Osjećaji ljubavi spadaju među najznačajnije ljudske fenomene. Ljubav potiče stvaranje i održavanje veza u paru, privrženosti roditelja i potomaka i utječe na odnose s drugima, pa čak i na prirodu. Međutim, malo se zna o neuralnim mehanizmima ljubavi osim romantičnih i majčinskih tipova. Kako bi rasvijetlili ono što se događa u našim glavama, istraživači Sveučilišta Aalto okarakterizirali su područja mozga uključena u ljubav prema šest različitih vrsta subjekata i objekata: romantičnom partneru, vlastitoj djeci, prijateljima, strancima, kućnim ljubimcima i prirodi. 

Mjerenje aktivnosti mozga

Istraživači su pritom koristili funkcionalnu magnetsku rezonanciju (fMRI) za mjerenje aktivnosti mozga dok su ispitanici razmišljali o kratkim pričama vezanim uz šest različitih vrsta ljubavi. Na taj su način, kažu, dobili sveobuhvatniju sliku moždane aktivnosti povezane s različitim vrstama ljubavi. 

Obrazac aktivacije ljubavi generira se u društvenim situacijama u bazalnim ganglijima, središnjoj liniji čela, prekuneusu i temporoparijetalnom spoju sa strane zatiljka. Istraživanje objavljeno u časopisu Cerebral Cortex pokazalo je da najintenzivniju moždanu aktivnost izaziva ljubav prema djeci. 

Sustav nagrađivanja

"U roditeljskoj ljubavi dolazi do aktivacije duboko u sustavu nagrađivanja mozga u području striatuma, a to nije viđeno ni kod jedne druge vrste ljubavi", otkrivaju istraživači. 

Na moždanu aktivnost ne utječe samo blizina objekta ljubavi, već i to radi li se o ljudskom biću, drugoj vrsti ili prirodi. Nije iznenađujuće da je suosjećajna ljubav prema strancima bila manje nagrađivana i uzrokovala je manje aktivacije mozga nego ljubav u bliskim odnosima. U međuvremenu, ljubav prema prirodi aktivirala je sustav nagrađivanja i vizualna područja mozga, ali ne i njegova društvena područja.

Intenzitet aktivacije

Najveće iznenađenje za istraživače bilo je to što su područja mozga povezana s ljubavlju između ljudi na kraju bila vrlo slična, a razlike leže prvenstveno u intenzitetu aktivacije. Sve vrste međuljudske ljubavi aktivirale su područja mozga povezana s društvenom kognicijom, za razliku od ljubavi prema kućnim ljubimcima ili prirodi, uz jednu iznimku. 

"Područja mozga povezana s društvenošću statistički otkrivaju je li osoba vlasnik kućnog ljubimca ili ne. Kad je riječ o vlasnicima kućnih ljubimaca, ta su područja više aktivirana nego kod onih koji nemaju kućne ljubimce", kažu istraživači.

Mapriranje telesnog iskustva ljubavi 

Ovo nije prvi pokušaj traganja za ljubavi; finski istraživači dosad su proveli nekoliko studija kojima su produbili naše saznanje o ljudskim emocijama. Prošle  godine oni su tako u časopisu Philosophical Psychology mapirali tjelesna iskustva ljubavi.

Razumijevanje neuronskih mehanizama ljubavi može nam, kažu, pomoći u otkrivanju tajni o prirodi ljubavi, svijesti i ljudskoj povezanosti, a istraživači nadaju da će njihov rad stručnjacima pomoći i prilikom liječenja poremećaja privrženosti, depresije ili problema u vezi.