Medicinski fakultet

Ljudi, ove godine ću pokušat položit prijemni iz medicine. Gradiva ima puno, a ne znam gdje bi nabavio dobre skripte iz biologije, kemije i fizike za pripremu. Već otprije učim iz knjiga, ali bi volio imati i skripte, pa ako znate koju stranicu, trgovinu ili kakav drugi izvor, pomozite. Također, dobrodošla su mišljenja i onih koji su na medicini već ili koji se također pripremaju...

na kojem faxu, Zg, Ri, OS ili Sp?

pa meni je pomogla ona skripta koju kupiš na faxu i sve gim knjige iz tih predmeta...primjeni ti je onako.. zeznut ako se ne spremaš, ali da se proć.=)

...odi na kirurgiju, tamo fali ljudi!

Moj brat ide na Medicinski fakultet u Rijeci, dolazi ovamo za sljedeći vikend. Onda se vjerojatno javim.

Eto, ekipa upao sam na faks i sad pripremam svoj prvi ispit, biologija. Sad znam zašto su neki fakulteti teži od drugih.

Pozdrav

Je imate turnusno ili??

Naravno da za svaki fakultet treba učiti, samo za neke treba više, a za Medicinu nije dovoljno ni kad sve naučiš.

Fakultete se može podijeliti u tri skupine: one na kojima trebaš jako puno učiti, one na kojima trebaš malo manje učiti činjenice, a jako puno razmišljati i one na kojima ne treba toliko učiti kao na prvima, niti toliko mozgati kao na drugima, ali su jako bitne neke vještine i praksa, a na Medicini treba to sve i to u ekstremnim količinama.

Najprije treba jako puno učiti (u prosjeku 500 do 1000 stranica mjesečno). To je jedan od razloga zašto čitaonica na Medicinskom fakultetu radi do ponoći i dobro je posjećena. Pitanja na pismenom su ravnomjerno raspoređena po poglavljima, za dvojku trebaš imati između 50 i 70 posto točno riješenoga (ovisno o predmetu), a na nekim testovima imaš poseban prag za nekoliko cjelina, tako da ne pomaže ako 80% knjige znaš savršeno, a ostatak nisi čitao. Kada obveznu literaturu naučiš, to je dovoljno za neku dvojku, trojku, a za više od toga je potrebno jako puno koristiti mozak - razmišljati. Kod učenja otežavajuću okolnost čini to što je doslovce 50% onoga što učiš pogrešno.   Profesori obično kažu da je 50% onoga što uče studente pogrešno, samo oni još ne znaju kojih je to 50%. Naime, tijekom 6 godina, koliko traje faks, nova istraživanja pokažu da je pola onoga što si učio bilo pogrešno i objave se neke nove teorije koje se smatraju točnima.

Dobrog liječnika u prvom redu karakterizira inteligencija, znanje je tek na drugom mjestu. Dođe ti 10 pacijenata koji imaju svi iste simptome, a svatko od njih različitu bolest. Citirat ću profesora Marušića (otprilike):" Za dobrog liječnika najvažnija je inteligencija. Oni liječnici koji je nemaju ističu svoje znanje, a oni koji ne stoje najbolje ni sa znanjem ni s inteligencijom, hvale se svojim iskustvom." I druga izjava prof. Marušića: "Tri najvažnija predmeta na medicini su fizika, kemija i statistika." Koliko god ova druga izjava bila čudna, istinita je.

Treći problem s medicinom je što moraš biti dobar u praktičnim i socijalnim vještinama, a većina "štrebera" ne stoji s tim dobro. Moraš na vježbama ili na ispitu često raditi pretrage koje su tebi neugodne, a kamoli pacijentu. Znati pristupiti pacijentu i dobiti podatke od njega je posebna vještina. Nevjerojatno je koliko lažu, ako ne znaš s njima. Prijatelj mi je pao ispit jer mu je pacijent pobjegao dok je on otišao posuditi tlakomjer.   Poseban doživljaj je ispit iz interne medicine kad slušaš pacijentu srce i pluća, a ovaj ima PTSP i govori ti kako će ubiti nekog svog doktora.

Poteškoća s kojom se susreću studenti medicine je i što se zbog manjka slobodnog vremena prestaju družiti s ljudima s kojima su bili dobri u srednjoj školi i uglavnom prijatelje im čine kolege s faksa. Psihički je jako naporno za dvadeset i nešto godišnjake biti po cijeli dan okružen starim i bolesnim ljudima. Neki su u takvom stanju da ne možeš vjerovati da se radi o živim ljudskim bićima. Mrtvaci nisu toliki problem, budući da se s njima sprijateljiš na anatomiji na prvoj godini, izuzev onih kod kojih je nastupila nasilna smrt (ubojstva, prometne i slično), pa većina studenata nastoji izbjeći vježbe iz Sudske medicine po svaku cijenu.

Ali zato kad završiš faks svi te vole, žele ti biti prijatelji, upoznaju te sa svojim kćerima...

E sad, ja bi volio da se ovo ne pretvori u rat fakulteta. Valjda neće. Evo samo jedan primjer. Meni je sad u utorak prvi ispit na medicini - biologija. Literatura koju smo dobili za taj prvi ispit je i više nego opširna. Ne znam koristi li se "Cooper, Hausman:Stanica" na fakultetu u Zagrebu, ali u Splitu je. Uz to imamo i Coxa i Tomkina. Vrijeme koje sam imao za sažvakat Coopera, neke dijelove Coxa i nekoliko slideova sa CD-a od Tomkina je negdje oko 3 tjedna. Cooper ima 650 stranica, Cox 300-tinjak, a Tomkin je na CD-u. I sad mi još netko kaže da to nije sve što trebam znat?! Pročitat knjigu od 650 stranica je problem u 3 tjedna, a kamoli su znat! Ponekad ti se dogodi da zapneš cili dan na 2 stranice! Uz to sam radio vlastita istraživanja i predavanja kao i neke radove za koje dobivam bodove. Mislim, ako 100% nije dovoljno, može li se tražiti više? Ne žalim se ja, ni slučajno, znao sam šta me čeka, ali me zbunjuju različite vizije dobrog doktora, a ja želim biti dobar doktor, koliko je to god moguće. Neki kažu inteligencija, neki volja, neki znanje, neki iskustvo, neki ovo neki ono. Meni izgleda da se tu samo traže razne vrste opravdanja za tko za što. Meni je dobar doktor onaj koji liječi ljude i uči ih kako da budu zdravi tako da se ne moraju liječiti. Onda kad netko kaže da je bitna inteligencija, pa znanje pa itd....

"U medicini su knjige uvijek bile jednako debele, samo su u njima pisale drukčije verzije raznih gluposti!"- to je odgovor koji sam dobio od jednog profesora kad sam mu rekao da je njima sigurno prije bilo lakše jer se o nekim stvarima nije znalo koliko se zna danas. To je istina. Što više učim, to više shvačam da svaki odlomak sadrži rečenicu tipa "....ali sam mehanizam još nije razjašnjen.....", ili ".....funkcija centriola nam nije poznata....." kao i ".......znanstvenici nagađaju....." i tako u nedogled. I onda nek mi neko krele, koje ima predavanja 2 puta tjedno i uz to uči iz skripta kojima ja brišem guzicu i uz sve to se žali kako mu je teško, kaže "Neš ti medicine", ili "teži je moj...od tvoje medicine" dođe mi da ga razbijem. Svi ljudi ovoga svijeta su najosjetljiviji kad su bolesni i svi se oni onda uzdaju u doktore jer: "Zdrav čovjek ima tisuće želja, a bolestan samo jednu." Da doktori zaštrajkaju na samo jedan dan dogodio bi se totalni kolaps. Nikoga nije briga koliko ljudi dnevno doktori spase, ali kad netko ne daj Bože umre na operacijskom stolu - onda to svi znaju, a ako se uz to dogodi i neka pogreška kirurgu koji radi non-stop zato što ga nema tko zamijeniti - onda se takve ljude razapne na križ! Skrenuo sam malo s teme, ali, poanta je nadam se shvaćena.

Za završiti medicinu treba jako puno vjere u sebe ,a tih 800 ili 900 str . nije ni puno koliko te čeka.
Zato svaki dan je učenje i metode učenja se moraju dobrano ustaliti za svaki ispit ,i jedan po jedan na vrijeme
i ide to.A čeka te anatomija,bakteriologija ,i puno  više stranica,ali ne gledaj to kroz stranice,nego svaki dan si odredi
dokud češ pa polako.I na drugim fakultetima ima "knjižurina" ,a ako i nema ,ne brini za njih su druge vrste"knjižurina".
A doktore ne čini samo ono što iz knjiga pokupe,nego to sve povežu ,a ne moraju znati sve detalje neke knjige ili autora.
Ponekad ti profesor doktor na ispitu pomogne oko odgovora ako vidi da "kužiš "problem a ako ne vidi da ti povezuješ
pojedine stavke u pitanjima i odgovorima ruši te.Takva je npr. interna ili patofiza,koje su puno važnije stavke u studiranju medicine.
Ja sam davno prije prvo položio fiziku ,pa kemiju ,anatomiju i još neke sitne predmete a na kraju biologiju,i vrlo zanimljivo je
bilo kad sam išao polagati bilogiju ,prof me pitao s vrata: "da li sam položio anatomiju".Tako da ima velikog utjecaja i red kojim polažeš.
No,to se samo meni možda desilo ali eto malo.Dobar doktor je onaj koji postavi ispravnu dijagnozu u trenutku kad je to najpotrebnije.

ljudi vi ste losi metodicari sto bi reko Zeus(moj prof..hrv)

pa nitko nece dizat fakultet pa da gleda kolko je tezak