Mi koji smo radili (ili „radili“) od doma u doba karantene, brzo smo se snašli kako vrijeme kratiti – pored TV pretplate koju plaćamo i uglavnom ne gledamo, tu je i posve besplatni YouTube koji ne plaćamo, ali gledamo (divno je kako se život ovako pravedno ujednači na kraju).

Jedan od omiljenih kanala ovdje potpisanoga na kojemu se imalo što vidjeti zadnja dva mjeseca je onaj „Joel  & Melanie Vlashof“  gdje je ova Melanie samo u naslovu (i iza kamere), a Joel je praktički sasvim prisvojio kanal za svoje modelarske potrebe.

Ipak, za razliku od većine drugih modelara koji uglavnom lete modele, Joel Vlashof ih dizajnira, i to do sada dva komada: čuveni britanski Harrier i nešto noviji F-35B. Oni koji se ponešto razumiju u avijaciju primijetit će da su oba ova zrakoplova VTOL-i (vertical take-off and landing), dakle, u stanju su poput helikoptera poletati i sletati vertikalno i, naravno, iz vertikalnog leta prijeći u horizontalni (uobičajeniji, manje protuprirodan i kod aviona očekivan) i obratno.

Stariji od dva modela je Harrier, sam po sebi impresivan model i ogroman modelarski zalogaj, ali u odnosu na noviji F-35B kojega je planove, sve sustave i mehaniku napravio sam Vlashof, skoro pa šala mala.

Vlashof priznaje da usprkos višegodišnjem radu na Harrieru nikada nije uspio dobiti svu pokretljivost i mogućnosti pravog parnjaka, iako izvana kao vjerna replika („skala“ – modelarskim rječnikom) i ovaj Harrier izgleda impresivno, ali nikada nije uspio postići prelazak iz vertikalnog u horizontalni let, a i ukupna masa modela bila je prevelika za oponašanje originala.

Paralelno s razvojem (točnije napuštanjem razvoja modela Harriera), Vlashof se ozbiljnije bacio na model F-35B koji se polako uvodi u operativnu upotrebu u američkim i nekim drugih vojnim zrakoplovstvima. Kao što je iz oznake „B“ očito, postoji više varijanti ovoga višenamjenskog borbenog zrakoplova – A, B i C, a ova B je jedina koja ima mogućnost vertikalnog leta i naravno -  najkompliciranija za modeliranje.

Općenito su VTOL-i kao modeli nezahvalni jer je sve aerodinamičke karakteristike i funkcije letnog računala jako teško ili nemoguće skalirati i prenijeti u manje mjerilo, ali Vlashofu je uspjelo. Osnovna ideja mu je bila koristiti kontrolere (upravljačku elektroniku) iz multirotora („dronova“) koja uz neke izmjene upravlja lebdenjem i stabilizira VTOL model zrakoplova.

Ovaj konkretni F-35B tako ima dvije električne turbine (EDF) te sedam vrata na tijelu modela koja se po potrebi otvaraju za potrebe usisa u vertikalnom načinu letenja.

Bočna stabilnost, kao i na pravom F-35B dobivena je stavljanjem mikromlaznica na vrhove krila, a osnovni potisak se dobiva iz glavnih, posve artikuliranih mlaznica koje pivotiraju na tri segmenta.

Kako ne postoji kit ili gotov model, Vlashof je sam 3D isprintao čitav mehanizam glavnih mlaznica, a i tijelo modela je ručni rad (stakloplastika).

Trenutno je model u stanju vertikalno uzletjeti i sletjeti, lebdjeti, te klasično poletjeti i sletjeti, ali za sada još nema mogućnosti za prelazak iz jednog od ovih načina u onaj drugi i natrag, ali i to bi trebalo biti gotovo kroz koji mjesec.

Bez obzira zanima li vas letenje, aviomodelarstvo, mehanika ili nešto treće, savjetujemo pratiti ovaj kanal, karantena ili ne.

(Usput, još jedan novi, ali podjednako zanimljiv kanal za modelare-graditelje je ovaj Nikolaja Šapilova - bez obzira jeste li graditelj divovskih skala (giant scale) ili graditelj uopće. Sa svojih sedam prstiju (dečko iz pilane, očito...) Šapilov je vještiji od goleme većine nas sa svih 10...).