Model G90 možda nije odveć velik, iako izgledom podsjeća na DSLR-ove, no ergonomijom i kvalitetom izrade predstavlja se kao ozbiljan uređaj. Ima relativno velik grip, a iako će onima s većim šakama najmanji prst bježati s gripa, i dalje će ga moći sigurno držati u ruci. Kostur kućišta izrađen je od lijevane magnezijeve legure, i to se osjeća – aparat se doima čvrstim i robusnim. Također se posebno pazilo na otpornost na prašinu i prskanje vode pa te okolišne nepogode ne bi trebale kroz spojeve, kotačiće ili gumbe zaći u unutrašnjost kućišta.

Kućište je obloženo izraženije teksturiranom plastikom (ili gumom?) na mjestima gdje ga se drži, te “flekavom” plastikom na ostalim dijelovima pa se na njemu neće previše vidjeti otisci prstiju, a vjerojatno ni ogrebotine.

Upravljanje

Fizičke kontrole podsjećaju na jače Panasonicove modele. Tu su tri kotačića za promjenu vrijednosti – dva s gornje strane, koji pružaju dobar odaziv prilikom okretanja, a treći je kotačić smješten na stražnjoj strani i nije baš uvjerljiv – pomalo je “gnjecav”, što je između ostalog i posljedica toga što je iskombiniran u četverosmjernu tipku/joystick. Vidjeli smo i uvjerljivija rješenja u istom stilu.

Na gornjoj strani nalaze se još dva kotačića, koji služe za odabir načina eksponiranja te hoće li se okidati jedna fotografija, više njih, 4K fotografije, tajmer… Sa stražnje strane tu je kružna polugica za prebacivanje između jednokratnog fokusiranja, kontinuiranog fokusiranja te ručnog fokusiranja, a u sredini nje je gumb kojim se mogu zaključati ekspozicija i fokus (ili koji se može prenamijeniti, recimo, za back focus). Uz gumbe za odabir balansa bijele, ISO-a i ekspozicije, tu je i još nekoliko standardnih gumba te dva funkcijska. Sve u svemu, napredniji korisnici znat će cijeniti sve te fizičke kontrole, umjesto da se moraju “igrati" s touchscreenom.

Ekran je klasičan za Panasonic – posve upravljiv, osjetljiv na dodir i prilično responzivan. Može se koristiti za određivanje točke za fokusiranje, za izbornike prilikom fotografiranja, ali i za glavni izbornik za podešavanje. Zahvaljujući činjenici da se radi o OLED-u, kut vidljivosti mu je odličan, a boje su žive. Elektroničko tražilo također je prilično dobro.

Baterija se puni u samom aparatu, preko Micro-USB porta. Aparat ima mogućnost povezivanja s mobitelom poput Bluetootha i WiFi-ja, za što se koristi Panasonicova aplikacija.

Sustav za vid

Kit-objektiv nudi dobar raspon žarišnih duljina za fotografiranje i, za kit-objektive, tipični otvor blende, što u slučaju Micro Four Thirds senzora nije baš idealno. Njegovih 12-60 mm f/3,5-5,6 stoga se prevodi u 24-120 mm (30-150 kod 4K videa zbog dodatnog cropa od 1,25x) ekvivalentno kod FF-a za raspon žarišnih duljina, odnosno f/7 do f/11,2 za otvor blende (f/8,75 do f/14 pri snimanju 4K videa). Objektiv je optički stabiliziran, a G90 ima i stabilizaciju u tijelu pomicanjem senzora – te dvije stabilizacije postižu dosta dobar rezultat u tandemu.

Senzor s 20 megapiksela znači da su pikseli na ovom fotoaparatu prilično sitni, odnosno gustoća je prilično visoka, što se prevodi u detaljne RAW fotografije pri nižim i srednjim ISO vrijednostima. Boje su ugodne, a dinamički raspon i količina šuma pri višim ISO vrijednostima dobri su za aparat MFT klase.

G90 može okidati do 9 sličica u sekundi, uz automatsko fokusiranje prve fotografije te do 6 sličica u sekundi uz kontinuirani autofokus. Sustav za autofokus temeljen je na Panasonicovoj DFD (Depth from Defocus) tehnologiji. Brz je i dovoljno precizan (prepoznaje lica i oči ljudi), a korisnicima koji nemaju iskustva s njim trebat će neko vrijeme da se naviknu na to da slika povremeno nakratko “zapleše” prije negoli fotoaparat odluči da je kadar u fokusu, što je inherentna posljedica te tehnologije. Nema penala u fotografijama, no ima u videu, kad fotoaparat traži optimalni fokus umjesto da glatko prijeđe s jedne na drugu točku.

Video

Snimanje videa vrlo je važan aspekt Panasonicovih fotoaparata – upravo su se na račun mogućnosti i kvalitete snimanja videa probili u svijetu fotoaparata i, za razliku od Olympusa, ostali relevantni, unatoč tome što korisnici teže većim senzorima (APS-C i FF).

Ovaj aparat ipak nitko neće kupovati samo radi videa. Da, ima 4K snimanje, ali ne pri 50-60 sličica u sekundi kao jači Panasonicovi modeli. Ima cine profile i 8-bitni log. 4K snimke imaju već spomenuti crop, koji osjetno smanjuje širinu širokokutnih objektiva (ekv. 24 mm kod fotografiranja je ugodan široki kut, 30 mm kod 4K videa više baš i nije), te nema oversamplinga (snimanja videa više razlučivosti pa smanjivanje na 4K, čime bi se dobila detaljnija slika). Teže se nosi sa šumom pri višim ISO vrijednostima. Rolling shutter efekt izraženiji je nego kod Panasonicovih top-modela MFT klase, ali manje izražen nego, recimo, kod Sonyjevih APS-C aparata.

Uglavnom, 4K snimanje sasvim je iskoristivo, fotoaparat se ne pregrijava, i iz jednog punjenja baterije uspio je izvući nešto manje od dva sata snimke, no video će biti tek sporedni faktor prilikom odabira ovog aparata.

Modelu G90 predstoji teška borba za mjesto na tržištu. Cijena ga stavlja u poziciju da se mora boriti s konkurencijom koja nudi veće senzore (APS-C) i nešto više razlučivosti fotografija, a video ga ne izdiže od konkurencije. Kod nekih kupaca odlučit će kvaliteta izrade tijela i ergonomija, gdje ovaj uređaj nudi zaista mnogo.​

​