Post-kolumbovsku povijest sifilisa ispisuju srednj

 "Zdrav" autoritet je iznimka a ne pravilo. Zasto drustvo gledate kroz iznimke? Kroz sebe? Vi ste iznimka. Mozda sam i ja jer smatram da bi autoritet trebalo zasluziti a ne titulom, politickom odlukom, ulizivanjem ili necim takvim "dobiti".

Noblesse oblige je bila ideja za plemstvo a ne za obicnu raju.

Osobno bi bio mnogo sretniji da "zdrav" autoritet u ovom drustvu postoji kao pravilo a ne iznimka. 

konjRR, ako je sve dobro iznimka, onda je najbolje da svi mi što prije umremo, da ne živimo u ovako ružnom svijetu. Treba biti kritičan, ali u svemu treba imati mjeru jer to inače vodi u pesimizam, u depresiju. Ako je zdrav autoritet iznimka, onda je i sretan brak iznimka, pravedna sudska presuda je iznimka, zaslužena ocjena u školi je iznimka, pravedna plaća za rad je iznimka itd., itd. Čak i da jest tako, to opet ne mijenja bitno na stvari jer ako ne težimo dobrome nikad ga nećemo postići. I ne mijenja se ništa u zaključku, u mojoj osnovnoj tezi, da je najveća boljka suvremenog društva manjak poštovanja, prema sebi, prema članovima svoje obitelji i prema ljudima općenito. 

U zrelom društvu nije potreban autoritet jer svaki pojedinac sam može donositi zrele odluke.

Poštovanje iz prošlosti se temelji na represiji a ne na jednakosti. Onog trena kada će se svi uistinu poštovati će biti i trenutak kada više neće biti nikakve potrebe za autoritetom

 .

Treba biti svjestan da ne pričate svi o istom autoritetu jer sada u tvom primjeru odjednom jednak autoritet nekog diktatora ili države s autoritetom znalca u nekom polju znanja.

Ako je netko stekao autoritet za neko znanje jer je prepoznat kao znalac u tom području, on taj autoritet uživa na povjerenju a ne na prisili. S druge strane imamo primjere i autoriteta u znanju temeljene na prisili, npr. Edison i njegovo guranje polu-informacija ili još bolje Crkve s držanjem puka u strahu. To što je netko educiraniji na nekom području ne jamči da neće s tim znanjem pokušati sebi priskrbiti bolju poziciju tako što ostalima ne pruža potpunu informaciju i to je ostavljeno svaokm od nas da procijeni jel ta osoba autoritet po znanju ali ravnopravan po statusu ili je autoritet zbog prikupljene moći koje dobiva tim znanjem

Osobno volim znati sve i svašta i u masi slučajeva nailazim na "eksperte" u nekom području koji to nisu već su samo dobri prodavači magle na temelju mrvice više znanja neg ga ima prosječni potrošač koji treba to znanje, i takvih je u gospodarstvu u stvari najviše. I nisu oni za osuditi jer eto uspijevaju zaraditi na nevoljkosti korisnika da sam izuči to znanje, ali daleko od toga da možemo govoriti kako oni poštuju te svoje korisnike na kojima zarađuju, te isto tako ne možemo govoriti da korisnici poštuju takve autoritete (iako naravno ima i takvih)

Daleko je ova rasprava odmakla od "postkolumbovske povijesti sifilisa", ali samo da odgovorim na ovo: 

- ovakav stav se zove scijentizam, odnosno pripisivanje znanosti mogućnosti iznad njenih stvarnih granica, odnosno idolatrija ideje znanosti promatrane u vakuumu i bez društvenih utjecaja, a baš radi utjecaja na društvo. 

Znanost jest najbolja metoda za dobivanje istinitih podataka i tumačenja svijeta oko nas, ali znanost je društvena aktivnost i pod utjecajem je svih društvenih normi, predrasuda i ideologija i ne postoji neideologizirana znanost. 

Vjerojatno najbolji primjer su "meke" znanosti, a među njima svakako prva je ekonomija gdje doslovce na osnovu toga koju ekonomsku teoriju netko zastupa trenutno možeš znati i njegovu ideologiju. Možda su zato i mogućnosti otkrivanja ekonomskih zakonitosti unutar ekonomske znanosti i njeno korištenje za imalo duguročnija ekonomska predviđanja nešto malo bolja od gatanja iz kave. 

Ali nisu samo društvene znanosti ideologizirane - isto vrijedi i za "tvrde", prirodne znanosti: eugenika, rasizam, seksizam itd su  dugo imali uporište u biologiji i medicini, da bi ga kasnije izgubili i u biologiji i u medicini i to ne zbog novih otkrića u biologiji i medicini nego zbog društvenih (ideoloških) pritisaka koji su doveli do toga da se odavno poznate stvari interpretiraju na drugi način ili da se jednostavno netočne tvrdnje prihvaćene kao točne napokon odbace.

Fizika, matematika, kemija, kozmologija ("prirodna filozofija") su uvijek bili na udaru religija i društava.

Ideja da se odvoji ljudsku ideju o organiziranju društva (ideologiju) od organizacije društva i da se gradi društvo "bazirano na znanosti" je besmislena jer s jedne strane društva i opstaju (ili ne opstaju) zahvaljujući svojim interioriziranim stavovima koji uključuju i trenutne znanstvene spoznaje, ali ih i pobijaju, odbijaju ili transcediraju, pa su znanosti uvijek u službi društva, a ne obratno.

Ma razumio sam što misliš, objektivnost u rasuđivanju stvarnosti, ali tu su stvari dinamičke prirode - ljudska društva s jedne strane imaju sposobnost svoju objektivnu stvarnost prilagođavati sebi i svojim idejama (gradnja građevina, gradova, industrija, komunikacija itd.) što onda ranije samo zamišljenu stvarnost pretvara u objektivnu stvarnost, ali isto tako mogu i posve promašiti ceo fudbal. 

Mi sada živimo u društvu i društvima (zapadno područje utjecaja, kolektivni zapad) gdje je diskrepancija između objektivne, dokazljive stvarnosti i ranije zamišljene stvarnosti tolika da ima "alternativne činjenice" i tobožnje provjeravatelje stvarnosti (fact checkers) koji ne samo da nude svoje podatke nego čak i interpretaciju podataka, dakle narativ - ono kad dobiješ na društvenoj mreži ispod nečijeg posta zabrinuti službeni proglas gdje nepoznat netko iz Facebooka ili odakle objašnjava "this post needs context clarification...", dakle više ni činjenice nisu bitne, nego je bitno kako ih ti ili netko drugi tumači.

Ima jedna izreka da je u matematici 2+2 uvijek 4, a u inženjerstvu je to između 3,8 i 4,2. Matematika funkcionira u savršenoj apstrakciji, a inženjeri u stvarnosti nemogućnosti apsolutne točnosti, kao i društva.

Ovo što sam podebljao u tvom postu je najveća boljka tvog razmišljanja - ako dopustimo i znanosti da pogriješi (što se događa i što znanost priznaje), nejasno je zašto bi znanost određivala društvo kad pogriješiti možemo i bez znanosti u bilo kom obliku.

U zadnjih nekoliko decenija baš društvo i društva u kojem živimo tvrdi da se vodi objektivnim znanstvenim činjenicama, a kao što možemo vidjeti iz rezultata oko nas - dobivamo kaos.

Ukratko, čak i kad imaš nekakve deklarativne društvene sklonosti društva bazirane na idejima prosvjetiteljstva i moderne, to ne znači da stvarni društveni odnosi neće završiti u posve iracionalnom ili barem dijelom iracionalnom diskursu.

 Imamo ono što imamo, ako usporediš instrumentarij kojim barata znanost sve ostalo pada u vodu, može se svaditi i okolo toga ali ukoliko imaš najbolji mogući alat onda ga i upotrijebi, inferiorne ostavi sa strane... Sad, je li ili nije, znamo da je i možemo se samo nadati najboljem, ako ne ide, još slabije će ići s tim što je autoritet rekao iz svog dupeta koje je eventualno nekad bilo u pravu po intuiciji ili čemu već, ne vjerujem po nadnaravnim sposobnostima jer onda ima boga i on će za nas po zaslugama.

Ono što želim reći je, i najgora znanost je bolja od bilo čega drugog.

Tako nekako razmišljam