vidim svagdi pise da je ovo “najjaca hrvatska app” i “ogromna stvar za hrv aplikaciju.
Ako se ne varam firma je prijavljena u SAD-u te je u hrv samo podruznica koja ima prihode od niti 6m€ (nije malo ali nista spektakularno) i kojoj je vlasnik Photomath inc.
Kako je onda to velika stvar za hrvatsku ili hrvatsko gospodarstvo?
Gdje ti zaposlenici (većina je u HR?) troši novce? Kamo ide 35-40% plaće? I gdje ide još 25% od toga što ostane kad se troši? U Zanzibar? Uzbekistan?
Aha, da, Hrvatistan.
I naravno, nisu ludi (isto kao i Infobip i ostali) da plaćaju više nego što moraju ovdje. Ne bi niti ja najradije. IT je jedna od rijetkih grana koje nisu unakazili i bolje da ne diraju ništa, dobro nam je.
Naravno , kad to radi g.Sabol,onda je ok zakidati hrvatsku, a kada to rade kriminalni paušalci, onda se i Sobol digne na zadnje noge pa prosipa pamet o porezu, financiranju države, svi smo mi isti, itd itd. bljuc. Čak jedan od gorljivijh protivnika paušalaca skupa sa nanobitom koliko se sjećam. Sve u duhu ja želim najbolje za svoje radnike. Danas flip the coin, opa nanobit prodan, photomath na bubnju, vlasnici na Sejšelima, a hrvati čekaju repku.
U svakom slučaju, ne vidim ništa spektakularno, lik je uzeo analognu stvar, papir i olovku i digitalizirao postupak. Nije ga izmislio, matematika je tu bila prije njega. Malo ocr-a, malo baze formula i viola, na to sve dodaj developere koji se bore za plaću da ti to naštirkaju,
sanjajući "naš zajednički san", a onda kad se firma u konačnici proda (što je cilj 99% vlasnika) onda nekako si više nismo svi zajedno, jasno se razluči vlasništvo po udjelima itd.
Gotovo, svatko tko ima neku ideju i neki kapital, može napraviti nešto od toga. Pa čak i obični mesar.
Ako mu je u cilju proizvoditi kvalitetnu kobasicu,
uz nešto znanja, investicije u strojeve, dodatne radnike,
naći će kupca i uspjeti na tržištu.
Kolega cijenjeni, imati ideju pa čak i sa kapitalom, skorom nikada nije garancija uspjeha.
Običan mesar kažete, skorom da pomisli čovjek kakav je ovo oksimoron?!
Danas nabaviti kvalitetnu sirovinu, čitaj pajceka naprimjer ili govedo, je Sizifov posao, uzgojiti nešto još i veći i gori.
Uočavam da ovakvim komentarom eklatantno pokazujete da nikada niste bili na kolinju ili kobasijadi, jer samo učiniti hrpu nečega (svježeg mesa pljus začini) kvalitetnim poluproizvodom je ZNANJE, a tu tek priča počinje. Da ne spominjem Njegovo veličanstvo KULEN (KULIN po original Slavonski), obzirom sam bio prisutan nekoliko puta kada su se radile smjese (istina, svatko tko je bio prisutan je imao svoju formulu okusa i ukusa) pa kasnije i kuleni, to je skorom vrhunac poznavanja i znanja kobasičarstva!
Malo ekonomije, elementarno. Ako sami uzgajate blago, koliko ”vremena” treba za kvalitetno meso?! Ako sami radite poluproizvode/proizvode, gdje ih radite, sa kojim strojevima, ljudima?! Ako ih sami i prodajete, gdje i uz koju konačnu cijenu koja će opravdati vaš trud i kvalitetu?!
Ako je itko ikada za vas i vaše društvo učinio tartarski biftek, onda vam je ta osoba zbog nečega iznimno zahvalna i zavrijedili ste njegovu zahvalnost, jer takav specijalitet u principu nema cijene, za koju bi ste ga ikom (prodali) za neke sitne novce, tek tako radili!
Fokus je bio na porezu i kako se whatabout, može gledati iz perspektive paušalaca i vlasnika velikih firmi, dotičnog Sabola.
S druge strane o mesnoj industriji vrlo vjerojatno znam daleko više da bi sada nabadali i išli u what about smislu.
Danas se kupuju komore za zrenje, a vrhunski kuleni i ostalo ispadaju kao na traci.
Fokus je na tome da ako imaš za investirati novce vrlo lako izabereš nišu i u nju uposliš onog tko ti je potreban da to ispegla do kraja. Na kraju krajeva, većinu uspješnih firmi drže oni koji imaju novce, a posao odrađuju zaposlenici.
Tako ako ti netko pokloni 300 milijuna za neki start, možeš ih potrošiti u Monacu na žene upitnog morala i kocku, ili možeš sakupiti tim da ti zalotaju baterije i konfiguriraju komponente.
Isto tako možeš unajmiti halu, zaposliti hrpu developera i outsourcati ih bez da znaš napisati liniju koda ili da razumiješ išta više od How much kilo develpers ju nid? We hev, mid senijor i kju aj.
Ad1; porez je u Hrvatskoj OGROMAN problem, ali sam porez nije problem PER SE, već što se mora hraniti tijelo u vlasti ...!!!!
Ad2; nemam uopće nikoga namjeru vrijeđati/uvrijediti od kolegica/kolega forumaša, ali komore za zrenje, istina i sam sam čuo i vidio ih na TiVis, nisam ih uočio kako beru zlatne plakete, medalje na natjecanjima?! Upitati treba ekipu u recimo Vinjercu, imaju li oni komore za zrenje?!
Ad3; u fokusu bi uvijek trebala biti kvaliteta, iznad i uvijek kvantitete. Oko detalja da treba uposliti managera i/ili tehnologa procesa se slažem, ali ako se radi nešto tipa free aplikacije, koja postane najbolja aplikacija na svijetu za tu nišu, to shvaćam kao JEDAN kulin. On što je nažalost istina ne mora uvijek, kulin je predmet spomena, biti vrhunski, iz preko nekoliko razloga može ispasti šugavo. Bijah prošle godine u Požegi na kulinijadi, i od preko 40 uzoraka degustirao sam oko dvanaestak, gdje su dva bila ne za prste polizati već i njih pojesti, a jedan, kuku mu majka, ma to se niti punici ne nosi koliko je bio očajan, užegao, pun nekog čudnog mirisa, kisele arome, očajan aftertaste, ...!
Ad4; tko kome danas nešto poklanja ikoliko, ono baš poklanja?!?! Osobno, da sam u tim vodama, poduzetničkim, bavio bih se maslinovim uljem i/ili češnjakom. Znam, ima posla kod i jedne i druge niše, maslinu čekat treba i do sedam godina za prave urode, ali, imam brata po oružju, krenuo je poodavno, ove godine će imati prvu pravu berbu pa sam pozvan i odazvati ću se sigurno pozivu. To čime se on bavi, počeo je na očevoj zemlji, možda je uzeo kada neku dotaciju u samom startu, ali u zadnjih pet godina sve dela svojim rukama, novcima, eventualno uz fizičku samo pomoć svojih prijatelja.
Ad5; tko garantira uopće ikako ”tvoje” ideje, projekta, makar iznajmio što god i uposlio X ljudskog resursa?! Rijetke sa danas unicorne ideje, ali ima odličnih varijacija na zadanu/izabranu temu. Da sam i sam pri debelom novcu, uloži bih u projekte u kojima vidim neke odlične detalje iz davne ili suvremene prošlosti, gdje bih težio ”jednom unikatnom” projektu, sa jednim ili maksimalno deset jedinica, heavy handmade craft predmetima/objektima!
Dakle, moj komentar je bio isti i ostao je isti. Veže se na to kako kad krupni kapital poput Sabola, Nanobita i ostalih konglomerata u HRV , zatiru poreze na načine da otvore proxy firme, onda je to ok, ali kada su paušalci ušli u IT to je bilo dočekano na nož kao glavni kriminalci u državi, i to najviše i upravo od tih velikih aktera u hrvatskom IT-u. Bili su tema svake kave, o njima su raspravljali svi.
Pusti kulen po strani. Tko ulaže i ima keša može napravit kaj god hoće, puno lakše nego obični zaposlenik. Na kraju krajeva obični zaposlenici u najviše slučajeva stvore uspješne firme, a do prodaje od izvornih ljudi ostanu samo poneki komentari u kodu.
Its just the way of it, son. We all sell our souls sooner or later.
