Zajedno s čajem i kakaovcem, kava je u Europu stigla sredinom sedamnaestog stoljeća. Novi napitci iz Novoga svijeta ne samo da su imali dobar okus, već su sobom donijeli i druge pogodnosti, od kojih je većina bila vezana uz zdravlje ljudi. Naime, konzumacija čaja, kakaa i kave zahtijeva njihovo kuhanje, proces koji je tadašnju vodu činio znatno sigurnijom za piće od neprokuhane, što je u onim vremenima nehigijene i nepostojanja komunalija predstavljalo značajan doprinos javnom zdravlju.

Osim toga, za razliku od alkohola, koji nakon konzumacije i kratkog vremena euforije vrlo brzo umrtvljuje mozak i tijelo, opaženo je da ovi napitci imaju upravo suprotan efekt: stimuliraju um i omogućuju bistrije razmišljanje, što se u to vrijeme povezivalo s napretkom ljudskog intelekta.

Kulturološki stimulans i ubojica kukaca

U Europi je skoro odmah nakon dolaska kave započela tradicija pijenja tog napitka, navika koja se vrlo brzo ukorijenila prekidajući pritom jednu drugu, u zdravstvenom pogledu znatno manje prihvatljivu tradiciju: prije nego što je kofein postao popularan, ljudi su masovno pili - alkohol. Razlog je bio jednostavan - u tim vremenima je bilo lakše smrtno se razboljeti od pijenja vode nego od alkohola, a to je običan narod vrlo brzo shvatio i primijenio u praksi, pa je naposljetku došlo do toga da su u Engleskoj čak i djeca za doručak pila jabukovaču, kućno pripremljeno fermentirano piće s nerijetko nezanemarivih 7 do 10% alkohola, da i ne spominjemo kako je pivo u sjevernjačkim i srednjeeuropskim germanskim narodima u 15. i 16. stoljeću bilo univerzalno kućno piće za sve - od trudnica i male djece do njihovih djedova i baka. Moglo bi se reći da su kava i čaj izvukli Europu iz zagrljaja masovnog kroničnog alkoholizma.

Postoji čak i teorija da su prosvjetiteljstvo i industrijska revolucija dobrim dijelom bili potaknuti jasnijim, racionalnijim razmišljanjem i funkcionalnijim društvom koje su pored ostaloga omogućili kava i čaj, popularni napitci tog vremena. Kako se kofein u 17. stoljeću širio Europom, kavane su počele nicati diljem svih većih gradova, a veliki umjetnici, pisci i mislioci toga doba okupljali su se na takvim mjestima kako bi raspravljali o književnosti, poeziji i znanosti.

A slikovit primjer kako je kava pomogla industrijskoj produktivnosti je -- pauza za kavu. Priča se kako je jedna britanska tvornica za proizvodnju kravata s krajem Drugog svjetskog rata zbog vojnih obveza izgubila većinu svojih tkalaca, koji su po tradiciji bili muškarci u mladim i zrelim godinama. Kao zamjenu za njih prvo su zaposlili starije muškarce, no pokazalo se kako oni baš i nisu bili dovoljno vješti i produktivni. Zatim su zaposlili žene koje su bile izvrsne tkalje, ali su bile zadovoljavajuće produktivne tijekom samo nekoliko sati, nakon čega bi se brzo umorile. Tada su vlasnici tvornice sjeli (možda čak i uz kavu) i obavili brainstorming u vezi ključnog pitanja: „Što bismo mogli učiniti da povećamo proizvodnju?" Rješenje do kojega su došli je bila šalica tople kave tijekom pauze usred radnog dana, nazvana 'coffee break'. Legenda kaže da je produktivnost odmah porasla - i to u značajnoj mjeri.

To nas dovodi do teme o fiziološkim – tjelesnim i neurološkim – učincima konzumacije kave, koji zapravo znatno variraju među životinjskim vrstama. Jer kofein vole i drugi, a ne samo ljudi. Mi ćemo rado popiti 'to-go' kavu s lokalnog kioska ili ju polako srkati u omiljenom kafiću, ali u prirodi insekti nemaju takav luksuz; njihova jedina opcija je kofein konzumiran izravno iz plodova i listova biljaka kave. Međutim, kofeinska priča za bube nema uvijek sretan kraj, jer kofein ih može paralizirati, pa čak i ubiti. Da, dobro ste pročitali: kofein je zapravo prilično učinkovit neurotoksični insekticid, kojega biljka kave koristi kako bi se zaštitila od proždrljivih kukaca.

Istini za volju, učinak ovih neurotoksina na ljude je ipak nešto drugačiji: kada mi konzumiramo kofein, on stimulira naš središnji živčani sustav, daje nam energiju, smanjuje pospanost, pojačava pažnju i budnost, a naše razmišljanje čini bistrijim i bržim.

Umor, odmor i energija

Sve što smo nabrojali se u fiziološkom smislu svodi na jedno: na način kako naše tijelo koristi (utilizira) energiju. Ako barem malo pamtite gradivo biologije iz srednje škole, možda ćete se sjetiti da glavnu „energetsku valutu“ našeg organizma predstavlja molekula zvana adenozin trifosfat (ATP). Ona se u tijelu koristi za kontrakciju mišića, generiranje i prijenos živčanih impulsa i osiguravanje energije za kemijske sinteze u stanicama. Kada se molekula ATP razgradi, fosfatne skupine generiraju energiju, pri čemu se oslobađa i ne-energetski ostatak ATP-a, adenozin.

Upravo je adenozin poveznica s kavom jer on, poput kofeina, ima izravan utjecaj na to koliko smo tjelesno ili mentalno razbuđeni ili umorni. Dok ste budni i pritom za aktivnost svojih živčanih i drugih stanica trošite energiju, vi ustvari razgrađujete ATP, iz kojega trošite „energent“ (fosfate), a preostali adenozin se postupno nakuplja u mozgu, gdje se veže se na adenozinske receptore, pokrećući kemijske reakcije koje vas čine umornima. Dakle, što više energije trošite, to više ATP-a razgrađujete, čime stvarate sve više adenozina u mozgu, radi čega se osjećate umorniji. Upravo je nakupljeni adenozin vezan na receptore moždanih neurona glavni razlog da sve više osjećate umor što duže ostajete budni i aktivni.

S druge strane, dok spavate, biokemijski procesi punjenja vaših metaboličkih baterija u stanicama rade svoj posao u miru noćnog predaha: iz adenozina i fosfata stvaraju se nove zalihe ATP-a za budući rad mišića i živaca, pa razina slobodnog adenozina opada, što znači da biste se ujutro (barem u teoriji) trebali probuditi spremni za nove izazove. A tada stupa na scenu kofein, koji je strukturno vrlo sličan adenozinu, radi čega je sposoban vezati se za stanične receptore namijenjene adenozinu. Kada u organizam unesete kofein, on kroz krvotok putuje do mozga gdje se veže na adenozinske receptore;  no, budući da kofein ipak neka biološku funkciju adenozina, njegovo vezanje na receptore neće izazvati osjećaj umora. Što više kofeina „sjedne“ na adenozinske receptore, to se može vezati manje adenozina, što znači da ćete u manjoj mjeri osjetiti umor i pospanost. Jutarnja šalica kave je time obavila svoj zadatak, dajući vam energetski „kick & boost“.

Sve je to sjajno ako ste umorni, a imate puno posla koji ne može čekati, pa s nekoliko šalica kave na jednostavan način uz pomoć kofeina blokirate taj zamarajući adenozin u mozgu. Svi smo to radili, i zaista se čini kako nam ispijanje kave može pomoći da privedemo zamorne zadatke kraju. Međutim, važno je znati i zapamtiti -- postoji jako dobar razlog zbog kojeg osjećamo umor! Istraživanja sugeriraju da se adenozin veže na naše neurone s važnim zadatkom da zaštiti mozak od pretjeranog iscrpljivanja rezervi energije, prisiljavajući nas na san i odmor prije nego što energetska ravnoteža cijelog mozga bude znatnije ugrožena. A ako kavom „maskiramo“ mjesta na kojima adenozin našem mozgu šalje signale umora i iscrpljenosti, učinak adenozina će biti blokiran premda će njegova razina u mozgu i dalje rasti. Rezultat svega će biti značajan pad energije sljedećeg dana. I dan poslije toga. I dan poslije opet…

Ukratko, kofeinski ovisnici započinju dan šalicom kave jer time zapravo „maskiraju“ nedostatak sna i neurološkog odmora svojeg kronično iscrpljenog mozga. Vjerovali ili da -- ako se riješite kofeina, vaš san će biti bolji, a kvalitetniji san znači i više energije i neurološke živahnosti. Kofein je tek kratkoročno rješenje koje dugoročno može izazvati još veće probleme od onih radi kojih smo ga započeli konzumirati.

Kavom protiv demencije i depresije

S druge strane, kofein se u nekim znanstvenim krugovima već duže vrijeme predlaže kao mogući tretman za poremećaje pamćenja. Kofeinski učinci na kognitivne sposobnosti i povećanu budnost uglavnom su povezani s njegovom sposobnošću da djeluje na A1-adenozinske receptore (A1AR) u hipokampusu i korteksu, dijelovima mozga najviše uključenim u kognitivne procese.

U jednom eksperimentu su istraživači koristili skopolamin, poznat i pod simpatičnim nadimkom „vražji dah“, lijek s dugom i živopisnom poviješću raznovrsne zlouporabe, kako bi izazvali gubitak pamćenja kod pokusnih štakora. Portom su koristili blokatore A1AR-receptora poput kofeina i sličnih spojeva kako bi kod tih štakora preokrenuli učinke skopolamina i prilično uspješno im vratili izgubljeno pamćenje.

Zbog takvih rezultata nije iznenađujuće što se konzumacija kave povezuje s nižim rizikom od razvoja Alzheimerove bolesti. Studija iz 2009. analizirala je 20 godina podataka o zdravlju 1400 ljudi i našla da su oni koji su pili tri do pet šalica kave dnevno imali 65% manji rizik od razvoja Alzheimerove bolesti u usporedbi s onima koji nisu pili kavu. U drugoj je studiji miševima od rođenja do starosti stavljan kofein u vodu za piće; ti su miševi razvili zaštitu od oštećenja pamćenja i imali su niže razine abnormalnog proteina amiloida-beta, za kojega se vjeruje da doprinosi nastanku Alzheimerove bolesti. Štoviše, nakon samo dva mjeseca kofeinske terapije, stariji miševi s oštećenim pamćenjem pokazali su poboljšanje pamćenja uz istovremeno niže razine amiloida-beta u mozgu.

Ako kava može pomoći u borbi protiv demencije, nije prevelik korak zamisliti da također može imati i antidepresivne učinke. Studija iz 2011., provedena u Školi javnog zdravlja na Harvardu, analizirala je podatke o 50.000 žena i otkrila da one koje piju dvije do tri šalice kave dnevno imaju 15% manji rizik od razvoja depresije u usporedbi s onima koje ne piju kavu. Štoviše, žene koje su pile četiri šalice dnevno imale su 20% manji rizik. U drugoj studiji pokazano je da je pijenje dvije do četiri šalice kave dnevno povezano s nižom stopom samoubojstava nego što je to slučaj u općoj populaciji.

Ukoliko se pitate kako kava može utjecati na mentalno zdravlje, odmah ćemo vam reći da i to ima veze s onim receptorima za adenozin, a posebice s podvrstom adenozinskih receptora A2a, za koje se zna da imaju interakcije s receptorima za dopamin, „hormon sreće“. Istraživanja pokazuju da su miševi kojima su ubrizgani blokatori adenozinskih receptora bili manje osjetljivi na depresivne izazove od onih koji nisu dobili blokatore. Zbog toga se vjeruje da bi blokiranje A2a receptora moglo jedan od mehanizama na kojima bi se temeljili neki budući antidepresivni lijekovi.

Kofein kao droga

Međutim, dok sjedite i pijete svoj dupli makijato bez šećera, uživajući u pozitivnim učincima jake kave na vaše pamćenje i raspoloženje, trebali biste znati da postoji i tamna strana kofeina kao potencijalnog stimulansa: on izaziva ovisnost. Već smo spomenuli kako kofein u našem tijelu utječe na dopaminski sustav, interni hormonalni sklop koji je odgovoran za osjećaj zadovoljstva i ugode. E, vidite, vrlo slično djelovanje kofeinu ima i kokain, koji blokira ponovni unos dopamina, produljujući njegovu prisutnost u izvanstaničnom prostoru.

Novija istraživanja pokazuju da i kofein ima u biokemijskom smislu skoro identičan, premda nešto manje izražen učinak kao i kokain. To je jedan od razloga zašto nam kofein može biti toliko privlačan i u određenoj mjeri izazivati efekte ovisnosti.

Iako kofein ne možemo baš sasvim izjednačavati s drogama poput kokaina ili heroina, prisjetite se onog osjećaja kada u žurbi, nakon prekratkog sna i odmora, niste stigli popiti uobičajenu jutarnju kavu: umor, nervoza, napetost i glavobolja (što su klasični simptomi apstinencijske krize) česti su kod redovitih konzumenata koji preskoče svoju dnevnu dozu kofeina.

A sjetite se i slobodnog adenozina iz ATP-a, onog "što ga više imate u mozgu, to ste umorniji". Dok s jedne strane kofein može kratkoročno blokirati negativne učinke adenozina, dugotrajna konzumacija kofeina dovodi do toga da naš mozak – u pokušaju obrane od velike navale slobodnog adenozina – počinje stvarati nove adenozinske receptore umjesto onih koje je „maskirao“ kofein svojim vezanjem za njih. Tako se povećava ukupni broj adenozinskih receptora na našim neuronima, što u osnovi znači da će nam s vremenom potrebno sve više kofeina za blokiranje novonastalih receptora ukoliko se želimo osjećati budno i odmorno. Ta otpornost na kofein koja se razvija u moždanim neuronima s vremenom stvara ovisnost, radi koje se - kada pokušamo prestati piti kavu - javlja ovisnička kriza.

Dakle, definicija koja kaže “kofein je stimulans centralnog živčanog sustava i globalno najmasovnije konzumirana psihoaktivna droga“ uopće nije netočna. Dapače.

Rizici od smrti

Ali hajdemo se umjesto razmišljanja o drogiranju i apstinenciji osvrnuti na neke od evidentnih prednosti konzumiranja kave! Na primjer, ima sve više dokaza koji sugeriraju da pijenje kave može produžiti život. Postoji nekolicina interesantnih istraživanja, među kojima i zanimljiva studija koju je provelo Južno medicinsko sveučilište u Kini. Njihovi su znanstvenici tijekom sedam godina analizirali podatke o zdravstvenom stanju 170.000 Britanaca. Studija je koristila podatke iz britanske baze podataka Biobank i bila je dovoljno vjerodostojna da bude objavljena u vrlo cijenjenom znanstvenom časopisu Annals of Internal Medicine.

Na početku studije ispitanici nisu imali bolesti srca ni karcinome, a istraživači su uzajamno uspoređivali dvije skupine ispitanika - one koji su pili kavu s onima koji nisu. Među onima koji su pili kavu, uspoređivali su one koji su u nju dodavali šećer i one koji nisu. Također su proučavali one koji su koristili umjetne zaslađivače poput sukraloze, saharina ili ksilitola. Rezultati su pokazali da je pijenje jedne i pol do tri i pol šalice nezaslađene kave dnevno povezano s 16-29% manjim rizikom od smrti iz bilo kojeg razloga. Ako ste pili isto toliko kave, ali s dodanim šećerom, rizik od smrti bio je (nećete vjerovati!) još više smanjen: za 28-31%, što je niži rizik od smrti nego kod onih koji su pili kavu bez šećera. Istovremeno nije pronađena nikakva statistička povezanost između duljeg životnog vijeka i pijenja kave sa umjetnim zaslađivačima.

Zašto pijenje kave dodaje godine našim životima? Možda zato što korisne tvari u kavi, poput antioksidansa i elektrolita, produžuju životni vijek, ali umjetni zaslađivači to mogu poništiti. No, imajte na umu jedno od temeljnih pravila znanosti koje kaže da korelacija nužno ne znači kauzalnost: samo zato što niža smrtnost opažena u vezi je pijenjem kave, ne znači da je kava zaista tome i uzrok. Mogu postojati i drugi faktori koji produžuju život ljudi, poput socioekonomskog statusa. Uostalom, ako si možete priuštiti skupu kavu iz izmeta cibetki ili ako je vaša navika pijenja kave jedna od posljedica stresnog, ali dobro plaćenog posla, možda generalno imate bolju kvalitetu života, pa je to razlog koji snižava vašu stopu smrtnosti?

Lupanje srca i sagorijevanje masnoće

Toliko o dugovječnosti. No, bilo bi neozbiljno raspravljati o duljem životu, a da ne spomenemo srčane bolesti. Još uvijek se dobro sjećam Moje Pokojne Babe (MPB™), koja je pila samo kavovine (prženu cikoriju i ječam) umjesto prave kave, jer, citiram ju: „Meni ti se, sine, od te kave uzlupa srce, 'oće iz njedara da iskoči!“. Umrla je u punom zdravlju u svojoj 94. godini: jedne je večeri zaspala i ujutro se nije probudila.

Međutim, moja MPB™ bi se nemalo iznenadila da je poživjela dovoljno kako bi mogla čuti da je prema rezultatima nekolicine novijih istraživanja konzumacija kave ustvari povezana sa sniženim rizikom od aritmije. Aritmija je, vjerujem da to znate, pojava nenormalnog srčanog ritma, koji vam može biti prebrz dok ste u mirovanju ili jednostavno možete imati nepravilan, iregularan ritam. Aritmije mogu biti bezopasne, ali i predstavljati vrlo ozbiljna stanja životne ugroženosti. Studija iz 2020. godine je tijekom više od pet godina pratila podatke o više od 350.000 ispitanika, a pokazala je da je pijenje jedne do dvije šalice kave dnevno povezano je s 10% manjim rizikom od aritmije, tri do četiri šalice sa 14% manjim rizikom, a pet ili više šalica s 15% manjim rizikom. Dakle, kava i aritmije su - nasuprot uvriježenom mišljenju - u uzajamnom prijateljskom odnosu.

A možemo razmotriti i ulogu kave u metaboličkom zdravlju, u mršavljenju i tzv. 'sagorijevanju tjelesnih masnoća'. Studija iz 2013. godine je proučavala povezanost između konzumacije kave i markera metaboličkog sindroma. Otkriveno je da su oni koji su pili jednu do četiri šalice kave dnevno imali manje visceralne masnoće u usporedbi s onima koji nisu pili kavu ili su pili više kave. Istraživanja pokazuju da kava može povećati 'sagorijevanje masti', odnosno ubrzati metabolizam, što kao rezultat može pomoći u mršavljenju.

Studija objavljena u Annals of Nutrition and Metabolism pokazala je da kofein unutar tri sata nakon konzumacije povećava metabolizam u prosjeku za 7%. Kava također sadrži i hranjivu tvar zvanu klorogenska kiselina, koju se povezuje s razgradnjom tjelesnih masnoća i potencijalnom zaštitom mišićnog tkiva od oksidativnih oštećenja i starenja, što je tračak nade za sve one koji žele izgubiti tjelesnu masnoću, a zadržati mišiće: kombinacija kofeina i klorogenske kiseline čini se posebno korisna. Klorogenska kiselina štiti mišiće tako što aktivira AMPK, protein u našem tijelu koji se aktivira i tijekom povremenog posta (intermittent fasting). Aktivirani AMPK poboljšava transport glukoze do moždanih stanica, pomaže u regulaciji upalnih reakcija u tijelu i poboljšava autofagiju, proces čišćenja metaboličkog otpada iz stanica, što je sve zajedno korisno za očuvanje mišićnog tkiva.

Osim mršavljenja, istraživanja pokazuju još jednu korist kave: nekoliko novijih istraživanja povezuje svakodnevno pijenje kave s manjim rizikom od razvoja dijabetesa tipa 2. Jedna je studija pokazala da pijenje samo dvije šalice kave dnevno može smanjiti rizik od dijabetesa tipa 2 kod mlađih i sredovječnih žena. Zatim, postoji i opsežna meta-analiza (usporedba metodologije istraživanja i dobivenih rezultata između čak 18 studija) objavljena u Archives of Internal Medicine, koja je pokazala da su kava, bezkofeinska kava i čaj povezani s manjim rizikom od dijabetesa tipa 2.

 Klorogenska kiselina jedan je od glavnih antioksidanata u kavi. Može smanjiti apsorpciju glukoze iz hrane bogate šećerom ili ugljikohidratima te tako usporiti oslobađanje šećera u krvotok nakon obroka, što može pomoći u prevenciji inzulinske rezistencije i objasniti zašto je pijenje kave povezano s manjim rizikom od dijabetesa tipa 2. No, to ne znači da ćete odmah primijetiti pad razine šećera u krvi nakon što popijete kavu. Zapravo, razina šećera u krvi može čak i privremeno porasti, jer je kofein stimulans koji može potaknuti oslobađanje adrenalina, što dovodi do kratkotrajnog porasta šećera u krvi.

Raste li od kave rep?

Ako sažmemo ovaj pregled dobrih i loših strana pijenja kave, mogli bismo zaključiti da kofein odista posjeduje brojne pozitivne asocijacije sa zdravljem. Ipak, prije nego što krenete neumjereno ispijati hektolitre omiljenog mirisnog napitka, potrebno je istaknuti i postojanje nekih nimalo nevažnih rizika koje konzumacija kave može donijeti.

Na primjer, iako za kupnju kave nije potrebna osobna iskaznica, kava je ipak piće za odrasle. Nije baš da će djeci od kave izrasti rep (kako me je MPB™ znala plašiti), no ipak nekolicina istraživanja ukazuje na negativan utjecaj kofeina na razvoj mozga kod djece i adolescenata. Jedna je studija pokazala da kofein negativno korelira sa većinom ključnih kognitivnih karakteristika. Čak i nakon što su istraživači uzeli u obzir dob, spol, san i socioekonomski status, unos kofeina i dalje je bio povezan s usporenim i ukupno nižim kognitivnim funkcijama kao što su vokabular, razumijevanje, pamćenje, kognitivna fleksibilnost i brzina obrade podataka. A posebno je zabrinjavajuće to što kofein možemo pronaći u mnogim gaziranim pićima, energetskim napicima i čajevima koje mladi vole i konzumiraju. Stoga je važno biti svjestan sadržaja kofeina u tim napitcima i paziti koliko ga vi ili vaša djeca svakodnevno unosite.

Tu je i pitanje pesticida. Ne uzgaja se sva kava na isti način, a ovisno o metodama uzgoja i berbe, neke kave mogu sadržavati prilično visoke razine pesticida. Pesticidi su dokazano povezani s ozbiljnim zdravstvenim problemima poput nastanka i razvoja nekoliko tipova raka. Stoga je kupnja i konzumacija organski uzgojene kave, iako možda skuplja, ipak sigurnija opcija.

Kava je stimulans, što znači da može povisiti krvni tlak i broj otkucaja srca. Iz tih razloga, Američka udruga za trudnoću preporučuje ograničavanje unosa kofeina tijekom trudnoće. A budući da je kava diuretik, povezana je s izlučivanjem kalcija i ometa apsorpciju željeza. Osobe kojima treba više željeza ili su pod rizikom od niskih razina željeza, poput trudnica ili menstruirajućih žena, trebale bi biti oprezni s unosom kofeina. Povećavanje unosa ključnih hranjivih tvari poput kalcija također može pomoći u ublažavanju negativnih učinaka kofeina.

I eto, to bi bilo to. Pijenje kave jeste povezano s brojnim prednostima, uključujući dulji život, bolje mentalno zdravlje i zdravlje srca, a može čak pomoći u očuvanju pamćenja, no imajte na umu da povezanost ne znači nužno uzrok: mogu postojati i drugi čimbenici koji pridonose tim zdravstvenim blagodatima. Kava ima i svoje rizike; kofein možda nije kokain ni heroin, ali može izazvati ovisnost i simptome ovisničke krize: ako ne možete preživjeti jutro bez svoje doze čarobnih zrna i ako vam treba sve više tih zrna da biste prebrodili dan, možda je vrijeme da razmislite o drugim načinima održavanja energije – poput bolje prehrane, zdravog sna, odmora ili tjelovježbe.

- - -

^{Igor „Doc“ Berecki je pedijatar-intenzivist na Odjelu intenzivnog liječenja djece Klinike za pedijatriju KBC Osijek. Pobornik teorijske i praktične primjene medicine i znanosti temeljene na dokazima, opušta se upitno ne-stresnim aktivnostima: od pisanja znanstveno-popularnih tekstova i objavljivanja ilustracija u tiskanom izdanju časopisâ BUG, crtkanja računalnih grafika i primijenjenog dizajna, zbrinjavanja pasa i mačaka, fejsbučkog blogiranja o životnim neistinama i medicinskim istinama, sve do kuhanja upitno probavljivih craft-piva i sasvim probavljivih jela, te neprobavljivog sviranja bluesa.}