše, primjerice „Brojne epidemiološke studije sugeriraju da zeleni čaj može zaštititi od određenih vrsta raka. Uz potencijalne antikancerogene i antioksidativne učinke, istraživanja su pokazala da zeleni čaj ima protuupalna, antitrombotska, antivirusna i antibakterijska svojstva.” Lijepo zvuči da nije onog nesretnog glagola (sugeriraju) i još nesretnijeg pridjeva (potencijalne), što prevedeno na obični jezik znači “možda je tako, a možda i nije”.

No iako se ljekovito djelovanje zelenog čaja „sugerira“, neosporno je da on sadrži polifenole, moćne antioksidanse. Usto u njemu ima minerala i vitamina, a sve to pomaže kod mnogih bolesti, bolesti čije sam simptome upravo citirao. Za dobro mu se stavlja i to da sadrži dva puta manje kofeina od crnog čaja i pet puta manje kofeina od kave, iako se kofein u posljednje vrijeme smatra poželjnim sastojkom jer, između ostalog, može prevenirati Alzheimerovu bolest.

Gdje je istina u svemu tome? Na to pitanje nije lako odgovoriti, konačni odgovor – ako je išta u znanosti konačno! – mogu dati tek mukotrpna i dugotrajna istraživanja. Jedno takvo istraživanje napravili su korejski i indijski znanstvenici te ga objavili u časopisu International Journal of Biological Macromolecules. Naslov je intrigantan: „Tetranectin targeting by epigallocatechin gallate suppresses colon cancer cell proliferation“.

Za drugi spomenuti spoj, epigalokatehin-galat (EGCG) već se dugo zna da je glavna djelatna tvar u zelenom čaju. Mnoštvo hidroksilnih (-OH) skupina vezanih za aromatske, benzenske prstene otkrivaju njegovu polifenolnu, pa stoga i antioksidacijsku narav. Drugim riječima, EGCG uklanja slobodne radikale, pa tako sprječava nastanak raka no i drugih bolesti uzrokovanih tim vrlo reaktivnim molekulskim vrstama. No osim djelova svojstvenog flavonoidima i njima sličnih spojeva, epigalokatehin-galat ima – kažu autori spomenutog rada – još jedno, vrlo specifično djelovanje. On naime sprječava umnažanje stanica raka.

To bi pak djelovanja moglo biti povezano s tetranektinom (TN), proteinom koji se normalno nalazi u krvnoj plazmi. Što taj protein radi i čemu služi nije baš jasno, no zna se da se za njega vežu drugi proteini i saharidi i, što je najvažnije, TN se akumulira u tumorskom tkivu, pa bi se, između ostalog, mogao upotrijebiti i kao tumorski marker. Njegovo se djelovanje povezuje i s nastankom drugih bolesti kao što su Parkinsonova bolest, srčana fibroza i sepsa.

Vezu između proteina iz krvne plazme i najvažnijeg sastojka zelenog čaja autori pronalaze u činjenici da se EGCG veže za TN, jedna molekula za jednu molekulu. I još: ustanovili su kako se veže, koliko se čvrsto veže i, ono najvažnije, da vezivanje sprječava (inhibira) djelovanje proteina u njegovoj najzlokobnijoj zadaći, a to je prevođenje plazmogenina (Plg) u plaznim (Pln). To se događa pri koncentracijama TN od 2 μM (μmol/L) i desetak mikromola na litru EGCG.

Pri nešto višim koncentracijama EGCG dolazi i do uništavanja stanica raka debelog crijeva (CT-26). Da u tome sudjeluje i protein TN vidi se indirektno po tome što njegov dodatak (5 μM) u staničnu kulturu oslabljuje djelovanje spomenutog polifenola iz zelenog čaja. Zaključak? EGCG djeluje i izravno i neizravno na proliferaciju tumorskih stanica, no začudo, djeluje samo na stanice raka debelog crijeva. Eksperimenti sa stanicama drugih vrsta tumora nisu naime pokazale djelovanje ni EGCG ni TN.

Ma koliko mehnizam djelovanja EGCG na rast tumora bio nejasan, ovo je istraživanje jasno pokazalo da najvažniji sastojak zelenog čaja djeluje negativno na sposobnost preživljavanja stanica raka. Još ostaje neodgovoreno pitanje koncentracije. Koncentracija od 1 mM EGCG odgovara njegovoj masenoj koncentraciji 458 mg/L. U sto grama crnog čaja (suhog lista) ima 936 mg, a u istoj masi zelenog čaja 7380 mg tog blagotvornog polifenola. Pa sad računajte...  

Nenad Raos je kemičar, znanstveni savjetnik u trajnome zvanju, koji je radio do umirovljenja 2016. godine u zagrebačkom Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada (IMI). Autor je i koautor oko 200 znanstvenih i stručnih radova iz područja teorijske (računalne) kemije, kemije kompleksnih spojeva, bioanorganske kemije i povijesti znanosti. Bio je pročelnik Sekcije za izobrazbu Hrvatskog kemijskog društva, glavni urednik Prirode te urednik rubrike Kemija u nastavi u časopisu Kemija u industriji. Još od studentskih dana bavi se popularizacijom znanosti. Autor je 3000 znanstveno-popularnih članaka te 15 znanstveno-popularnih knjiga.