Za svoju adaptaciju serijala Terminator u videoigru, poljski razvojni tim Teyon inspiraciju je potražio u filmovima Jamesa Camerona. Pa ipak, umjesto da radnju, poput filmova, smjesti u svijet u kojem Terminator naganja obične smrtnike ulicama suvremenog grada, odlučio je prikazati kakvo je točno stanje u onoj mračnoj budućnosti u kojoj metalni kosturi gaze lubanje i izgorenim svijetom traže preostale članove ljudskog roda. U teoriji, ta je premisa zanimljiva i na trenutak nas je dovela do stanja ushićenosti i vjere da ćemo napokon zaigrati dobru igru o terminatorima. No tada je na scenu nastupila surova stvarnost.

Terminator: Resistance počinje relativno sporo i tijekom prvih sat-dva teško je pronaći poveznice s franšizom kojoj pripada. Neprijatelje u to vrijeme čine šačica oklopljenih dronova i maleni robotski pauci koji ne predstavljaju ništa veću prijetnju od prehlade. Taj dio igre namjerno je tako dizajniran i cilj mu je upoznati nas s mehanikama koje će nam pomoći da preživimo u kasnijoj fazi igre. Igra koristi kombinaciju FPS gameplaya i umjerenih elemenata RPG igara koji su prisutni kroz sustav nadogradnje likova, dijaloge kojima sami biramo smjer, te sustav craftinga. Potonji je vezan za malene centralne hubove koje posjećujemo nakon svake misije, a u kojima s likovima možemo proćaskati o prethodnim zbivanjima i pripremiti se za nastavak.

Produljeni tutorial raspoređen na ta prva dva sata gameplaya kasnije se pokazuje besmislenim, zato što je Terminator: Resistance moguće igrati kao klasični FPS, zanemarujući sve njegove RPG elemente. To je slučaj ponajviše zbog toga što je igra iznimno laka. Strojevi koji su na filmskim platnima čak i gledateljima tjerali strah u kosti, ovdje su tek atrakcija koju je zanimljivo vidjeti, i ništa više od toga. Da bolje oslikamo stanje – prva misija u kojoj se susrećemo s klasičnim terminatorom, modelom T-800, odvodi nas u bolnicu u kojoj u nekoliko minuta, opremljeni tek djedovom sačmaricom i nekoliko bombi iz kućne radinosti, ubijamo pet ili više ovih strojeva za ubijanje. Prilično lako, moramo dodati, zato što, osim što su glupi poput stupova, pred slabašnim eksplozivima padaju kao muhe.

Kad već nije izazovan, gameplay bi trebao biti ispunjen raznolikim aktivnostima, no ni to nije slučaj. Svaka misija svodi se na šetanje malenim, prilično linearnim zonama u koje je smještena, s tek ponekim sporednim putem koji vodi do rješavanja nekih od opcionalnih zadataka. Sve je to suviše linearno, što bi štimalo da se radi o igri sa snažnim narativom. No, ovaj u Terminator: Resistanceu relativno je plitak, a dojam mu narušava i slabašna glasovna gluma, oslobođena svih emocija.

Ipak, Terminator: Resistance ima svojih čari pa je nedvojbeno da fanovi franšize u njemu mogu uživati. Nije osobito dobra igra, no moramo priznati da smo duboko u noći, kad nitko nije gledao, igru zaigrali i nakon što smo zaključili prvi playthrough. Ipak je to Terminator.