Prvi međunarodni projekt fuzijskog reaktora ITER (International Thermonuclear Experimental Reactor) izniknuo je iz inicijative pokrenute još u vrijeme kada su SAD-om i SSSR-om vladali Ronald Reagan i Mihail Gorbačov, 1985. godine. Kasnije su se projektu pridružile EU, Japan, Kina, Južna Koreja, Indija i nakratko Kanada, s misijom izgradnje prve eksperimentalne fuzijske elektrane u francuskom mjestu Saint-Paul-lès-Durance.

Projekt je vrijedan oko 13 milijardi eura, a iako se o njemu rijetko išta čuje u javnosti, i dalje se aktivno razvija. Nakon što je proteklih godina dovršena izgradnja kompleksa zgrada u kojima će biti smješten ITER i njegov tokamak (središnji dio fuzijskog reaktora), ovih je tjedana započelo i sastavljanje samog reaktora.

Strpimo se još malo, do 2035.

Vakuumske cijevi koje će jednog dana biti spojene u tokamak, toroidalnu komoru unutar koje će se pri velikim brzinama i temperaturama sudarati čestice plazme pogonjene magnetima, počele su pristizati na mjesto izgradnje. Dijelovi proizvedeni u Japanu, Južnoj Koreji, Europi i Rusiji stižu jedan po jedan kako bi ih se tijekom ove godine spojilo u finalni oblik.

Nakon toga slijedi dugotrajni proces instalacije magnetskih zavojnica i svih drugih potrebnih dijelova, a prođe li sve u najboljem redu ITER bi svoj tokamak mogao prvi puta uključiti 2025. godine. Nakon toga uslijedit će deset ili više godina rada i testiranja prije nego se zaista unutar ove komore dogodi prva fuzijska reakcija. Prije 2035. godine, dakle, ne treba očekivati energiju iz ove elektrane.

Prije nje bit će, prema ranijim najavama, pokrenuto kinesko "Umjetno Sunce", također razvijeno u suradnji s ITER-om.

Nova otkrića i tehnologije

Ubrzanju projekta fuzijskih elektrana mogle bi pridonijeti nove tehnologije i posljednja otkrića znanstvenika. Nedavno smo tako imali prilike vidjeti da je jedan američki fizičar slučajno došao na ideju kako bolje zatočiti plazmu unutar tokamaka korištenjem neodimijskih permanentnih magneta. Više detalja o tom otkriću prenijeli smo na ovom mjestu.

Ovih dana također se piše i o mogućnosti upotrebe umjetne inteligencije koja bi imala za cilj pomoći pri projektiranju fuzijskih reaktora. Napredni računalni AI modeli mogli bi predvidjeti slabosti u dizajnu i pomoći znanstvenicima u održavanju stabilnosti plazme – a sve s ciljem efikasnije proizvodnje energije fuzijom. Ključ je u preciznom i pravovremenom otkrivanju trenutka kada će doći do prekida reakcije, kažu znanstvenici, a najbolji način za sad jest onaj koji koristi sustav računalnog dubokog učenja.