MasterAir MA824 Stealth nova je perjanica Cooler Masterove ponude zračnih hladnjaka. S tim proizvodom tvrtka ulazi u ring s najvećim i najboljim konkurentskim zračnim hladnjacima, kao što su legendarna Noctua NH-D15 te be quiet! Dark Rock Pro 4.

Jasno je o kakvom proizvodu je riječ, s obzirom na golemu kutiju u kojoj se isporučuje. Dimenzije samog hladnjaka to dodatno potvrđuju. Visina od 165 mm usporediva je s najvećim primjercima iz svijeta zračnog hlađenja procesora. Sufiks Stealth u nazivu ukazuje nam kako je Cooler Master svoj novi hladnjak plasirao za korisnike koji vole klasični stil, bez dodatnog RGB osvjetljenja ili igre s bijelom bojom. Rezultat takvog pristupa je hladnjak prilično ozbiljnog izgleda, čiji su tijelo i toplovodne cijevi obojeni u crnu boju. Tvornički ugrađen 135-milimetarski ventilator, koji se nalazi u sredini, između dva pasivna tornja, također je u potpunosti crn, dok se na vrhovima pasivnih hladnjaka nalazi metalni pokrov s Cooler Masterovom značkom u sredini. Dizajn hladnjaka nam se sviđa i dovoljno se razlikuje od izravnih konkurenata, što pripomaže u diferencijaciji ponude te vjerujemo da postoji velik broj korisnika koje će estetika MasterAir MA824 Stealtha privući.

U pakiranju se, osim hladnjaka, kita za montažu na Intelove i AMD-ove procesore te jednostavnih uputa za korištenje, nalazi i drugi ventilator. Riječ je o Cooler Masterovom Mobiusu, promjera 120 mm, također bez RGB osvjetljenja. On se može ugraditi na željenu stranu hladnjaka kako bi se osigurao push-pull protok zraka. Maksimalna brzina mu je 1.950 o/min, dok je maksimalna brzina ugrađenog 135-milimetarskog ventilatora nižih 1.550 o/min. Glavna razlika između ta dva ventilatora su dimenzije te boja. Moramo priznati da baš ne razumijemo odluku da se uz potpuno crn hladnjak isporuči ventilator čije su lopatice tamnoplave boje. O ukusima se ne raspravlja, ali nama je ta plava boja na potpuno crnom ostatku konfiguracije bila trn u oku.

Instalacija

S instalacijom hladnjaka nismo imali problema, iako smo mislili da ćemo imati. Koristili smo testnu konfiguraciju s Intelovim procesorom Core i9-13900K, pa smo morali upotrijebiti Intelov ugradbeni kit. Cooler Master isporučuje prilično čvrstu stražnju pločicu, koju je potrebno ugraditi s donje strane matične ploče. Potom na navoje stražnje pločice valja zaviti odstojnike te na njih nataknuti dva široka odstojnika. Odstojnici se učvršćuju pomoću četiri druga vijka. Svaki odstojnik na svojoj sredini ima po jednu rupu na koju nasjeda hladnjak. Svaki toranj na gornjoj strani posjeduje po jedan dugački vijak koji potom nasjeda na rupe već spomenutih odstojnika. Na prvu smo pomislili da će to biti problem zbog velikih dimenzija hladnjaka, jer nismo bili sigurni koliko će biti teško "nabosti" rupe na odstojnicima. Međutim, nismo se trebali zabrinjavati – kad god smo pokušali učvrstiti hladnjak, rupe je bilo izuzetno lagano "napipati" i zavrnuti vijke. Velika pohvala za Cooler Master!

Treba ipak imati na umu da je taj proces toliko jednostavan dok god se ne pokuša ugraditi cijeli hladnjak s dodatnim ventilatorom. U tom slučaju rupe više nije tako jednostavno osjetiti prilikom ugradnje, pa preporučujemo svim korisnicima koji namjeravaju koristiti dodatni ventilator da ga svakako nataknu na hladnjak tek nakon što je on već nasjeo na procesor.

Odlične performanse

Budući da se hladnjak isporučuje s dva ventilatora različitih dimenzija, odlučili smo ga prvo testirati samo sa središnjim, 135-milimetarskim ventilatorom. Bitno je istaknuti da je termalna pasta tvornički nanesena na bakrenu bazu, pa smo upravo s njom odradili testiranje. Prilikom mirovanja i jednostavnog rada na računalu, hladnjak je potpuno nečujan. Bukomjer nam je na mjestu sjedenja pokazivao oko 37,6 dBA, a ventilator se okretao na svega 450 o/min.

Odmah možemo ustvrditi da nam se hladnjak svojim performansama pod opterećenjem izrazito dopao. Usprkos korištenju samo jednog ventilatora, temperature procesora Corea i9-13900K, pod punim opterećenjem svih jezgri, bile su pod kontrolom, dok god smo u BIOS-u onemogućili automatsko overklokiranje. Konkretno, najzagrijanija P-jezgra je nakon dugog gaženja Cinebenchom dosezala 95 °C, dok je najhladnija radila na nižih 88 °C. E-jezgre zagrijavale su se između 81 i 87 °C. Čim smo opteretili procesor, brzina ventilatora popela se na maksimalnih 1.550 o/min. Međutim, to ne nalazimo problematičnim, s obzirom na to da je ventilator i pri toj brzini izuzetno tih. Toliko tih, da smo i dalje cijelo vrijeme više čuli ventilator ugrađenog napajanja. Na tridesetak centimetara od računala, na mjestu sjedenja, u tom smo slučaju izmjerili svega 40,1 dBA. Radni taktovi P-jezgri pritom su iznosili 5.100 MHz, dok su E-jezgre radile na nižih 4.000 MHz, a cijeli procesor pokazao je potrošnju od 252 W.

Čim smo omogućili automatsko overklokiranje u BIOS-u matične ploče, konfiguracija sa samo jednim ventilatorom počela je posustajati. Pojedine P-jezgre brzo su dosegle limit od 100 °C te im se radni takt pritom malo snizio. Buka je, jasno, ostala ista, ali potrošnja je narasla na malo viših 270 W.

Dodavanjem drugog ventilatora, cjelokupni dojam hladnjaka ponešto se mijenja. S obzirom na manje dimenzije, lopatice mu se moraju okretati na višem broju okretaja, a usporedno s tim, raste i buka. Ta buka subjektivno se osjeti – prilikom potpunog opterećenja svih jezgri, uz isključeno automatsko overklokiranje, izmjerili smo maksimalnih 42,5 dBA. U toj situaciji temperature jezgri padaju, ali ne značajno. Najzagrijanija P-jezgra i dalje je dosezala 92 °C, dok je najhladnija radila na 84 °C. E-jezgre pokazivale su pitomijih 78-83 °C. Prilikom overklokiranja, dodatni ventilator nije previše pomogao – zabilježili smo samo povećanje maksimalne potrošnje na 280 W i već objašnjeno povećanje buke, dok su ostali parametri (taktovi jezgri, temperature jezgri) ostali isti.

Zaključak

Cooler Masterov najnoviji uradak vrlo nam se svidio. Njegove performanse prilikom korištenja samo jednog ventilatora istinski su zadivljujuće. Iako u toj konfiguraciji nema dovoljno rashladnog kapaciteta za ozbiljno overklokiranje najsnažnijih procesora, sama činjenica da bez problema hladi takav procesor pri tvorničkim postavkama hvale je vrijedna, pogotovo kad uzmemo u obzir da pritom emitira zaista malu količinu buke. Dizajnerski nam se ipak nije svidjelo korištenje ventilatora s plavim lopaticama; taj ventilator ostavlja dojam da je ubačen trenutak prije izlaska hladnjaka na tržište, prema principu "da se nađe". Ipak, ne radi se o velikom propustu te Cooler Masteru svakako možemo progledati kroz prste.

Kamen spoticanja potencijalno može biti cijena. Ona je u rangu najboljih zračnih hladnjaka na tržištu, poput Noctue NH-D15, a performanse ipak nisu na toj, najvišoj razini, već malo ispod nje. Kad MasterAir MA824 Stealth pojeftini na ili ispod 90 eura, zaslužit će našu bezrezervnu preporuku.