čitav se život družim s cuckima* i (često nažalost) njihovim "skrbnicima" i potvrđujem kako je ona "kakav gazda, takav pes" drevna znanstvena spoznaja, nastala bitno prije nego što su agresivni bijeli protestanti zauzeli sjeveroameričko tlo od domorodaca (kojih je ponestalo pa se moralo naseliti crnce, da se imaju na kome dalje iživljavati) i, u nedostatku pametnijeg posla, započeli s ovakvim "istraživanjima". i moj border je to samo desetak posto (tragač =60, čuvar = 0, privržen = 20). ostalo je stara i čangrizava tvrdoglava teroristička razmažena budala. cucak je naše ogledalo (unešto iskrivljeno no istražuje se kako to ispraviti, vjerojatno u americi na nekom sveučilištu punom besposlenih popova). ipak, jebga, pseća je ljubav bezuvjetna i nepokolebljiva, dok je ljudska "kratkotrajan potrošan proizvod". a to kako su psi "individue" je nesporno (kao i mačke: ne postoje dvije jednake) i bez istraživanja.
*istraživanje (osobno, doduše, no znam mnoge koji osjećaju jednako) je pokazalo kako je ovo spas od druženja s ljudima (= nužnog zla). nakon 61 godine života i rada te iskustava, uvjerenja sam kako je pas najbolje što se čovjeku (pa i ženi ) ikad dogodilo.