Originalna trilogija Crash Bandicoot započela je 1996. i dvije godine zaredom dobila po jedan nastavak, što joj je osiguralo legendarni status. Uslijedilo je preko desetak zasebnih izdanja, u kojima su glavni junaci posuđeni drugim projektima, i vremenom je omiljeni Crash pao u zaborav. Tek 2017. mlađe su generacije dobile priliku pozabaviti se izvornikom u obnovljenom izdanju N. Sane Trilogy, koje je ostvarilo ogroman uspjeh, i nema sumnje da upravo njemu dugujemo četvrto poglavlje, koje je prema nalogu Activisiona sklepao razvojni tim Toys for Bob. Odabir developera nimalo ne čudi, s obzirom na to da je riječ o prokušanom timu koji je karijeru započeo velikim Star Controlom i njegovim nastavkom, a od svježijih projekata valja izdvojiti Skylanders: Spyro’s Adventure kao začetnika uspješne franšize, te asistenciju na remasterima Spyro Reignited Trilogy i upravo Crash Bandicoot N. Sane Trilogyju.

Čak i ako niste igrali potonji ili originale, Crash Bandicoot 4: It’s About Time vrlo će vas brzo uvući u svoj svijet pravodobnih reakcija i ponavljanja istih dijelova u nedogled, odnosno dok ih uspješno ne riješite, samo da biste se nekoliko metara dalje punom brzinom zabili u šiljke. Ili pali u vodu. Ili bi vas raznio dinamit. Ili nešto deseto, no računajte da ćete ginuti često i brutalno, čak i na dijelovima koje ste u ranijim pokušajima uspješno savladali. Premda na dizajn razina najvećim dijelom nemamo prigovora i voljeli smo juriti tračnicama i prebacivati se između staza, skakutati od platforme do platforme i pritom drobiti sanduke i općenito uživati u osjećaju napretka, moramo priznati da smo u nekim segmentima znali izgubiti živce. Naime, autori kao da su nasumično odabrali određeni dio između dva checkpointa i napravili ga brutalno teškim, pa je brojač na kraju scenarija znao iznositi nekoliko desetaka pokušaja, a u nekoliko smo navrata znali prijeći i sto.

Srećom, napredak je moguće olakšati (i pritom izbjeći frustracije) izborom modernih postavki sa spomenutim brojačem, no tvrdokorni fanovi ipak će odabrati retro varijantu, gdje nam je dano samo nekoliko “života”, nakon čije potrošnje čitavu razinu valja odigrati od samog starta. Početnicima, onima sa sporijim refleksima i općenito, ljudima koji žele uživati u igri, potonji nikako ne preporučujemo, te smo i sami odmah odabrali beskonačne “živote”, i vrlo brzo zaključili da nismo nimalo pogriješili. Ne samo da smo time ubrzali napredak, već smo dobili priliku istraživati razine, što je u jednu ruku i nužno, želite li otključati dodatna odijela. Ona su omogućena trošenjem dijamanata koji se nalaze razbacani po razinama, često po skrivenim i teško dostupnim mjestima koja je teško uočiti, a još je teže do njih doći bez greške u koracima.

Uz klasično skakutanje u ulozi Crasha ili Coco, kao igrivih likova, u određenim dijelovima imamo priliku zaigrati kao Dr. Cortex, Tawna i Dingodile, koji, uz vlastite priče koje nadopunjuju one glavnih junaka, dolaze s vlastitim setom sposobnosti, koje, pak, vidno mijenjaju stil igranja. Kao da i to nije dovoljno, autori su uvrstili još gomilu sadržaja, poput retro razina pod nazivom Flashback Tape, ili, recimo, vremenskih kušnji, no većinu njih ni ne pokušavajte uspješno okončati bez nekoliko sati marljivog vježbanja u osnovnim scenarijima. U svakom slučaju, topla preporuka za nadolazeće hladne dane.