Projekt Galileo, koji traga za dokazima izvanzemaljskih civilizacija, nedavno je obavio svoju prvu veliku misiju. Pomoću velikih su magnetnih ploča s dna Tihog oceana kod Papue Nove Gvineje na površinu izvukli velik broj mikroskopskih metalnih kuglica, za koje su sumnjali da su ostaci međuzvjezdanog meteorita. Taj meteorit pao je u Tihi ocean 2014. godine, kasnije je potvrđeno da mu je izvorište bilo izvan Sunčevog sustava, a voditelj projekta Galileo Avi Loeb "zakačio" se na to, tvrdeći da je možda bila riječ o ostacima neke letjelice, koju je stvorila izvanzemaljska civilizacija.

Opovrgnuta teza o meteoritu

Ipak, neovisna analiza pronađenih sferula pokazala je sasvim uobičajene rezultate. Ove magnetizirane kuglice, manje od milimetra u promjeru te mase manje od miligrama, analizirane su kako bi se točno utvrdio njihov sastav. Kemijska analiza je otkrila da je izvor sferula daleko "dosadniji" – riječ je o običnom antropogenom pepelu od izgaranja ugljena, vjerojatno u nekoj termoelektrani ili parobrodu.

Sastav ovih artefakata podudara se s pepelom iz običnih industrijskih izvora. Pronađeni su željezo, nikal, berilij, lantan i uranij (BeLaU), u koncentracijama za koje bi se očekivalo da će biti i u industrijskom pepelu. Isto tako, brojne studije do sada pokazale su da se u antropogenom zagađenju pronalaze i magnetizirane kuglice promjera od nekoliko mikrona do nekoliko milimetara, pa je i ta činjenica u skladu sa zaključkom analize.

Hipoteze o meteoritu međuzvjezdanog porijekla, kao i o izvanzemaljskoj tehnologiji, time su odbačene, unatoč tome što Loebova ekipa i dalje smatra (ili bolje rečeno, želi vjerovati) da u njima ima nečega "izvanzemasljkoga". Rezultati analize objavljeni su u časopisu Research Notes of the American Astronomical Society.

Gdje je Loeb pogriješio?

Prema mišljenjima kolega mu znanstvenika, astronom s Harvarda teško je osramotio svoju instituciju i projekt skupim "pecanjem" materijala s dna oceana. Prije svega, taj je pothvat možda bio i ilegalan, jer navodno tim nije imao sve potrebne dozvole za vađenje uzoraka. Nadalje, uzorci su uzeti samo s područja pada meteorita, ne i izvan njega – što bi moglo poslužiti kao kontrolna varijabla.

U projekt se išlo s pretpostavkom da je riječ o izvanzemaljskim ostacima, a potom su traženi dokazi za tu hipotezu, bez neke ozbiljne namjere da se istu dokaže ili opovrgne korektnom primjenom znanstvene metode. Povrh svega, na besmisleno izvlačenje ostataka antropogenog zagađenja s dubine od 2 kilometra utrošeno je više od 1,5 milijuna dolara. Osim novca, u nepovrat je otišao i dobar dio Loebovog znanstvenog kredibiliteta.