Kad se 2018. urušilo globalno tržište kriptovaluta, rudari bitcoina pokušali su održati svoje tvrtke za rudarenje bitcoina. Najveću glavobolju izazivala im je cijena električne energije.

Probijena psihološka granica

Rudarenje zahtijeva puno računala koja pak troše puno energije: otprilike onoliko koliko Argentina potroši svake godine. U rudarenju bitcoina zarada leži na razlici između računa za električnu energiju i vrijednosti Bitcoina. Padne li vrijednost bitcoina, jedini način da se nešto zaradi je niža cijena utrošene energije.

I to je glavni razlog zašto je svjetsko rudarenje kriptovaluta toliko vezano uz jeftin ugljen i azijske hidroelektrane. A onda je otkriven još jedan izvor jeftinije energije: plinske baklje iz bušotina prirodnog plina. Trendovi se brzo mijenjaju i rudarenje bitcoina na plin moglo bi postati "sljedeća velika stvar".

Kriptovalute opet zanimaju ulagače; ​​u ožujku je vrijednost bitcoina premašila psihološku granicu od 60.000 dolara, o čemu je Bug izvijestio sredinom mjeseca. Rast cijena Bitcoina potiče povećanje potrošnje energije, pogoršava globalnu nestašicu čipova, pa čak i prijeti međunarodnoj sigurnosti.

Skriveni troškovi rudarenja

Teoretski, bilo koje računalo s pristupom internetu i električnoj energiji može "iskopati" bitcoin. Procjenjuje se da se globalnim rudarenjem svake sekunde odradi više od 150 trilijuna pokušaja rješavanja jednadžbi. Računalna snaga i troškovi električne energije postaju presudni za zaradu od Bitcoina.

"Ako ste korisnik bitcoina koji obavlja transakcije, vi niste taj koji izravno plaća električnu energiju. To je pomalo skriveni trošak iz perspektive korisnika", objašnjava Alex de Vries, osnivač Digiconomista, bloga koji prati nove digitalne trendove poput kriptovalute. Njegov blog sadržava indeks potrošnje energije bitcoina od kraja 2016. godine, koji je odigrao glavnu ulogu u globalnoj raspravi o održivosti blockchaina.

Skriveni trošak nadilazi potrošnju energije. Na temelju cijene bitcoina u siječnju, a tada je bila puno niža nego sada, de Vries je procijenio kako bi cijela kriptovalutna mreža mogla trošiti do 184 TWh godišnje. A to je približno količini energije koju globalno potroše svi podatkovni centri. Uz to, potrošena energija rezultira s 90,2 milijuna metričkih tona CO2, što je usporedivo s otiskom ugljika u gradu poput Londona.

"To su nevjerojatne brojke. Podatkovni centri služe većini čovječanstva dok bitcoin ne služi gotovo nikome, ali uspijeva potrošiti približno jednaku količinu električne energije", upozorava de Vries.

Ulaganje u hardver i izvore energije

Tržišna cijena bitcoina potiče rudare da ulažu u hardver i električnu energiju. Kako im cijena raste, sve više ljudi kupuje i pokreće sve više hardvera, što pak uzrokuje porast potrošnje energije. Proizvođači hardvera izvijestili su kako su njihovi uređaji rasprodani, a na dostavu narudžbi čeka se sve više vremena. 

To nije jedini problem. Kratki vijek trajanja postrojenja za rudarenje kriptovaluta može značiti i znatnu količinu elektroničkog otpada u narednim godinama. Kupovanje opreme izazvalo je i nestašicu čipova. A oni se nabavljaju i na veliko. Zemlje s jeftinom električnom energijom, poput Irana, na rudarenju bitcoina mogu zgrnuti velik novac i tako pripomoći svom državnom proračunu.

De Vries ide korak dalje od pukog konstatiranja stanja; on predlaže mjere kojima bi zaustavilo ili usporilo divljanje cijena i razbacivanje resursa. To više, kaže on, što su rudarske ustanove obično centralizirane i prilično ih je lako naciljati.

De Vries predlaže nekoliko mjera, od interventnog povećanja cijena električne energije do oduzimanja rudarske opreme. Trebalo bi, kaže, razmotriti i oporezivanje proizvođača rudarskih uređaja za bitcoin ili ograničavanje njihovog pristupa čipovima. Jer mada je bitcoin decentralizirana valuta, državne agencije mogu regulirati platforme za razmjenu i spriječiti trgovanje kriptovalutama i tako utjecati na njihovu vrijednost.

Stvarne brojke ostaju nepoznate

No, koliko se točno električne energije koristi za rudarenje bitcoina, nije moguće točno utvrditi. Barem tako tvrde stručnjaci sa Sveučilišta u Cambridgeu koji već neko vrijeme objavljuju Indeks potrošnje električne energije, vezan uz kriptovalute. Razlozi za to su brojni i različiti. 

Trenutno je dostupno premalo podataka o točnom tržišnom udjelu rudarskog hardvera, a rudari često ponovno povezuju i stare, manje učinkovite strojeve čim cijene virtualnih ruda porastu. Također, objašnjavaju stručnjaci s Cambridgea, teško je odrediti kojim se točno hardverom služe rudari jer se profitabilnost zbog različitih troškova električne energije često značajno razlikuje od regije do regije.

Štoviše, rudarske operacije zahtijevaju dodatnu električnu energiju za hlađenje strojeva kako bi se spriječilo njihovo pregrijavanje i eventualno lomljenje. Podatkovni centri mogu se značajno razlikovati u pogledu toga koliko učinkovito koriste električnu energiju: dok hlađenje i režije za najučinkovitije objekte čine manje od 2% električne energije koja se koristi za pogon rudarske opreme, manje učinkoviti podatkovni centri mogu trošiti znatno više.

Nije moguće točno utvrditi koliko učinkovito rudarski objekti koriste električnu energiju jer se nalaze u različitim regijama i imaju različite konfiguracije i postavke, upozoravaju na Cambridgeu.

Važno je shvatiti, kažu oni, kako potrošnja energije nije nužno jednaka emisiji ugljičnog dioksida i zagađenju okoliša. Na primjer, jedan kilovat-sat (kWh) električne energije proizvedene u termoelektrani na ugljen ima bitno drugačiji utjecaj na okoliš od jednog kWh električne energije proizvedene u solarnom parku.

Utjecaj rudarenja na ekologiju

Da bi se utvrdile emisije CO2 rudarenjem bitcoina, a time i njegov stvarni otisak u okolišu, potrebno je detaljnije ispitati stvarni energetski miks, odnosno izvore energije koji se koriste za proizvodnju električne energije. Iako neka rudarska postrojenja otkrivaju izvore energije koji se koriste za pogon njihovih strojeva, točna kombinacija energije većine rudarskih farmi i dalje ostaje nepoznata.

Činjenica je da su neke novije studije pokazale kako sve više električne energije, korištene za rudarenje kriptovaluta, potječe iz obnovljivih izvora energije: vode, Sunca i vjetra. Međutim, procjene se vrlo razlikuju i kreću od približno 20% do više od 70%.

U svakom slučaju, kažu eksperti s Cambridgea, trenutno je premalo dokaza koji bi ukazivali na to da bitcoin izravno pridonosi klimatskim promjenama. Čak i kad bi se pretpostavilo da rudarenje počiva isključivo na eksploataciji ugljena, što je vrlo nerealan scenarij, ukupne emisije ugljičnog dioksida ne bi premašile 58 milijuna tona CO2, što pak odgovara 0,17% ukupnih svjetskih emisija ugljičnog dioksida. 

Dakako, to ne znači da treba zanemariti zaštitu okoliša, vezanu uz potrošnju električne energije koja se troši na bitcoine. Međutim, trenutne brojke treba staviti u perspektivu: dostupni podaci pokazuju da čak i u najgorem slučaju, kad bi rudarenje kriptovaluta počivalo isključivo na ugljenu, utjecaj bitcoina na okoliš trenutno ostaje marginalan, kažu na Cambridgeu.