Izgradnja i upravljanje transportom, gradovima ili, primjerice, tvornicama, česta je tema menadžerskih strategija, koje, kao i svi drugi žanrovi, evoluiraju. U posljednje vrijeme vrlo su popularne survival strategije, odnosno one u kojima nas samo nekoliko ishitrenih odluka dijeli između novog svitanja i potpunog kolapsa svega na što smo utukli gomilu vremena, a poseban doprinos njihovoj popularizaciji dale su igre poput Frostpunka. Njihove temelje odlučila je iskoristiti ekipa Rocket Flair Studiosa sa svojim Surviving the Abyssom, koji je u siječnju zaživio u early accessu i dao nam priliku zaviriti u opasno podmorje.

Ovaj put kao povod za zaranjanje nije poslužio asteroid ili ekološka katastrofa, već nužnost sakrivanja od javnosti i neprijatelja. Naime, priča nas vodi u sedamdesete godine prošlog stoljeća, u kojem, nakon neuspjelih eksperimenata, američki vojni znanstvenici pokušavaju svoj projekt kloniranja ljudi zamaskirati ispod razine mora. Kako je čitava stvar velika tajna, samo su odabrani uključeni u njega, uz ograničena sredstva, a šareni svijet podmorja, uz to, pruža i nove mogućnosti petljanja s genima tamošnje faune, koje je nužno za uspjeh eksperimenata.

Uz početnu osnovnu strukturu i nekoliko zaposlenika, cilj nam je izgraditi funkcionalnu bazu, koja mora imati brojne elemente kako bismo uopće preživjeli. Svako zdanje ima svoje zahtjeve u vidu potrebne energije, broja radnika ili utroška kisika, kao i posebne preduvjete, koje valja ispuniti prije no što krenu s radom. Sama izgradnja najjednostavniji je dio, no upravljanje se nakon početne, uvodne škole, prilično komplicira. Naime, uz građevinske djelatnosti, vodit ćemo brigu o prikupljanju sirovina, tehnološkom razvoju, istraživanju novih staništa, kao i kloniranju, koje je jedini način da nove radnike uvrstimo u proizvodnju, s obzirom na to da učinkovitost svih pogona ovisi i o njima. Nadalje, morat ćemo brinuti o hrani, o čijoj kvaliteti ovisi njihovo zdravlje i zadovoljstvo, rekreacijskim prostorima, ekspedicijama i koječemu drugome, za što valja imati razrađene planove, ali istodobno biti spreman i na preokrete.

Oni stižu u vidu nasumičnih događaja, poput bolesti ili, recimo, smrti, zbog čega ćemo morati raditi kompromise, radnike na nekim funkcijama prebacivati na nova radna mjesta, što dovodi do pada učinkovitosti, a ne zaboravimo i samo podmorje, koje krije svoje opasne tajne i jedva čeka ugrabiti nove žrtve. Nažalost, iako volimo takve igre, imamo dojam da su autori ipak pretjerali s težinom, jer jednom kad kola krenu nizbrdo, povlače niz posljedica koje dovode do kraha. Svako malo dogodila nam se neka izvanredna situacija, poput, primjerice, neuspjeha dugotrajnog ciklusa kloniranja, zbog čega su nam konstantno nedostajali operativci koji će, ako ništa drugo, barem održavati postojeće stanje dok se ne oporavimo.

Jasno, govorimo o početnoj, iznimno zaraznoj, razvojnoj inačici, koja treba doradu, i na koju smo utrošili više vremena no što smo se nadali. S druge strane, ako autori planiraju privući više igrača, morat će malo olabaviti stroga pravila koja su si zacrtali, jer dovode do frustracija i odustajanja od igranja, što bi, s obzirom na potencijal trenutačno viđenog, bila velika šteta.