Svakih nekoliko godina, u naletu potpunog ludila, odlučim zamijeniti svoje savršeno dobro primarno računalo, koje u potpunosti ispunjava sve moje privatne i poslovne potrebe, novim. Obično se to dogodi u trenutku izlaska novih procesora i matičnih ploča. Na takve me manevre u manjoj mjeri motiviraju skokovi u sirovoj procesorskoj snazi, a mnogo više nova sučelja i konektori. Primjerice, kako sam, zbog njihove sporosti, buke i vibracija, odavno odustao od mehaničkih diskova, a potom i od 2,5-inčnih SSD-ova, čije mi je podatkovne i naponske kabele postalo neopisivo naporno razvlačiti po kućištu, moderne matične ploče, s četiri utora za NVMe SSD-ove, stigle su mi kao naručene. Odavno ratujem i s USB konektorima, kojih nikad nemam dovoljno u broju i brzini, pa me je privukao i taj aspekt stolnih platformi posljednje generacije. Današnje matične ploče više klase uredno nude preko 10 USB konektora 10-gigabitne ili više brzine, i velikog energetskog potencijala, pa se, samim time, drastično smanjuje mogućnost da se neki od šest ili sedam spojenih uređaja misteriozno neće aktivirati prilikom buđenja računala iz sleepa.

Posljednju takvu nadogradnju obavio sam krajem 2022., kad su izašle matične ploče s čipsetima Z790 (Intel) i X670E (AMD), odnosno Intelovi procesori Raptor Lake i AMD-ovi procesori Zen 4. Nakon dugogodišnje vjernosti Intelu, odlučio sam provjeriti kako stvari stoje na drugoj strani, stoga sam svoj novi sustav izgradio oko AMD-ovog Ryzena 9 7950X, luksuzne Asusove matične ploče ROG Crosshair X670E Hero i 64 GB DDR5 RAM-a. U konfiguraciju sam inicijalno ubacio pouzdani GeForce RTX 3080 Ti, no kasnije sam i njega zamijenio, mnogo moćnijim Radeonom RX 7900 XTX.

Kao i svaki prethodni put, umjesto da uživam u vrhunskim performansama i bezbrižnom korištenju najmodernijeg i najbržeg što svijet stolnih računala može ponuditi, naposljetku sam se osjećao kao da sudjelujem u beta-testiranju, uz razliku da svoje pronalaske nemam kome prijaviti, nit' ću na kraju svega biti plaćen. Stoga sam razvio teoriju: rani usvojitelji modernog hardvera proći će, htjeli – ne htjeli, pet stadija žalovanja.

Negiranje. Ma dobro mi je. Ovo se sigurno ne događa, ne meni. Nisam upravo potrošio hrpu novca i zamijenio savršeno funkcionalno računalo ovime koje se neće probuditi iz sleepa, i u kojem mi se svaki treći put, prilikom podizanja sustava, grafički driver skrši, pa se čitav proces, umjesto da traje šest sekundi, razvuče na tri minute, i to se ponavlja pet do sedam puta dnevno.

Ljutnja. Zašto ja? Nije pošteno! Kako se to meni moglo dogoditi? Zašto sam kupovao novi hardver, kad postojećem ništa nije nedostajalo? Zašto sam opet učinio istu pogrešku, znajući da mi Word, Outlook i Rocket League, jedine tri aplikacije koje koristim, ionako ne mogu raditi ništa brže nego dosad?

Pogodba/pregovaranje. Učinit ću bilo što, samo da sve bude kao prije. Ako mi sada sve proradi onako kako treba, nikad više neću ništa dirati ni nadograđivati (ovo je, u retrospektivi, najtragikomičnija faza, jer se predmet pogodbe baš nikad ne ostvari).

Depresija. Toliko sam tužan, zašto bih se uopće trudio? Nema smisla. Znao sam da će to tako završiti, ali opet sam srljao. Kako će mi izgledati svakodnevica s računalom koje se ne zna uredno probuditi iz sleepa, niti obaviti rudimentarne stvari, poput ispravne primjene RGB efekata na komponentama, koje sam satima namještao u ogavnom, mazohistički neintuitivnom softveru matične ploče?

Prihvaćanje. Sve će biti u redu. Što ću, sad je gotovo. Jednostavno više neću računalo stavljati u sleep, već ću samo isključivati monitor. Ionako ne troši baš tako puno električne energije kad ništa ne radi. Ma mogu i bez RGB efekata, premda sam kućište i sve komponente odabrao upravo tako da se savršeno slažu dizajnom i bojama, jer me pogled na atraktivnu unutrašnjost računala silno veseli.

Pomalo karikiram, ali ne izmišljam. Sve spomenute nedaće zaista su me snašle, i s nekima od njih još uvijek se borim. Došlo je do toga da sam Radeon RX 7900 XTX zamijenio GeForceom RTX 3090 Ti, kako bih se riješio barem tog najiritantnijeg problema s rušenjem grafičkog drivera. Otkako sam učinio tu promjenu, također su nestale nevolje s buđenjem AMD-ovog sustava iz sleepa, koje se nekoliko puta dnevno jednostavno ne bi dogodilo, već bi me dočekalo isključeno računalo i izgubljeni svi nespremljeni poslovi.

Taj isti Radeon u drugom je računalu, temeljenom na nešto starijem Ryzenu 9 5900X, odmah nakon ugradnje počeo uzrokovati rušenje igara i plave ekrane smrti. Spremao sam se proglasiti ga pokvarenim, no prije povratka na mjesto kupnje dao sam mu posljednju priliku, ugradivši ga u bratovu konfiguraciju, u kojoj su Intelov procesor Core i9-12900K i Asusova matična ploča prošle generacije, temeljena na čipsetu Z690. U posve neočekivanom razvoju događaja, ista grafička kartica tamo radi savršeno, bez ikakvih rušenja, BSOD-a, odbijanja buđenja iz sleepa, ili ičega drugog što bi se moglo nazvati problematičnim.

Snebiven sam razinom nesuradnje modernih, mahom skupih komponenata. Malo tko će imati luksuz da mu se pri ruci nađu dva-tri druga računala u kojima ih može isprobavati, kako bi ustanovio uzrokuju li probleme pojedinačne komponente same, ili su neke njihove kombinacije manje povoljne od drugih. To je nešto s čime se u današnje vrijeme nitko ne bi trebao nositi, a ponajmanje oni koji računalo grade od hardvera visoke kvalitativne i cjenovne kategorije. Proizvođači hardvera jadaju se kako je čitava industrija na silaznoj putanji; možda tome ne bi bilo tako da se malo više radi na kompatibilnosti, pa makar to značilo da nećemo baš svake godine imati smjenu generacija procesora, matičnih ploča i grafičkih kartica?