Pred nama je sve izvjesnije doba evolucijskog razvoja super-žohara, ekstremno otpornih insekata. Nedavno dovršeno entomološko istraživanje pokazalo je da obični, pokućni smeđi žohari (Blattella germanica) brzo evoluiraju u smjeru stvaranja otpornosti na praktički sve komercijalno dostupne sprejeve protiv insekata, pa i na ozbiljnije poljoprivredne insekticide, kao i na kemikalije kojima nikada prije nisu bili izravno izloženi, što ih čini gotovo neuništivim. Brace yourself, super-bugs are coming!

Trostruka ofanziva kemijskim oružjem

Rekli bismo, žohari su zaista na korak do preuzimanja svijeta. A što je posebice impresivno, u toj studiji objavljenoj u Scientific Reports otkriveno je da te sveprisutne štetočine imaju nevjerojatnu sposobnost ekstremno brzog razvijanja tolerancije na kemikalije, čak unutar samo jedne žoharske generacije. Drugi su pak razvili takozvanu unakrsnu otpornost, što znači da su unaprijed stekli toleranciju na njima do tada nepoznat otrov samo time što su prethodno bili u kontaktu s nekom sličnom vrstom insekticida.

"Nismo imali pojma da bi se tako nešto moglo dogoditi tolikom velikom brzinom", rekao je u izjavi za medije glavni autor studije Michael Scharf s Odjela za entomologiju Sveučilišta Purdue. "Tijekom istraživanja smo opazili da se otpornost povećavala čak četiri ili šest puta u samo jednoj generaciji žohara."

Istraživači su tijekom šest mjeseci diljem Indiane i Illinoisa u stanovima u kojima su se naselili žohari provodili različite denzisekcijske tretmane trima insekticidima – abamektinom, bornom kiselinom i tiametoksamom. U jednoj od shema provođenja dezinsekcije, tri navedena insekticida su izmjenjivana svakih mjesec dana tijekom tri mjeseca, a potom je cijeli ciklus tretmana ponovljen. U drugoj shemi su tijekom svih šest mjeseci koristili dvije kemikalije iz različitih insekticidnih skupina, a u trećoj je shemi bio korišten samo jedan insekticid, odabran po kriteriju da su na njega žohari prije početka tretiranja pokazivali slabu ili nikakvu otpornost.

Bez obzira na korištenje različitih kemijskih koktela u različitim kombinacijama, istraživači nisu uspjeli smanjiti veličinu populacije žohara. U tretmanu s jednim insekticidom (shema 3) populacija žohara je nakon šest mjeseci porasla za oko 10 posto, jer su žohari u vrlo kratkom vremenu počeli razvijati otpornost. Populacija žohara je naglo porasla čak i pri korištenju sheme 2, one koja je koristila šestomjesečni tretman s dva različita insekticida. Pa čak i shema 1, trostruki napad insekticidima kroz dva tromjesečna ciklusa, nije smanjila broj žohara, koji se u konačnici uspio održati populacijskoj razini na kojoj je bio u početku istraživanja.

Pokretno skladište bakterija i alergena

Laboratorijski testovi provedeni nakon šestomjesečnog napada na žoharsku populaciju potvrdili su opažene podatke. Kao što se i pretpostavljalo iz samih brojki na kraju tretmana, testovi su pokazali da je značajan postotak žohara (i njihovih potomaka!) postao „imun“ na određenu klasu insekticida.

Inače, ti neželjeni kućni „ljubimci“ su vrlo plodni: jedan žohar tijekom svojeg tromjesečnog reproduktivnog ciklusa može iza sebe ostaviti do 50 potomaka. Uz tako brojno potomstvo, potrebno je da samo mali dio potomaka razvije unakrsnu otpornost, preživi i nastavi se razmnožavati da bi se cijela žoharska populacija oporavila (dapače, demografski procvjetala!) u roku od par mjeseci.

Ljudska odbojnost prema žoharima nije bezrazložna: ovi sveprisutni i žilavi insekti su prenositelji par desetaka vrsta uzročnika bolesti, uključujući Escherichiju coli i Salmonellu, kao i brojne „kućne“ respiratorne alergene koji izazivaju astmu. Žohari žive isključivo u ljudskom okruženju, tako da predstavljaju kontinuirani, realan rizik za prenošenje bolesti.

I čizmom i ljepilom i Jutarnjim u glavu!

Iako žohari još uvijek nisu imuni na odmjeren udarac smotanim novinama i gnječenje nogom, ova nedavna studija ukazuje na to da ljudi moraju biti mudri kada je u pitanju kontrola štetočinske populacije.

Istraživači zaključuju da rezultati ove studije naglašavaju potrebu za kombiniranim pristupom: umjesto da se za kontrolu populacije žohara oslanjamo samo na kemikalije, paralelno s kemijskim tretmanom višestrukim insekticidima treba konstantno održavati dobre sanitarne uvjete i čistoću prostora (uklanjanjem ostataka hrane), te i dalje koristiti klasične, još uvijek vrlo učinkovite ljepljive klopke.

„Žohari koji razvijaju otpornost na više klasa insekticida čine kontrolu tih štetočina gotovo nemogućom samo korištenjem kemikalija“, ističu istraživači. „Uza sve kemijske izazove koje smo tijekom tih šest mjeseci postavili pred žohare, najbolje smo rezultate postigli s jednostavnim zamkama na ljepilo“, zaključio je Scharf.

„Kada bi se jedan žohar nalijepio, svi bi njegovi prijatelji došli pojesti ga, pa bi se i oni zalijepili. Tek nakon što smo uz primjenu insekticida postavili ljepljive klopke, redovito uklanjali ostatke hrane iz mačjih zdjelica, odmah se rješavali prljavog posuđa i poklopcima zatvarali namirnice, prestali smo viđati žohare u kućama.“