Ako imate barem četrdesetak godina, velika je vjerojatnost da ste negdje prije četvrt stoljeća u pionirskim danima internetskih mrežnih veza uspostavljenih putem 22.8 ili 33.6 kbps modema poklanjali barem dio računalne snage svojeg 'moćnog' Pentium III ili AMD Athlon procesora u svrhu podupiranja Berkeleyevog projekta SETI@home (Search for Extraterrestrial Intelligence at home), čime ste iz udobnosti svoje neudobne kućne fotelje pomagali u traganju za inzanzemaljskom inteligencijom.

Već i tada su se mnogi pitali zašto istraživači troše toliko puno vremena, novca i računalne snage pokušavajući uspostaviti kontakt s vanzemaljcima koji možda uopće ne postoje, dok se daleko manje pozornosti usmjerava prema znatno bližim i dostupnijim oblicima inteligencije s kojima dijelimo ovaj planet. Kada se potom 2020. godine ugasio i sâm SETI@home, znanstvenici okupljeni oko projekta SETI odlučili su se zaista okrenuti u tom smjeru.

Podvodno ozvučenje

Ubrzo potom su se stručnjaci s američkog Instituta za potragu za izvanzemaljskom inteligencijom (SETI) udružili s oceanografskim biolozima koji se bave istraživanjem kitova. Projekt su nazvali SETI-Whale, a rezultat njihove suradnje bila je 20-minutna dvosmjerna komunikacija, dakle razgovor – sa ženkom grbavog kita (Megaptera novaeangliae) kojoj su nadjenuli ime Twain.

Ekipa istraživača je doplovila do hranilišta grbavih kitova u blizini jugoistočne Aljaske i tamo prvoga dana podvodnim mikrofonima snimala zvukove koje kitovi proizvode pri međusobnoj komunikaciji. Nakon pročišćavanja i obrade tog audio-zapisa, sutradan su pod vodu emitirali kontaktni poziv (odabrani isječak iz prethodno snimljenog 'razgovora' kitova), s namjerom da vide hoće li neki od njih reagirati na zvuk vlastitog 'jezika' kojega međutim ne odašilje pripadnik vlastite vrste.

Opis i analiza susreta pojavili su se u nedavnom broju časopisa Peer Journal pod naslovom „Interaktivna bioakustička reprodukcija kao alat za otkrivanje i istraživanje neljudske inteligencije: 'razgovor' s aljaškim grbavim kitom.“

„Grbavi kitovi su iznimno inteligentni. Imaju složene društvene odnose i sustave, organizirano surađuju u aktivnostima, pa čak i izrađuju alate – pri lovu na ribu izbacuju 'mreže' ispuhivanjem gusto raspršenih mjehurića, te  posjeduju bogat sustav uzajamnog komuniciranja zvukom -- pjesmama i društvenim frazama“, kaže dr. Fred Sharpe iz Alaska Whale Foundation.

Sve faze komunikacijske interakcije

Ubrzo nakon emitiranja snimljenih glasova, prišla im je Twain i idućih dvadeset minuta provela u 'razgovoru' s istraživačkim brodom koji je uzvraćao kitovskim glasanjem snimljenim prethodnog dana.

Što je točno Twain govorila nije poznato, premda članovi istraživačkog tima nagađaju da bi to mogli biti jednostavni pojmovi poput: „Tko si ti?“ ili „Što radiš na vodi, a ne u njoj?“ ili „Čuvaj se, u blizini su orke.“

Ali svakako je daleko veći problem to što zapravo ne znamo ni kakvu su poruku ljudi puštali kroz te ranije zabilježene snimke kitovskog glasanja. Postoji mogućnost da je cijeli razgovor bio neka verzija mračnog scenarija u kojem posredstvom lošeg prevoditelja razgovarate s osobom na jeziku koji uopće ne poznajete, pa ste na informaciju da je nekome umrla tetka odgovorili nešto poput „Divno, svaka čast, čestitamo!“. Nešto kao kad prvi puta dođete u novu zemlju, a tamo vas lokalni zafrkanti prvo nauče da na domicilnom jeziku pri ulasku u trgovinu ili restoran sočno opsujete sve nazočne, vjerujući kako ih ljubazno pozdravljate.

Unatoč realnom riziku da je razgovor naposljetku bio samo oblik totalnog fijaska u pokušaju komunikacije između dvaju životinjskih vrsta, istraživači su ipak uzbuđeni postignutim rezultatima. „Vjerujemo da je ovo prva takva komunikacijska razmjena između ljudi i grbavih kitova na kitovskom 'jeziku'. Naši rezultati pokazuju da je Twain sudjelovala i fizički i akustički u sve tri faze komunikacijske interakcije - prva faza je angažiranje, uključivanje u komunikaciju; druga faza je aktiviranje, razmjena komunikacijskog sadržaja, a treća faza je deaktiviranje, završetak komunikacije“, objašnjava dr. Brenda McCowan sa Sveučilišta Davis u zaključku svojeg članka.

Kako bi izbjegli subjektivno tumačenje svojih rezultata, istraživački tim je imao neutralne promatrače koji nisu mogli čuti zvučni dio komunikacije nego su samo pratili Twainino ponašanje, kako bi se njihova opažanja poslije mogla usporediti s tajmingom njezinih vokalizacija i snimljenih odgovora. Mjerenjem vremena odziva, potvrđeno je da su Twainine vokalizacije uslijedile kao odgovor na snimljene glasove  kitova koji su emitirani s istraživačkog broda.

Možda alieni ne žele komunicirati s nama

Mogućnosti čovječanstva za komuniciranje na velikim svemirskim udaljenostima prilično su ograničene, tako da se za sada (osim ako su nam vanzemaljci vrlo, vrlo blizu) možemo samo nadati da će naprednije civilizacije obaviti većinu komunikacijskog posla umjesto nas.

Štoviše, dr. Laurance Doyle s Instituta SETI naglašava da bi takva komunikacija mogla funkcionirati samo ukoliko vanzemaljci uopće žele razgovarati s nama i pritom su voljni pokušati svojim signalima ''naciljati' prijemnike koje za tu priliku imamo konstruirane.

Upravo takav 'pokušaj prve komunikacije' istraživački tim vjeruje da je vidio u ponašanju Twain koja je reagirala na odaslani signal, odazvala mu se, te potom jedno vrijeme pokušavala razmijeniti komunikacijski sadržaj. Ipak, još uvijek ostaje otvoreno puno složenih pitanja. Jedno od njih je: zašto je brodu koji se glasao poput grbavog kita prišla samo jedna ženka iz velikog kitovskog jata?

Ostatak kitova se svo vrijeme Twainine komunikacije držao na pristojnoj udaljenosti od preko 200 metara od čudne velike ribe koja kitovskim jezikom izvikuje nesuvisle fragmente njihovih razgovora.

„Pomozimo im da se ne skuhaju“

Možda je Twain samo izuzetak, jedna malo 'čvrknuta' ženka koju su drugi grbavi kitovi poslije ismijavali jer je razgovarala s plutajućom metalnom ribom koja priča gluposti.

A s druge strane -- možda je razgovor kitova s ljudima posljednji očajnički pokušaj da nas opamete: „Ako već moramo s ovim dvonošcima dijeliti ovaj planet kojega zagrijavaju, pokušajmo ih barem odgovoriti od toga da skuhaju i sebe i nas.“

Unatoč svim nejasnoćama i nedorečenostima koje za sobom ostavlja ovaj pokušaj komuniciranja među vrstama, znanstvenici koji su ga proveli su u zaključcima svojeg izvješća opisali razgovor s kitovima kao jedan od koraka koje činimo na Zemlji kako bismo ih koristili u svemiru, kao svojevrstan simulator na kojem učimo kako jednoga dana možemo komunicirati s vanzemaljcima; otprilike kao što proučavanjem ledenih bespuća Antarktika ili pustinje Atacama učimo kako preživljavati ekstremne uvjete prije nego što jednoga dana kročimo na Mars.

Istraživački tim SETI-Whale uskoro će objaviti i još jedan znanstveni rad, u kojem će opisati svoja iskustva o ne-audio komunikacijskom ponašanju grbavih kitova, točnije o prstenastim formacijama od zračnih mjehurića koje grbavi kitovi ispuhuju samo u prisutnosti ljudi, s pretpostavkom da je to kitovski pokušaj započinjanja 'neverbalne' komunikacije s nama.