Iako se dolazak 10-nanometarskih Intelovih procesora najavljuje već godinama, to nikako da se dogodi jer inženjeri tvrtke nikako ne uspijevaju novi proces dovesti do komercijalne isplativosti. Drugim riječima, pri proizvodnji procesora previše je škarta, i samim time nema smisla pokretati masovnu proizvodnju.

No, kako Intel istovremeno ima i poprilično žestoku konkurenciju od AMD-ovih procesora Ryzen, prisiljeni su održavati kadencu lansiranja novih procesora, što nas, pak, dovodi do novih procesora Core devete generacije. Tu je, naravno, i dalje riječ o arhitekturi Coffe Lake, što znači da se u arhitekturalnom pogledu ništa nije promijenilo u odnosu na osmu generaciju procesora. U izostanku nove arhitekture i drastično boljeg proizvodnog procesa, Intel je pribjegao daljnjem blagom povećanju takta te proširenju broja jezgri sa šest na osam.

No kako to obično biva s Intelom, dodatne značajke morat ćete i platiti, pa je tako gama proširena novim procesorom Core i9, modelom 9900K, koji jedini nudi osam jezgri u kombinaciji s tehnologijom Hyper-Threading. Taj procesor ujedno nudi i maksimalni Turbo takt od 5 GHz, što ga potencijalno čini odličnim izborom za igrače. Intel obećava i bolje rezultate overklokiranja jer je zagrijavanje procesora navodno smanjeno implementacijom lema između silicijske pločice, dakle, samog procesora, i metalne pločice na koju sjeda hladnjak. No to iskustvo morat ćete i platiti, i to čak 1.000 kuna više u odnosu na ionako skupu stariju perjanicu ponude, Core i7-8700K.

Osim vršnog modela s osam jezgri, Intel je lansirao i još nekoliko overklokerskih procesora, a obični modeli u dućane će, prema svemu sudeći, stići kasnije. Za fanove Intelovih procesora plićeg džepa, tu su Core i7-9700K s osam jezgri, maksimalnog takta 4,9 GHz, no bez podrške za Hyper-Threading, te Core i5-9600K sa šest jezgri, maksimalnog takta 4,6 GHz, također bez HT-a. Za 9700K potrebno je izdvojiti oko 4.000 kuna, a za 9600K oko 2.250 kuna – drugim riječima više novca u odnosu na procesore koje zamjenjuju.

Novi čipset

S novim procesorima Intel je također lansirao i novi čipset Z390, koji na tržištu mijenja Z370. Novi čipset iskorišten je za implementaciju funkcionalnosti koju su u odnosu na Z370 donijeli slabiji čipseti H370 i B360. Riječ je o nativnoj podršci za USB 3.1 Gen2 i Intelove WiFi M.2 kartice. S obzirom na to da je podrška za USB 3.1 Gen2 na svim Z370 pločama dodana preko dodatnih kontrolera, Z390 nije dobio ništa bitno zbog čega bi ga postojeći vlasnici Z370 htjeli imati u svojem računalu.

Naravno, glavni razlog za lansiranje novog čipseta zapravo je financijske prirode. Intelovi partneri proizvođači matičnih ploča širokih su ruku dočekali novi premium model, iskoristivši ga za dizajniranje kompletno nove game matičnih ploča. O nekima od njih moći ćete čitati u ovom broju Buga, a druge ćemo testirati u nadolazećim mjesecima. Srećom, ako želite napraviti nadogradnju računala, a imate Z370 ploču, novi procesori devete generacije mogu biti vaš izbor jer je ležište za procesor ostalo jednako – potrebna je samo nadogradnja UEFI-ja.

Za potrebe ovog testa pribavili smo dva od tri nova procesora – Core i9-9900K, koji smo iskamčili na posudbu od Intela, te i5-9600K, koji nam je posudio domaći Links. U oba slučaja riječ je o inženjerskim primjercima procesora koje smo nabavili prije nego što je počela službena prodaja. Usporedili smo ih s modelima i5-8600K, i7-8700Kte Ryzenom 7 2700X. Takva usporedba ima smisla u pogledu broja jezgri i namjene procesora, no dosta je promašena u pogledu cijene. Naime, Ryzen 7 2700X, sa svojih osam fizičkih i 16 logičkih jezgri, jednako je skup kao Intelov i5-9600K. Imajte na umu da AMD-ovi procesori istovremeno dolaze i sa solidnim hladnjacima, a hlađenje za Intelove morat ćete kupiti. Cjenovni ekvivalent Corea i9-9900K u AMD-ovoj je gami zapravo novi Threadripper 2920X, procesor premium kategorije s 12 jezgri i četverokanalnim memorijskim kontrolerom. Nažalost, nismo ga imali pri ruci prilikom testiranja, no nadamo se pribaviti ga uskoro.

Tvorničko overklokiranje

Prije nego što se pozabavimo performansama novih procesora, nužno je prokomentirati način kako matične ploče konfiguriraju njihove radne taktove i napone. Nekakav standardni i optimalni pristup za konfiguraciju procesora je učitavanje XMP postavki memorije. U sklopu s time, većina će ploča uključiti i neke svoje optimalne postavke za procesor koje ponešto variraju od Intelovih specifikacija. No, u slučaju modela i9-9900K te optimizirane postavke uvelike se razlikuju od standardnih specifikacija.

Konkretno, Asusova ploča koju smo koristili nakon učitavanja XMP profila memorije ponudit će nam korištenje optimiziranih postavki procesora, što možemo prihvatiti ili odbiti. U izborniku koji iskače piše da je za optimalne postavke potrebno jače hlađenje, ali i da ne uključujemo optimalne postavke ako namjeravamo ručno overklokirati. Odabir jedne ili druge opcije rezultira mijenjanjem vrijednosti opcije Asus Multi Core Enhancement, koja ima tri vrijednosti – Auto, Disabled i Enabled. Prihvaćanje optimiziranih postavki podešava MCE na Auto, a odbijanje na Disabled. Opciju Enabled potrebno je odabrati ručno. Sam Asus u opisu MCE-a navodi da Disabled tjera procesor da radi na Intelovim standardnim postavkama, Auto koristi Asusove optimizirane postavke, a Enabled gura procesor do maksimuma.

Kako bismo analizirali što se događa s procesorima, isprobali smo sve tri postavke s tri različita procesora – novim 9900K i 9600K te starom perjanicom LGA1151 ponude, 8700K. Rezultati su blago rečeno zanimljivi. Između opcija Auto i Disabled kod modela 9600K i 8700K praktički nema nikakve razlike u potrošnji, radnim taktovima i naponima, no kod modela 9900K sasvim je druga priča. Radni takt koji s opcijom Disabled pod punim opterećenjem FPU jedinica oscilira između 4 i 4,1 GHz, uz napon od 0,968 volta i potrošnju PC-ja od 146 W, pod opcijom Auto skače na 4,7 GHz, uz napon od 1,137 V i potrošnju od 221 W. Skok u potrošnji, odnosno TDP procesora od 75 W, ne utječe blagotvorno na radnu temperaturu koja skače s 59 na 78 stupnjeva. Tu imajte na umu da je procesor hlađen vrlo snažnim Noctuinim hladnjakom NH-D15, a da je opterećenje generirano s Primeom95 u verziji 26.6, odnosno onoj koja ne rabi ekstremno zahtjevne AVX instrukcije koja griju procesore osjetno više.

Termalna situacija dodatno se komplicira prebacivanjem MCE-a na Enabled. Kod 8700K to dovodi do skoka takta na 4,7 GHz, povećanja napona i manjeg skoka potrošnje od 25 W. Temperatura raste sa 60 na 69 stupnjeva. Slično je i s modelom 9600K koji skače s 4,3 na 4,6 GHz, uz rast potrošnje od 27 W i temperature s 54 na 63 stupnja. 9900K, pak, ide na 5 GHz, uz napon od čak 1,261 volta pod opterećenjem, skok potrošnje od 160 W u odnosu na standardne postavke i rast temperature na 99 stupnjeva, što ujedno okida i zaštitu procesora od pregrijavanja.

Valja napomenuti da takvo ponašanje modela 9900K nije ekskluzivno za Asusove ploče. Isto se događa i na pločama drugih proizvođača, pa zapravo i nije teško pretpostaviti izvor takvih modifikacija. Da, naravno, riječ je o Intelu koji, prema svemu sudeći, nije bio uvjeren da će 9900K na standardnim postavkama i TDP-u od 95 W pružiti dovoljne performanse da opravda papreno visoku cijenu.

Rezultati testiranja

Kao što možete vidjeti u priloženim tablicama i grafikonima, Core i9-9900K, testiran na automatskim postavkama, doista je vrlo moćan procesor jer kombinira osam jezgri, podršku za HT te vrlo visok radni takt. S druge strane, rast performansi nije niti približno toliko visok u odnosu na osjetno jeftiniji osmerojezgreni Ryzen 7 2700X, koliko bi to razlika u cijeni sugerirala, pogotovo ako se uzme u obzir da je Intelov procesor testiran na tvornički overklokiranim postavkama, koje su praktički automatski konfigurirane na aktualnim matičnim pločama.

Core i5-9600K daleko je manje zanimljiv u odnosu na 9900K, jer ne donosi praktički ništa novo u odnosu na 8600K koji zamjenjuje. OK, radni taktovi su mrvicu viši, no ako planirate overklokirati, maksimumi dva procesora vrlo su slični, usprkos tome što 9600K koristi bolje termalno sučelje između silicija i zaštitne metalne pločice. Također treba imati na umu da ovaj procesor u dućanima košta kao Ryzen 7 2700X, a koji, pak, nudi mnogo zaokruženije performanse zbog ekstra jezgri.

Intelovi procesori na glasu su kao bolji izbor za igrače u odnosu na AMD-ove. Razlike vidimo i u ovom testu, no velike su isključivo pri FHD razlučivosti, dok pri 1440p (i, naravno, svim višim razlučivostima) razlika opada jer grafička kartica postaje usko grlo sustava. Tu treba imati na umu da je testiranje izvedeno GTX-icom 1080 Ti, karticom koja u dućanu košta 7.500 kuna. Sa slabijim karticama razlike između procesora bile bi manje.

Niti jedan test Intelovih K procesora ne može proći bez overklokiranja, pa tako ni ovaj. Za stabilnih 5 GHz i više nužno je koristiti napone od 1,29 volta, naviše, no s takvim postavkama procesor pod maksimalnim opterećenjem vrlo brzo udara u termalne granice i uključuju se zaštitni mehanizmi koji na silu smanjuju radni takt. U kombinaciji s našim hlađenjem, na 9900K uspjeli smo doći do 4,9 GHz, uz napon od 1,208 volta pod opterećenjem, a što je, pak, rezultiralo stabilnim radom i prihvatljivom temperaturom. Valja napomenuti da smo koristili AVX offset, odnosno smanjili smo radni takt AVX jedinica jer bi se u suprotnom procesor pregrijavao u aplikacijama koje koriste takve instrukcije. 9600K nije ni htio ići na 5 GHz usprkos dostatnom hlađenju. Jednostavno nismo ulovili dovoljno dobar procesor.