Kontejneri i orkestracija - Kormilari, kormila i kontejneri – priča iz potpalublja
Pokretanje aplikacija u izoliranoj okolini uvelike utječe na stabilnost samog sustava. Izvesti ovu priču što jednostavnije, i uz što manji gubitak performansi, zajednički je cilj svih razvojnih i operacijskih timova. Tu u priču ulaze kontejneri…
Priča o kontejnerima priča je o povijesti virtualizacije. Ona počinje negdje u prvom dijelu 2000-tih godina, u vrijeme kada su aplikacije pokretane na zasebnim fizičkim poslužiteljima, kako bi se postigla izolacija. Razlozi zašto je svaki pojedini workload, svaka pojedina (serverska) aplikacija zapravo imala svoju fizičku inkarnaciju u vidu hardvera, različiti su. U nekim su situacijama postojali i jasni tehnički razlozi za takav pristup, no često smo to radili zbog preporuke samih proizvođača takvog softvera, a često i zbog činjenice da one tvrtke koje su nam isporučivale nekakav softver, razvijen isključivo za nas, nisu htjele da se njihova aplikacija miješa s bilo čijom drugom. U to vrijeme podatkovne centre zvali smo server-salama, koje su više podsjećale na nekakve podrume s ogromnim, nepreglednim poljima servera, poslaganih u kojekakve redove, ili čak fizički posložene po podu, koji su imali na ovaj ili onaj način riješenu mrežu i napajanje. Pronaći prostor za tako veliki broj fizičkih servera, od kojih je svaki odrađivao samo jednu zadaću, bio je samo jedan od problema. Troškovi struje i hlađenja takvih prostora predstavljali su ogroman gubitak za organizaciju.
