Kad god se nečega bojimo, tješi nas pomisao na rješenje kojim ćemo situaciju prevladati ako do nje uopće dođe. U slučaju razvoja umjetne inteligencije puno je nepoznanica, ali ipak postoje teorije koje nam pomažu naći rješenja za pojedine strahove. Primjer je strah od masovnog gubitka posla, odnosno situacije u kojoj će nas tehnologija bazirana na umjetnoj inteligenciji potpuno zamijeniti na poslu. S obzirom na brze promjene na tržištu rada najnovija istraživanja Goldmana Sachsa pokazuju da bi u skoroj budućnosti umjetna inteligencija i automatizacija posla mogla zamijeniti oko četvrtinu postojećih radnih mjesta, odnosno oko 300 milijuna zaposlenih.

Prema istraživanjima američkog Nacionalnog ureda za ekonomska istraživanja vozači kamiona i taksija, blagajnici, suradnici u maloprodaji i ljudi koji rade u proizvodnim pogonima i tvornicama bili su, i nastavit će biti, zamjenjivi robotikom i tehnologijom. Istraživanja predviđaju da će  korištenje umjetne inteligencije eliminirati  većinu niskokvalificiranih poslova, kao i onih s minimalnom plaćom. Prema tim istraživanjima nisu samo ugroženi navedeni poslovi, predviđa se i da će usponom umjetne inteligencije roboti operirati i dijagnosticirati bolesti, kao i da će softverske inženjere učiniti manje traženima. Prema Jacku Dorseyju, tehnološkom milijarderu i osnivaču Twittera i Squarea, umjetna će inteligencija uskoro pisati vlastiti softver.

To nas sve vodi ka zaključku da uspon umjetne inteligencije ima potencijal negativnog utjecanja na sve klase radnika. Ipak, zagovornici umjetne inteligencije kažu da nema razloga za brigu, jer smo se uvijek dosad uspješno nosili s novim tehnologijama. Znači ima mjesta i za radovanje ali i za strah. Jedan od ključnih alata za borbu protiv te vrste straha jest cjeloživotno učenje, permanentno usavršavanje, kontinuirano ustrajno praćenje razvojnih koncepcija i projekata te spremnost i prijemčivost za prekvalifikacije.

Kako će nam učenje pomoći?

S obzirom na kompleksnost izazova i promjena u društvu nameće se i nužnost prilagodbe obrazovanja tim promjenama. Ključno je kvalitetno obrazovanje koje će poticati razvoj novih kompetencija kao odgovor trenutačnim potrebama suvremenoga društva. Kada kažem kvalitetno obrazovanje - onda ne aludiram samo na prijenos znanja nego i na poticanje razvijanja kompetencija koje su nužne da bi se moglo opstati u ovakvom suvremenom društvu. Zapitate li se na koje se konkretno kompetencije odnosi moja preporuka - nabrojat ću par važnijih: digitalna pismenost, kritičko razmišljanje, mogućnost reagiranja u kriznim situacijama, svladavanje vještina suočavanja s neizvjesnošću, osjećaj osobne, etičke i društvene odgovornosti, samoučinkovitost i smislenost. Mora nam biti jasno da to sve nećemo moći naučiti kroz početno formalno obrazovanje do naše 23. godine života; nego će obrazovanje morati prožimati sve aspekte i faze naših života.

Tko će tu morati odigrati važnu ulogu?

Osim samoga pojedinca, čija će uloga biti konstantno učenje i napredovanje - važnu ulogu u spomenutu procesu imat će visokoobrazovne ustanove, koje će nuditi kvalitetne programe; poslodavci, koji će nuditi mogućnosti zaposlenicima za doškolovanje, usavršavanje i prekvalifikaciju; država koja će poticati na učenje i koja će konstantno mijenjati i prilagođavati nastavne programe te društvo u cjelini, koje će svojim primjerima i nametnutim potrebama motivirati na neminovne promjene.

Lekcija koju smo već dobili

Sigurno će pojedinci reći da su zasićeni učenjem i da se konačno žele opustiti u životu. No, ne mora svako učenje biti stresno. Treba pronaći načine i metode učenja koje nam odgovaraju i koje nas vesele. Ako ne možete učiti na predavanjima u predavaonici, potražite online edukaciju. Nemojte si unaprijed u glavi zacrtati da ste prestari ili nemoćni za usvajanje novih znanja i vještina. Više nije važno gdje učite nego kako učite. Metode učenja koje povećavaju angažman studenata, uključujući ih u veći broj aktivnosti i samoistraživanja – osjetno poboljšavaju rezultate učenja. U prilog tome navodim vrijeme pandemije kada su nas „zatvorili“ u stanove i kada smo odjednom dobili dovoljno vremena za samorazvoj. Iznenada nam je internetski prostor postao glavna okupacija, jer smo se preko njega sastajali, učili pa i svađali. Od situacije kada nam je bilo neugodno nekoga pozvati na videosastanak - pa do toga da je videosastanak "novo-normalno". U par su mjeseci mnogi postali online edukatori i treneri, nastava u školama bila je online, a sličnu praksu slijedile su i rekreativne aktivnosti poput fitnesa. Većina je jako brzo svladala sve vještine digitalne virtualne stvarnosti. U kratkome smo se vremenu digitalizirali, i mladi i stari. Znači - naučili smo kako sve možemo kada moramo. A zašto bismo čekali situaciju u kojoj nešto moramo? Budimo stalno pripravni na promjene i budimo dio njih.

Stvara li nam umjetna inteligencija prepreke za bolje obrazovanje?

Svjesni smo da je napretkom tehnologije povećana i mogućnost "varanja" studenata na ispitima, bilo onih u učionicama i onih online. Ako se ne stvori učinkovit odgovor na takvu situaciju, mogli bismo reći da će umjetna inteligencija biti sve veća prepreka usvajanju novih znanja, jer bi studenti mogli težiti ka tome da na bilo koji način dobiju ocjenu - pa se neće posvetiti učenju i usvajanju novih znanja i vještina nego će biti usredotočeni isključivo na korištenje tehnologije u nezasluženom dobivanju ocjena. Kao odgovor na taj potencijalni problem navodimo opciju prilagodbe nastavnih planova i procesa, kao i načine provjere i ocjenjivanja znanja. U obrazovanje treba uvesti uporabu umjetne inteligencije i GPT tehnologije, ali na smislen, etičan i održiv način.

Bila sam u situaciji kada mi se jedna direktorica poduzeća požalila kako već neko vrijeme ne može naći kompetentne zaposlenike bez obzira na to koju stručnu spremu imaju. Kandidati za posao s visokim kvalifikacijama nisu zadovoljavali stručni test koji im je davala, dok ih je većina padala na testu inteligencije. Pojedine je kandidate ipak zaposlila jer su imali diplome s renomiranih fakulteta - ali mi je napomenula da većina njih sa samim završetkom fakulteta nije ponijela i adekvatno znanje. 

Takva situacija pomalo izaziva strah. Zamislite zubara ili doktora koji ima diplomu ali nema znanje? Umjesto da se studentima zabranjuju nove tehnologije, potrebno ih je učinkovito koristiti kako bi tehnologija radila za nas, a ne protiv nas. Slijedom navedenog zaključujemo da prepreka ne bi trebalo biti ako se umjetna inteligencija integrira u sve aspekte školovanja na smislen i transparentan način.

Argumenti protiv

Ako sagledavamo šire mogućnosti gubitka svih poslova pred umjetnom inteligencijom, svakako postoje argumenti koje nam iz sadašnje perspektive kontriraju toj teoriji. Još se uvijek ne vidi mogućnost integriranja empatije, socijalne inteligencije, etike i samoga konteksta u tehnologiju vođenu umjetnom inteligencijom. Primjer su poslovi na kojima se treba reagirati empatijom - a da bi se tako moglo reagirati - mora se razumjeti kontekst situacije. Umjetna je inteligencija bazirana na podacima velikog broja događaja, ali ako njih nije bilo, ili ako se bazira samo na pretpostavkama, tu mogu nastati ozbiljni problemi.