Porastom popularnosti daljinskog otključavanja automobila došlo je i do porasta hakerskih napada, tj. presretanja signala ključeva, pa iskorištavanja tako dobivenih informacija za lažiranje tog signala – a posljedično i za provalu u vozilo te krađu istoga. To je dovelo do faze u kojoj se proizvođači i lopovi nadmudruju, jedni stvaraju rješenja za zaštitu, a drugi je pokušavaju probiti.

Mjerenje napona kao lozinka

Novi pristup, osmišljen na Sveučilištu u Michiganu, ima potencijal donijeti neprobojnu zaštitu automobilima, i to korištenjem jednostavne metode, koju zbog njezine jednostavnosti nije moguće "prevariti". Osnova zaštitnog uređaja jest maleni sklop, koji se uključuje u utičnicu u kabini automobila (okrugli 12V priključak koji danas služi za punjenje mobitela, dok je ranije služio za uključivanje upaljača). U taj se utor uštekava uređaj Battery Sleuth, a primarna mu je namjena provjeriti identitet vozača prije pokretanja motora vozila.

Sve što ovaj uređaj čini kao zaštitnu mjeru, jest mjerenje fluktuacija u naponu unutar električnog sustava automobila. Kada vlasnik vozila u njega utipka postavljenu numeričku lozinku, uređaj šalje vozilu niz "naredbi" u obliku varijacija u naponu, koje služe kao "otisak prsta". Prijamnik, smješten uz motor vozila, prima tu naredbu, pa ako je prepozna, daje dozvolu za pokretanje motora. Predefinirani niz "naredbi" vozač može pokrenuti i "ručno" – primjerice, u nekoj kombinaciji pokrenuti brisače, upaliti svjetla ili zaključati vrata – pa se ta kombinacija prepoznaje i potvrđuje identitet vlasnika.

Izumitelji, koji su izradili Battery Sleuth, kažu kako je ovo jedno od rijetkih rješenja koje ne donose nove sigurnosne ranjivosti, u pokušaju stvaranja dodatne razine zaštite. Sustav radi potpuno neovisno o vozilu, oslanja se na njegove jedinstvene fluktuacije napona i u testovima je bio učinkovit u prepoznavanju vlasnika u 99,9% slučajeva. Projekt, za koji je osigurano 1,2 milijuna dolara, trebao bi rezultirati prototipom, koji će biti moguće masovno proizvoditi i komercijalizirati.

"Najbolje u svemu jest jednostavnost utičnice, riječ je samo o žici priključenoj na bateriju, pa nema ničega što bi se moglo hakirati. Stvaranje fluktuacija napona s komponentama poput brisača ili brave na vratima još je jednostavnije", poručuje profesor Kang Shin, voditelj projekta.