Znanstvene teorije: fikcije ili što?

Kad kažemo ZNANOST, ne pomišljamo samo  na spoznaje dosegnute s pomoću neke znanstvene metode, nego nam također padaju na pamet kojekakve teorije (teorija relativnosti, gravitacije, evolucije, kvantna teorija - da spomenem samo neke), koje se kite oznakom znanstvenosti (znanstvene teorije), iako baš i nemaju neke veze sa znanošću. Teorije su, naime, po svojoj naravi neznanstvene, jer nisu rezultat  uobičajenog  znanstvenog istraživanja, nego poglavito plod običnog ljudskog promišljanja, zamišljanja, zaključivanja, nagađanja, da ne kažem izmišljanja..., jednom riječju filozofiranja.

Naravno, mnogi se neće složiti s ovom konstatacijom. Zato ju i stavljam na forum, na "za ili protiv", nadam se obrazloženo "za ili protiv".

Citiram filozofa M.P.Arveša, autora knjiga "ZNANOST U BANANI I", "ZNANOST U BANANI II" i "TEORIJA JEDNOSTAVNOG SVEMIRA": "Tzv. znanstvene teorije samo su prividno znanstvene. U biti, one su jedva išta više od korisne fikcije koja nam ulijeva dojam da nešto znamo, iako o tom nečemu pojma nemamo. Stoga, tzv. znanstvene teorije (najveći broj njih) nisu ništa drugo doli pokušaj da se istina izmisli, kad ju već ne možemo otkriti."

Bujrum!

Između puke misaone teorije i znanstvene teorije itekako postoji razlika, a ta razlika je u dokazivosti.

Ako nešto dokažeš znanstveno ispravnim metodama, pa čak i samo ako ne možeš pobiti "teoriju" znanstvenim metodama teorija se smatra ispravnom.

To što trabunjaš da je kvantna fizika (i općenito moderna fizika) samo plod nečije mašte samo pokazuje neukost o tematici i opravdava potpuno ignoriranje teme.

1. Neupućenost.

2. Da, metodom proučavanja i primjenom matematike - Newton je dokazao da Mjesec stalno pada ka Zemlji i da ju stalno promašuje. Newton nije došao na ideju privlačenja, samo je ispravio Aristotelove zakone kretanja i to primjenom matematike. A to "da se ne zna što uzrokuje gravitaciju" samo pokazuje na neupućenost autora teme. Odavno je poznato svakome tko se imalo bavi modernijom fizikom. Fizikalne sile su odavno objašnjene.

3. Opet glupost. Potreba za teoretiziranjem da, potreba za razmišljanjem, objašnjavanjem pojava i spoznavanjem/spoznajom. A to što se neke teorije pobiju ne možeš koristiti kao argument za neispravnost svih teorija što postoje. I nemoj brkati teorije, znanstvene teorije, laičke teorije, teoreme i aksiome.

Jedini koji se ovdje susreo sa zidom neznanja si, čini se, ti. Ako želiš raspravljati o znanosti, a raspolažeš tek "znanjem" o tome da je Newton svoje ideje dobio kad mu je jabuka pala na glavu - preporučam portal dnevno.hr. Tamo još nisu dokazali ni da se Zemlja okreće oko Sunca.

Ako si stvarno zainteresiran za znanost, preporuka je - knjigu u ruke.

Ovo sam primjetio više puta, ljudi brkaju "teorije" s znanstvenim teorijama. Ali eto, čovjek bar postavlja pitanja što je pozitivno,

Dakle da krenemo:

Teorija nije isti pojam kao i znanstvena teorija. Pretpostavljam da si čuo za Newtonove zakone? To nisu jedini zakoni no uzmimo ih za primjer. Da su Newtonovi zakoni "izmišljeni" danas, zvali bi se Newtonove teorije. Stvar je što je znanost za vrlo dokazane teorije prije 20og stoljeća davala nazive "zakoni" jer su jednostavno bili toliko sigurni u njih. Razvojem znanosti spoznalo se da i zakoni u koje smo toliko sigurni mogu biti nedovršeni, oni su i dalje točni no mogu biti još točniji. O čemu govorim? Npr. o brzini, svatko zna za klasičnu formulu v=s/t (dakle brzina je omjer prijeđenog puta i vremena potrebnog za to). Da li je ta formula točna? I da i ne. Nije potpuna, ne uključuje relativističke efekte koje je Einstein uveo stoga zahvaljujući njemu dolazimo do:

Nadalje, da bi znanstvena teorija nastala i bila prihvaćena nije dovoljno da imaš "veliko ime" i nešto ludo ti padne na pamet. Potrebno je u određenoj mjeri to dokazati direktno ili indirektno. Minimum potreban za teoriju je matematika. Ako postaviš u nekom fizikalnom području jednadžbe koje koriste već dokazana svojstva u prirodi i te jednadžbe ti pokažu da nešto nedostaje, ne daju rezultat koji je potreban. Tu recimo nastaje prvi korak teorije. Znanstvenik dalje kreće sa oblikovanjem toga što nedostaje u ideju, silu, česticu ili što već, implementira natrag u matematiku i gleda da li to odgovara onome što promatramo u prirodi.

Tu npr. dolazimo do nedavno otkrivenog Higgsovog bozona, on je na slično opisan način nastao u Higgsovoj glavi i matematika je pokazala dvije stvari. Ili jednadžbe koje su korištene nisu dobre (što znači da dobar dio saznanja koje imamo u tom dijelu fizike je netočan ili nepotpun) ili tu nedostaje ta čestica koju je on dalje prema toj matematici oblikovao i opisao. Desetke godina poslije pojavila se prilika da se nađe eksperimentalan dokaz i kao što vidimo nađen je. Zato se matematika zove jezik prirode.

P.S. Filozofija je izumrla i nema više nikakve praktične primjene iz nje.

Ako nitko ne zna što uzrokuje gravitaciju, a ne zna osim..., onda sve tzv. "istine" o uzrocima gravitacije nisu otkrivene istine, nego izmišljene istine. Ipak, iako i kao izmišljene istine, one mogu biti dobrodošle, korisne "istine", budući da nas drže u uvjerenju da nešto znamo iako ništa ne znamo. To su u biti lažne istine, a lažne istine ne otvaraju nam oči, ne šire obzore našeg znanja, nego nam zamagljuju pogled, skreću nas na stranputicu i drže u zatočeništvu vlastita neznanja.

Da ponovim: Postavljam konkretna pitanja, a odgovora niotkud. Nitko ni da bekne s pomoću kojih su konkretnih znanstvenih metoda Newton i Einstein otkrili svoje teorije gravitacije. A kako i odgovoriti kad odgovor ne postoji. Teorije, naime, ne nastaju s pomoću znanstvenih metoda, nego uvijek i isključivo s pomoću filozofskog promišljanja. Kada bi teorije nastajale s pomoću znanstvenih metoda, onda se ne bi međusobno isključivale kao Newtonova i Einsteinova teorija gravitacije. Ili je gravitacija posljedica privlačenja među tvarima ili posljedica svijanja prostora. Ne može biti i jedno i drugo jer, ako je jedno nije drugo i obrnuto. Ali, to znanstvenicima ne smeta. Kada im više odgovara Newtonova teorija - posegnu za njom, a kada im više odgovara Einsteinova teorija - posegnu za njom. Bitno je da koriste, služe svrsi, a što se međusobno isključuju i što uopće ne odgovaraju stvarnosti - koga briga.

1. Istina je da se teorije ne mogu dokazati, ali ako teorije nastoje objasniti znanstvena istraživanja onda ih možemo nazvati znanstvenim teorijama kako bi ih diferencirali od teorija koje se ne zasnivaju na objektivnim mjerenjima. To što su znanstvene ne znači da su apsolutno točne već samo da pomažu u znanstvenom radu. Dobra znanstvena teorije ima heurističku vrijednost u smislu da omogućuje osmišljavanje istraživanja koja dovode do zanimljivih nalaza ili omogućuje određena predviđanja (ali tada je možda bolje koristiti naziv model).

2. Newtonova teorija nije znanstvena jer je nastala znanstvenom metodom koju stalno spominješ. Ona je znanstvena zato što se temelji na nekakvim mjerljivim objektivnim podacima koje mogu reproducirati i drugi ljudi. U svrhu ove rasprave bolje je koristiti izraz znanstveni principi, a ne znanstvena metoda. Znanstvena metoda služi prikupljanju podataka i testiranju hipoteza, a ne stvaranju teorija.

Einstein možda nikada nije sam radio mjerenja, ali je svoju teoriju definitivno zasnovao na mjerenjima/promatranjima koja su radili drugi ljudi. Dakle tijekom vremena istraživači prikupljaju podatke i testiraju nekakve hipoteze i onda se može pojaviti netko tko ponudi teoriju koja objašnjava te podatke iako on sam nikada nije napravio niti jedan eksperiment.

Čini se da nisi svjestan o čemu raspravljamo. Ne raspravljamo o gravitaciji kao fenomenu, o njezinim vanjskim manifestacijama itd. Raspravljuamo o tome: Što uzrokuje gravitaciju? Kažeš da su i Newton i Einstein do svojih teorija došli opažanjem. Ti si valjda prvi na svijetu koji drži da su uzroci gravitacije opažljivi. Doduše, uvijek je bilo vidovitih ljudi, ali još nikad nisam čuo da je netko opažao uzroke pada jabuke na tlo. Do takvih se stvari nikad ne dolazi opažanjem, nego isključivo zaključivanjem, nagađanjem, pretpostavljanjem...Uostalom, zar nismo već konstatirali da nitko pouzdano ne zna što uzrokuje gravitaciju. A kad nešto ne znamo onda smišljamo, zamišljamo, izmišljamo, pravimo modele... Zanimljivo da ti to nije jasno. Naravno, takve stvari nećeš naći u Modroj lasti, ali ni kod znanstvenika. Mjesto da tražiš kod drugih, bilo bi bolje da malo mućneš vlastitom glavom.

Da to znam, ja bih bio bogat i slavan čovjek. Vjerojatno bih dobio i Nobelovu nagradu, ali da ovdje lupam(o) o tome kako je nastala gravitacija jer van svake pameti. Ako si pratio znanstvene vijesti bar u zadnjih nekoliko mjeseci znao bi da je otkriven "trag" gravitacionog talasa koji je nastao u vrijeme inflacije svemira što bi ozbiljne svjetske znanstvenike moglo navesti na otkriće izvora gravitacije, tamne materije, tamne energije....

Nijećeš postoanje gravitona samo zato što još nisu otkriveni? Pa ti onda nijećeš i svog šukundjeda jer ga se nitko od trenutno živih ne sjeća, isto razmišljanje. Sad najbolje da kažeš da nešto što je netko zamislio ne postoji iako je on to zamislio...

Svaka čast na logici! Doguro si do savršenstva. Gravitoni, šukundjed, što li je sljedeće? S obzirom na ovo što su ti prodali u znanosti, što li onda sve vjeruješ o onom svijetu?

Čini se da je za planiku bolje da se drži pornića već kvantne gravitacije!

Napokon jedno suvislo razmišljanje. Ali, suvislo razmišljanje ne znači uvijek i dobro, ispravno razmišljanje.

Ok. Slažemo se da tzv. "znanstvene teorije" barem po svom podrijetlu nisu znanstvene. Naime, teorije ne nastaju tamo gdje je znanost uspješna, nego tamo gdje zapne, zakaže, gdje ne vidi "znanstveni" izlaz, pa moramo nagađati, zamišljati, pretpostavljati...

Što onda te teorije čini "znanstvenim"? Po tebi to što ih znanstvenici provjeravaju, što propitkuju njihovu ispravnost, valjanost... To bi značilo da su znanstvenici isto što i mitski Mida pa, kao što je Mida pretvarao u zlato sve što bi dotaknuo,  tako i znanstvenici pretvaraju u "znanstveno" sve čega se oni dotaknu.

Ti se na forumu predstavljaš kao "bed". Znači li to da sve s čim se baviš (život, prijateljstvo, ljubav...) automatski pretvaraš u bed, jer si ti "bed"?

Ovih dana sam pročitao knjigu "Bog nije mrtav" od A. Goswamia. Goswami je sebi utuvio u glavu da ima "znanstvene dokaze" za postojanje Boga i njegove atribute. Pošto je Goswami znanstvenik, znači li to da bi i Bogu trebalo prišiti atribut znanstvenosti?

Teorije su, po pravilu, nedokazive, ali zato rušljive, opovrgljive. Koliko je samo trajalo vjerovanje da se Sunce okreće oko Zemlje, ali se ipak urušilo. Katolička crkva je heliocentrizam službeno priznala tek 1992. godine. Dakle, nikad se ne zna kad će nešto (neko novo otkdiće) srušiti neku teoriju. S kojim bi pravo onda bile znanstvene? Nemo beatus ante mortem. Teorije su uvijek samo teorije jer, bilo da budu dokazane ili osporene, u oba slučaja prestaju biti teorije: Ili se pretvaraju u činjenice ili u ništa. Ne tako davno srušena je i Newetonova teorija gravitacije, ali o tome nekom drugom zgodom.