Naša osjetila nas bez prestanka bombardiraju podražajima iz okoline, čak i kada ih nismo svjesni. A nesvjesne asocijacije koje se stvaraju između doživljaja osjeta mogu rezultirati odstupanjima u načinu kako ih doživljavamo. Primjerice, naše nesvjesne reakcije na mirise mogu nam iskriviti doživljaj boja.

Križno povezana modulacija

Jedan od načina na koji naš mozak obuzdava bujicu informacija u pokušaju da racionalno obrađuje i kontrolira obilje senzoričkih podražaja jest uzajamno asociranje i kombiniranje informacija koje istovremeno stižu iz dva ili više osjetila: to mogu biti miris, glatkoća teksture, visina tona, boje objekata ili njihova glazbena svojstva. Često se za tu pojavu koristi pojam "sinestezija", premda je u načelu nešto širi i specifičniji.

Ovakva integracija osjetilnih modaliteta u mozgu ponekad za posljedicu ima svojevrsno asocijativno „pretapanje“ osjetilnih percepcija, što je vidljivo iz toga da primjerice visoke temperature povezujemo s tzv. toplijim bojama, dublje frekvencije zvuka s nižim položajima objekata u prostoru, a neke boje s okusom određene hrane – na primjer, okus naranče s istoimenom bojom. Integrativna povezanost boja s mirisima je odavno poznata, a u marketinške svrhe - kao sredstvo odašiljanja subliminalnih vizualnih poruka koje asociraju na mirise - koristi se od samih početaka marketinške industrije, no donedavno o tome nisu provedene ozbiljnije znanstvene studije.

Studija koja je nedavno objavljena u Frontiers in Psychology eksperimentalno pokazuje da takvi 'križno povezani modaliteti' ('crossmodal associations') između osjetila vida i mirisa mogu statistički značajno utjecati na našu percepciju boja. „Prisutnost različitih mirisa utječe na to kako percipiramo boje“, glasi zaključna rečenica glavnog autora studije dr. Ryana Warda, višeg predavača na Sveučilištu Liverpool John Moores.

Senzorički deprivirana soba

U svojem eksperimentu su Ward i njegovi kolege kod 24 osobe oba spola u dobi od 20 i 57 godina testirali postojanje i intenzitet crossmodal-asocijacija između mirisa i boja. U okviru eksperimenta sudionici su sjedili ispred ekrana u prostoriji lišenoj neželjenih osjetilnih podražaja („sensory deprivating chamber“). Nisu koristili deodoranse ni parfeme, a ni za koga od sudionika nije bilo unaprijed provjeravano jesu li daltonisti ili možda imaju oslabljen osjet mirisa.

„U jednoj od prethodnih studija smo pokazali da miris karamele obično predstavlja unakrsnu vezu s tamnosmeđom i žutom bojom, baš kao kava s tamno smeđom i crvenom, trešnja s ružičastom, crvenom i ljubičastom, metvica sa zelenom i plavom, a limun sa žutom, zelenom i ružičastom”, objasnio je Ward. „Ovoga puta smo željeli testirati te rezultate na objektivniji način“.

Svi ambijentalni mirisi u sobi za izolaciju su prvo eliminirani pročistačem zraka u trajanju od četiri minute. Zatim je jedan od šest različitih mirisa (nasumično odabranih između karamele, trešnje, kave, limuna i metvice, te voda kao kontrolni parametar bez mirisa) u trajanju od pet minuta raspršivan u prostoriju putem ultrazvučnog difuzora za aerosol.

Ispitanicima je potom prikazan zaslon s projiciranim kvadratićem (vidi sliku!) koji je potom bio obojen nekom nasumičnom, randomiziranom bojom; zadatak ispitanika je bio da prikazanu boju promijene u neutralnu nijansu sive ručnim podešavanjem dvaju klizača – jednim za raspon od žute do plave boje, a drugim za raspon od zelene do crvene. Nakon potvrđivanja izbora ispitanici su postupak ponavljali sve dok im svi mirisi nisu prezentirani po pet puta, svaki puta s različitom početnom bojom koju su po svojem osjećaju trebali "korigirati" u neutralno sivu..

Pretjerana kompenzacija za nesvjesne asocijacije?

Rezultati su pokazali da su pod utjecajem percipiranog mirisa ispitanici imali tendenciju podešavati jedan ili oba klizača na pozicije sa statistički značajnim otklonom od položaja koji prikazuje neutralno sivu, i to redovito na isti način. Primjerice, kada im je predstavljen miris kave, pogrešno su pomicali klizače kao da je siva više crveno-smeđa boja nego neutralno siva. Isto tako, kada im je predstavljen miris karamele, pogrešno su sivu boju percipirali boju kao da je obogaćena plavom.

Ta pojava je opažena kod svih ispitanika: osjet četiriju od pet ponuđenih mirisa (osim donekle mirisa metvice) je kod svih iskrivio percepciju boje na identičan, predvidljiv način. A kao što se i očekivalo od placeba, odabir položaja klizača je odgovarao pravoj sivoj boji tek kada je ispitanicima predstavljen neutralni miris vode. „Ovi rezultati pokazuju da je percepcija sive naginjala unaprijed očekivanim asocijacijama za četiri od pet mirisa: limun, karamela, trešnja i kava“, opisuje Ward.

„Ovakva 'prekomjerna kompenzacija' sugerira da je utjecaj 'križnih modaliteta' u obradi senzorskog unosa dovoljno jak da utječe na način kako percipiramo informacije iz različitih osjetila; u ovom slučaju su posrijedi asocijativni modaliteti između mirisa i boja."

Potreba za daljnjim istraživanjima

U raspravi o dobivenim rezultatima ispitivači su istakli i neka nova pitanja koja su se nametnula: vrijede li rezultati do kojih se došlo ovom studijom i za mirise koje susrećemo rjeđe ili čak za mirise koje susrećemo prvi put? Može li se mirisima ciljano djelovati ne samo na osjet boje nego i na vid općenito, pa i druga osjetila?

U zaključku eksperimenta, istraživački tim je naglasio potrebu da se daljnjim pokusima temeljitije istraži koliko daleko sežu takve križne asocijativne veze između mirisa i percepcije boja. Cilj je što pouzdanije  utvrditi do koje mjere mirisi utječu na naše doživljavanje boja i može li moduliranje osjetilnih asocijacija imati značajnijeg utjecaja na neke profesionalne ili privatne odluke u našim životima, istaknuo je Ward.