Početkom ljeta skoro svi svjetski mediji su – s više ili manje natruha senzacionalizma i žutila – prenijeli vijest da je ogranak WHO (Svjetske zdravstvene organizacije), Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) sa sjedištem u Lyonu, klasificirala aspartam, umjetni zaslađivač koji se široko koristi u niskokalorijskim, dijetalnim gaziranim pićima, kao „moguće kancerogen za ljude“. Među ostalim tvarima i spojevima kojima je uz aspartam dodijeljena ta klasifikacijska oznaka našli su se benzin, dizelsko gorivo, ispušni plinovi motora s unutrašnjim sagorijevanjem, kloroform, DDT i olovo.

Pa ipak, unatoč tome što se aspartam našao izjednačen s ostalim članovima te zlokobne nakupine kemikalija, skoro potpuno bezbrižno možete nastaviti piti vaša omiljena dijetalna gazirana pića …a evo i zašto (da citiramo jeftine novinske naslove). A evo i zašto „skoro potpuno“.

Notorna činjenica: IARC je loš u znanstvenoj komunikaciji

Ostale tvari klasificirane kao „moguće kancerogene“ uključuju ekstrakt aloe vere, tradicionalno azijsko ukiseljeno povrće (kimchi), neka goriva za vozila i neke kemikalije koje se koriste u kemijskom čišćenju, stolariji i tiskarstvu. IARC je kao „vjerojatno kancerogeno“ klasificirao i crveno meso, a prerađeno meso (sušeno, dimljeno, soljeno, konzervirano) kao „kancerogeno“.

Službena priopćenja koje IARC objavljuje o svojim revizijama klasifikacija kancerogenosti su – sve od svojih začetaka pa do danas – omiljena ciljna domena senzacionalistički nastrojenih medija, posebice u „sezoni kiselih krastavaca“ kada ponestane ozbiljnih vijesti iz politike i ekonomije, pa ih zamijene jeftini „klikabilni“ sadržaji kao što su goluždravi celebrityji, majanska predviđanja apokalipse, bradate žene s dvostrukim penisima, pojave UFO-a i otkrivanje smrtonosnih otrova u svemu i svačemu. A razlog je vrlo jednostavan: IARC-ova priopćenja u pravilu spadaju među najveće promašaje u domeni znanstvene komunikacije s medijima i javnošću.

Kao prvo, IARC o takvim spojevima izvješćuje zbunjujuće nekorektno i neprecizno, govoreći o mogućoj opasnosti (dakle, o tome može li neka tvar biti opasna po zdravlje), umjesto ispravno i precizno: o riziku (o vjerojatnosti postojanja opasnosti te tvari po zdravlje). A razlika između ta dva pojma – koliko god nekome izgledala nebitna – jest ključna. Jer, kada IARC klasificira aspartam tako što ga proglašava „moguće kancerogenim“, većina ljudi diljem svijeta tu poruku tumači najlogičnijom asocijacijom: „Dijetalna gazirana pića uzrokuju rak! Sviće dumremo!“.

Međutim, kao i uvijek u životu, tako i u znanosti - sve je stvar konteksta. A tu se nalazi drugi veliki propust: većina IARC-ovih klasifikacijskih oznaka u potpunosti izostavlja taj kontekst.

Znanstvena argumentacija

Brojne studije tijekom godina ispitivale su je li aspartam povezan s povećanim rizikom od raka, a rezultati tih istraživanja ne pružaju dovoljno znanstveno pouzdanih podataka za donošenje argumentiranog odgovora na to pitanje: neke su studije otkrile statistički beznačajan, minimalno povećan rizik, dok druge uopće nisu pronašle nikakvu korelaciju. Da, testovi na pokusnim životinjama doista pokazuju kako konzumiranje neumjereno velikih količina aspartama može uzrokovati rak kod laboratorijskih glodavaca (miševa, hrčaka, štakora), no to vrijedi za i praktički svaku kemikaliju koju se konzumira ili na druge načine unosi u enormnim, ekstremnim količinama. Znate već onu: „Sve je lijek i sve je otrov; razlika je samo u dozi“.

Za razliku od IARC-ovih suhoparnih priopćenja o klasifikacijskim razredima u koje smještaju pojedine kemikalije (što novinari željni „sočnog materijala“ potom objavljuju s obiljem izvankontekstualnih ukrasa i pridjeva),  Zajednički stručni odbor FAO/WHO za prehrambene aditive (JECFA) je razmotrio iste rezultate i dokaze istraživanja o aspartamu i raku koje je koristio IARC, no zaključak je znatno manje senzacionalan: stručnjaci JECFA smatraju kako ne postoje uvjerljivi dokazi o povezanosti aspartama s rakom, što je stav kojega dijeli i središnja američka ustanova za odobravanje tržišne primjene hrane i lijekova, US Food and Drug Administration (FDA).

Štoviše, Francesco Branca, direktor Odjela za prehranu i sigurnost hrane WHO, na konferenciji za novinare 12. srpnja je izjavio kako je JECFA izdala priopćenje u kojem se kaže da neće mijenjati ranije preporučene dnevne granice konzumacije tog zaslađivača, jer „…nema uvjerljivih dokaza iz eksperimentalnih ili humanih istraživanja da aspartam ima štetne učinke nakon konzumacije unutar granica koje je utvrdio Odbor“.

Naime, znanstveno odmjereno i razumno, JECFA i FDA već otprije upozoravaju da se ne preporučuje konzumiranje više od 40 miligrama aspartama dnevno po kilogramu tjelesne težine (za osobu od 90 kg to bi bilo jednako ispijanju 20-30 limenki dijetalnih gaziranih pića dnevno, svakoga dana, mjesecima i godinama). Pa čak i taj „prihvatljivi dnevni unos“ već u sebi ima ugrađen visok faktor sigurnosti, što će reći da je smjernica od 40 mg/kg/dan temeljena na vrlo opreznoj i konzervativnoj procjeni: mogli biste konzumirati i znatno više aspartama, a svejedno biti sasvim dobro i nikada ne dobiti nekakav rak od aspartama.

Međutim, na vijestima i web-portalima rijetko ćete pronaći JECFA-ina ili FDA-ina priopćenja, ali ćete vrlo često masnim slovima naići na istaknutu IARC-ovu klasifikaciju aspartama iščupanu iz ostatka znanstvenog konteksta. Jer, takav „neinteresantno umjereni“ narativ kojega znanstveno argumentirano koriste JECFA i FDA nije medijski atraktivan onako kako lijepo odzvanja IARC-ovo šturo izvješće koje govori kako je aspartam „moguć uzročnik raka u ljudi“.

Aspartam, šećeri, dijabetes, pretilost i rak

IARC-ova klasifikacija aspartama kao mogućeg karcinogena nedvojbeno će uzrokovati glavobolju i pravnicima i ljudima zaduženim za odnose s javnošću u tvrtkama koje koriste taj zaslađivač. Možda će čak i potaknuti proizvođače da kemijski preformuliraju svoje proizvode kako bi izbjegli rizik od oportunističkih tužbi, jer svakome kome se ikada dijagnosticira bilo kakav rak (a popio je u životu barem jednu limenku dijetalnog gaziranog pića) IARC-ova klasifikacija aspartama kao potencijalno kancerogene tvari može poslužiti kao tužbena osnova za pokretanje zahtjeva za visoku odštetu.

Situaciju nije baš puno popravio ni slabašan pokušaj kontrole nastale štete na konferenciji za novinare sazvanoj nakon što je većina medija objavila naslove tipa „aspartam uzrokuje rak“, kada je Mary Schubauer-Berigan, vršiteljica dužnosti voditeljice programa IARC Monography, izjavila kako  „…novu klasifikaciju zapravo ne treba shvatiti kao izravnu izjavu koja ukazuje na to da postoji poznata opasnost od raka od konzumiranja aspartama“, već ju treba shvatiti „…zapravo više kao poziv istraživačkoj zajednici da pokuša bolje razjasniti i razumjeti kancerogenu opasnost koju može ili ne mora predstavljati konzumacija aspartama“. No, tu izjavu – ako uopće i jeste bila prenesena – jedva da se moglo pronaći objavljenu sitnim slovima u zakutku dna nekakve devetnaeste stranice novina, skrivenu ispod izvješća o cijenama paprike i brokule na tržnicama.

No, postoje i još veće potencijalne štete koje bi mogle nastati kao posljedica ovako dekontekstualizirane klasifikacije aspartama: proglašavanje umjetnog sladila potencijalno kancerogenim spojem mogao bi navesti ljude koji piju dijetalna gazirana pića da se umjesto „sladila koje uzrokuje rak“ iznova okrenu konzumaciji „old-school“ napitaka nakrcanih pravim, rafiniranim šećerima. Dr. Walter Willett iz Škole javnog zdravlja na Sveučilištu Harvard nedavno je izjavio kako bi to bila „…najgora moguća odluka, jer dijabetes i pretilost – zdravstvene posljedice konzumiranja velikih količina šećera sadržanih u zaslađenim pićima – nose nemjerljivo veći rizik od nastanka raka nego što ga nosi aspartam“.

Uravnoteženje jednadžbe rizika

Tijekom zadnjih pedesetak godina aspartam je bio predmet nekoliko kontroverzi koje su ga povezivale s povećanim rizikom od raka i drugim zdravstvenim problemima. Ali nijedno od brojnih opsežnih istraživanja usmjerenih na procjenu tog rizika nije pronašlo dokaze koji bi potakli FDA ili Europsku agenciju za sigurnost hrane (EFSA) da interveniraju i istaknu aspartam kao kancerogenu opasnost za konzumaciju.

Primjerice, jedan od metabolita aspartama, metanol, već ranije je klasificiran kao „potencijalno kancerogen“ (a i o takvoj klasifikaciji bi se moglo raspravljati kao i o klasifikaciju aspartama), jer se u jetri metabolizira u mravlju kiselinu koja može oštetiti DNK. „Da, točno: ako u organizmu imate puno metanola, on oštećuje vašu jetru i postoji rizik od nastanka raka jetre“, kaže Paul Pharoah, onkološki epidemiolog u Medicinskom centru Cedars-Sinai u Los Angelesu i dodaje: „…ali količina metanola koja nastaje razgradnjom aspartama je trivijalno malena čak i pri prekoračenju njegovog maksimalno dopuštenog dnevnog unosa“.

I što sada činiti? Jednostavna je istina da svaka odluka u vašem životu utječe na smanjenje ili povećanje rizika od nastanka raka: od toga koliko dugo i koliko kvalitetno spavate, preko toga što jedete za doručak i jedete li večeru ili ne, do toga vozite li se biciklom ili autom na posao. O svakom od nas ovisi kako ćemo uravnotežiti tu jednadžbu. Neke odluke poput pušenja duhana ili korištenja solarija dramatično povećavaju rizik od nastanka raka. Druge, poput pravilne prehrane i redovite tjelesne aktivnosti, jasno ga smanjuju.

No daleko najveće je ono indiferentno „sivo područje“, unutar kojega se nalazi većina stvari koje svakodnevno činimo ili ne činimo, većina hrane koju konzumiramo ili izbjegavamo, bilo to korištenje aloe vere, konzumacija ukiseljenog povrća ili pijenje dijetalnih gaziranih pića. Sve te „ostale stvari“ imaju tako mali učinak na zdravstveni rizik - ako ga uopće imaju! - da o tome ne jednostavno ne vrijedi brinuti.

^{Igor „Doc“ Berecki je pedijatar-intenzivist na Odjelu intenzivnog liječenja djece Klinike za pedijatriju KBC Osijek. Pobornik teorijske i praktične primjene medicine i znanosti temeljene na dokazima, opušta se upitno ne-stresnim aktivnostima: od pisanja znanstveno-popularnih tekstova i objavljivanja ilustracija u tiskanom izdanju časopisâ BUG, crtkanja računalnih grafika i primijenjenog dizajna, zbrinjavanja pasa i mačaka, fejsbučkog blogiranja o životnim neistinama i medicinskim istinama, sve do kuhanja upitno probavljivih craft-piva i sasvim probavljivih jela, te neprobavljivog sviranja bluesa.}