Na odrasle nema veliki učinak jer im je mozak, manje-više, formiran a psiha tvrdokornija, puno toga su već vidjeli i osjetili, te su i inače manje skloni emocionalnim "toboganima" (ako su mentalno zdravi). A i sama igra GTA je zapravo parodija, sve je nacrtano blesavo i šareno, tako da rijetko koji odrasli tu igru može smatrati ozbiljnom. Ima puno gorih igara koje zaista mogu izazvati mučninu i kod odraslih ljudi. No, zaključak na kraju je ispravan - na djecu i mlade nasilje ima puno jači utjecaj.
Nasilne video igre, čini se, nemaju negativan utje
- poruka: 25
- |
- čitano: 5.278
- |
- moderatori:
vincimus
- +/- sve poruke
- ravni prikaz
- starije poruke gore
Mogli bismo u nedogled imati rasprave o utjecaju takvih igara na djecu i mlade jer isto tako ima i djece i mladih koji ne igraju nasilne video igre, a svejedno su nasilni. Jednako tako kao i ona djeca i mladi koji ih igraju, a imaju ispravne stavove i odnos prema nasilju. U pitanju je kompleksno polje psiholoških i psihičkih faktora koji u svom zbroju daju određeni rezultat. Generalizirati nešto o nasilnim video igrama je totalan promašaj jer svaka osoba individualno nečem je ili nije podložna, na nju nešto ima ili nema utjecaj i teško je donijeti dobar i ispravan zaključak na temelju generaliziranja. To je otprilike kao da ja tvrdim da gledanje filmova u kojima ima nasilja djeci isto smanjuje empatiju na nasilje, a koliko je djece odraslo uz TV program na kojem su svaki drugi dan bili ratni filmovi, vesterni i trileri gdje se krv kantama prolijevala.
Ili da otvorimo temu o nasilju u animiranim filmovima?
Ima učinak...ali pozitivan jer gaming pomaže kod svakodnevnih živornih frustracija bez obzira na dob gamera. Gaming riješava i umanjuje stres, zabavlja, pozitvno uzbuđuje i skreče misli sa drugih gluposti poput opijanja i stavrnog nasilja.
Oprosti, ali tvoj stav je upravo generaliziranje koje sam spomenuo u svom postu. Svako dijete je individua koja ima svoje neke prirođene sklonosti i ne utječu sve stvari iz okoline na svu djecu podjednako.
Evo ti jedan mali primjer:
Da to generaliziranje djeluje podjednako na svu djecu, imali bismo djecu-robote koja sve odrađuju na isti način, imaju iste stavove, iste reakcije, iste ciljeve..., a svi znamo da nije tako. Mislim da bi ti tete u vrtiću puno toga mogle o tome ispričati, jednako kao i nastavnici u školama.
Moraš bit poprilično lud da zato jer si naučio zatuć prostitutku u GTA kako bi ju opljačkao i za te pare otišao u striptiz klub ti to bude normalno da i u stvarnosti ideš tuć prostitutku kako bi ju opljačkao i otišao potom u striptiz klub.
Ima puno gorih igara koje zaista mogu izazvati mučninu i kod odraslih ljudi. No, zaključak na kraju je ispravan - na djecu i mlade nasilje ima puno jači utjecaj.
da ti kaže čiča gejmer da si u krivu: nit gledanje u monitor uzrokuje propadanje vida (gledam ga već 40 godina i to od monokromatskih, CRT-a s 50Hz s nevelike udaljenosti, jeftinih LCD-ova s izraženim plavim svjetlom, redovito u mračnoj sobi, itd. te i dalje imam vid 10/10), nit igranje nasilnih igara uzrokuje povećanje agresivnosti (nema igre koju nisam igrao od svoje 7. godine a one s puno ubijanja su mi bile posebno drage) jer, zamisli čuda, cijelo vrijeme sam bio svjestan da su to samo - igre, i da zato jer znam napraviti double kick u glavu u Mortal Kombatu ne znači da bih mogao i uživo napraviti isto ili da to jest isto
Sve me to podsjeća na vrijeme VHS-a i kung fu filmova, kad su brilijanti od nezrelih umova umislili da i oni znaju kung-fu jer su proveli sate gledajući Bruce Lee-a kako šamara pedesetoricu ko iz šale, a onda bi dobili RL šamar i naučili zauvijek razliku između zabave na ekranu i stvarnog života
Da igrice utječu na ljude, onda bi ovi koji su igrali PacMan-a uzimali tablete i slušali repetitivnu muziku.
LOL, koji si ti lik, daj odlepršaj s tim glupim stavovima i izmišljenim argumentima :D
Stari moj, opet generaliziraš. Ponavljam, da su djeca bilo čemu podložna kako to ti doživljavaš, sva bi djeca pred kraj vrtića naučila iste stvari i jednako se ponašala, od toga da pospremaju igračke u kutije nakon igranja, da svi jednako nasmijani sjede u krugu pred tetama, a nastavnici u školama bi imali stotinjak puta manji stres jer bi sva djeca pozorno slušala nastavu, svi bi doma bespogovorni pisali zadaće i učili da dobiju petice. A svi znamo da to nije tako. Zašto onda smatraš da na svu djecu tako jako utječe nasilje? Vidiš da pozitivne i prihvatljive stvari ne utječu toliko, a djeca su svjesna da time dobiju zadovoljnu okolinu i ponekad i nagrade. Po tvom tumačenju onda ispada da samo negativne stvari imaju utjecaj na djecu. A nije tako. Kompleksnost tumačenja svega toga izrečena je u knjigama i mislim da ćeš naći i puno različitih stavova i kod stručnih osoba, a to su psiholozi i psihijatri, koji sigurno u svom radu ništa ne generaliziraju i osnova bilo kakvog njihovog rada je razgovor i psihološki test svake pojedine osobe jer će ti svaki taj liječnik reći da svatko ima svoju osobnost.
Ne znam za GTA, ali Fifa definitivno izaziva nasilje.
Mora da si u pravu čim napadaš ad hominem
Bilo bi ti pametnije da se zapitaš zašto si si birao takvo društvo koje je kopiralo viđeno na ekranu, jer s kim si - takav si
Uostalom oftalmolozi se bave prodavanjem korekcijskih pomagala za vid pa nije čudno da zagovaraju tezu o pogoršanju vida zbog gledajna u ekrane, to samo u rvackoj imaš ove "čisto" medicinske oftalmologe iz osnovnog zdravstva koji su, kao, neutralni sa svojim mišljenjem, ali često u suradnji s optikama kojima šalju pacijente nakon što im utvrde dijagnozu (toliko o njihovoj neutralnosti)
Što ako se nikad ništa ne manifestira? Pada li time sve što si napisao u vodu? Sklonost nasilju može djelomično biti utjecaj okoline, ali isto tako i ne mora. Dovoljno je da imaš dvoje djece koja odrastaju pod istim uvjetima i u istoj okolini s istim odnosima prema njima pa da ta djeca ispadnu sasvim različita. Opet ponavljam, previše generaliziraš u negativnom smjeru i to je ono što me smeta. Ponavljam ti i pitanje - zašto utjecaj okoline u pozitivnom smjeru nije toliko bitan/izražen da ga ni ne spominješ? Prema tvom tumačenju djeca ne bi smjela gledati ni animirane filmove jer, zamisli, Tom & Jerry imaju toliko nasilja da bi djeca kad-tad mogla dohvatit tavicu pa mamu ili tatu opalit po glavi.
Meni je gaming u potpunosti unistio zivot. Mogao sam biti HDZ-ov pijun i uzivati u prsutu, no zbog provodjena ogromnog dijela zivota igrajuci videoigre, pogotovo nasilne kao fifa2003 i tekken3 nisam se mogao uklopiti kasnije u zivotu u HR drustvo. Megaman na nintendu me je traumatizirao u 5. godini zivota, jos uvijek mi je urezano u pamcenje kao da je jucer, nisam se nikad oporavio od toga. Sati i sati medal of honor underground, kknda i harvest moona su me totalno unistili, a kasnije PC igre necu ni spominjat. Pogledajte samo ovo
pametnome dosta.
Pasivno su me igre od malena ucile engleski i njemacki, sve s ciljem da me obrazuju i olaksaju pristup radnom trzistu obecane zemlje. Kulturno sam koloniziran.
To me je upareno s nasilnim animiranim serijama i filmovima na njemackom i engleskom jeziku naucilo oba jezika. Sto naravno nije pozitivna stvar, nesto sto smo prijatelj, brat i ja naucili na tezi nacin. Naime, kad svi strepe od ispita u skoli mi smo se unutra usetali ko vlasnici BMW-a u birtiju i nismo se nikako uklapali. Na zalost prijatelj nije mogao pratiti tempo pa je zaostao s engleskim jer nije mogao igrati WoW 12h dnevno prije i nakon skole. Da stvar bude gora igrao sam na cehoslovackom privatnom serveru (RIP Freelancer), sad citam ceski i slovacki ko slovenski.
Kazem vam, igranje videoigri ce vam u potpunosti unistiti zivot jer se vise necete moci uklopiti u HR drustvo.
Mogao sam klecati na trgu s krizem oko vrata, pivom prije i poslije, lizat oltare, tuc zenu i pritom uzvikivati "heil ap, heil ajdeze!" i crnciti za minimalac s hrpom prekovremenih za lokalnog uglednog precednika lokalnog ogranka stranke koji me je zaposlio preko veze kod sebe jer sam ipak njihov coek, na svakoj festi zderem i pijem, glasam kak mi vele i to mi je nagrada uz kilu kikirikija, sendvic i tucnjave prije nogometnih utakmica. Sto ja propustam, a? Proklete videogejms.
Ali ne, jebene igre od mene napravile akademsku gradjevinu koja pridonosi drustvu spremnu na poziv obecane zemlje i bolje place odmah izdati drzavu koja me nije uspjela unistiti do sada pa nikad ni nece. Mnoge je naravno zov obecane zemlje i EL'dollara vec povukao i sad zive ko ljudi, disu punim plucima i dalje igraju igre, ali ovaj put ne na krumpirima.
A ja cu se pobrinuti da mi klinci mogu igrati igre makar ja bio kruha gladan jer znam da ce im to biti prednost u zivotu, a ne uteg.
Megaman2
KKND2
MOH underground
Tekken 3
harvest moon back to nature
fifa2003
DragonBallZ intro njemacki da vam poboljsa dan
Zeolit nego, pricaj ti meni kak igranje nogometa uzrokuje nasilje. Nasilje o kojem citamo svaki tjedan, cak ti ni istrazivanje ne treba, vise je nego ocito da je nogomet uzrok nasilja na terenu i van njega, u HR, UK i diljem europe kao nedavni primjer u Grckoj. Jer ako su odrasli tako otvrdjeli kak mi objasnjavas emocionalni tobogan koji prolaze navijaci danima prije i nakon utakmice? Jesi li ti njih vidio kad im ekipa izgubi? Ako ne zapale pola stadiona i porazbijaju sve okolne kafice i ljude onda ih vidis s onim tupim pogledom u daljinu i desnom rukom u zraku, vidi ih na slici, primjer masovne histerije na djelu, a snimke iz grcke googlaj sam. Cisti dokaz da nogomet treba zabraniti, pogotovo od djeci jer njihov mozak nije jos razvijen i ne znamo kako ce se ta razina nasilja i gluposti odraziti na njih, danas sutaju loptu sutra svoje zene, tebe i mene na podu, ode glava ko lopta.
Naletio sam na clanak kako curica od 12 godina vozi mecu u Zagrebu. Potom clanak do, par mladih djevojaka i curica 12, 13 godina cipelare ZETovu vozacicu busa. Zivot je lijep. Ne ja kad sam bio u strahu da cu dobit remenom po nogama ako s*anja budem radio. A mogao sam trpat u 6. osnovne ko normalan covjek.
A priznaj da ti je malo žao jer nisi tako bez mozga i zato bez nekih briga. Meni malo jest. Zamisli kako je to bezbrižno stanje uma: ideš životom i veseli te što si jeo, je*o i vikao bez obzira na kvalitetu. A to je lako dobiti. Uguraš u sebe one ćevape od trovača i odeš zalit pivom kod one male debele konobarice što će ti popušit kao za pare, iako daje i za džabe jer i ona voli ugurat u sebe svašta, od bureka i rakije, do svakog tko pita. I koga boli briga što ti rublje ne miriši ko Persil il krevet nije s Perfecta Dreams madracem.
A priznaj da ti je malo žao jer nisi tako bez mozga i zato bez nekih briga. Meni malo jest. Zamisli kako je to bezbrižno stanje uma: ideš životom i veseli te što si jeo, je*o i vikao bez obzira na kvalitetu. A to je lako dobiti. Uguraš u sebe one ćevape od trovača i odeš zalit pivom kod one male debele konobarice što će ti popušit kao za pare, iako daje i za džabe jer i ona voli ugurat u sebe svašta, od bureka i rakije, do svakog tko pita. I koga boli briga što ti rublje ne miriši ko Persil il krevet nije s Perfecta Dreams madracem.
To što si ti naveo zove se nirvana.
Mozda se netko zezo sa Fifom, al ja ne. Ona budi ono najgore u ljudima.
Bas me zanima kolko je periferije unisteno zbog te igre
mislim da na djecu lošije utječe to što ih sa 8-9 godina šaljemo kod popova na ispovjedanje "teških grijeha" koje su počinili u svojoj mladosti, nego video igre
Zapravo je lošije što djeci općenito ne posvećujete pažnju, nego im date smartphone i tablet u ruke samo da vas ostave na miru. A to što si ti naveo je bs, jer od nikog roditelja nisam čuo da dijete šalje "kod popova", pogotovo danas. Ako postoji neki mali postotak, onda su na istoj razini kao i ovi iz prve rečenice.
Zapravo je lošije što djeci općenito ne posvećujete pažnju, nego im date smartphone i tablet u ruke samo da vas ostave na miru. A to što si ti naveo je bs, jer od nikog roditelja nisam čuo da dijete šalje "kod popova", pogotovo danas. Ako postoji neki mali postotak, onda su na istoj razini kao i ovi iz prve rečenice.
o čemu ti točno pričaš i kome se obraćaš? Ti znaš tko od nas ovdje ne posvećuje pažnju djeci? Prika ja sam se jučer sa svojim sinom (koji ima 4 godine) igrao preko 3 sata u komadu. Samo igranje, bez stajanja. Stalno se igramo, slažemo koješta, sastavljamo, idemo po parkovima, igraonicama, rođendanima, znači stalno smo skupa. Uopće ne osjećam grižnju savjesti što mu tu i tamo dam mobitel i to uvijek priznajem, ja ne skrivam da ću djetetu dati takve stvari, jer jako dobro znam koliko pazim na to i ograničavam. A ti sebi sliku stvaraj o tome kakvu god hoćeš.
A osim toga, bilo tko tko ima imalo mozga jako dobro zna da se danas djeci posvećuje pažnje više nego ikad (govorim o prosjeku, ne o ekstremima), prije je bilo tko preživi pričat će, a danas roditelji na sve stranu idu s djecom, po parkovima, po druženjima, paze na njihovo zdravlje, roditelji su danas triput kvalitetniji nego što su bili prije 50-70 godina.
a to što ti nisi čuo da roditelji šalju djecu kod popova ne znači da se to ne radi, idi vidi vrtiće koje vodi crkva, svi puni ko šipak, a i dalje velika većina školske djece ide na vjeronauk i na sve sakramente (uključujući ispovjed i pričest). Mali postotak??? Samo po tome vidim koliko si neozbiljan i koliko nemaš pojma o čemu govoriš.