Čitači knjiga s elektroničkom tintom imaju zapravo već dosta dugačak staž iza sebe. Amazonov Kindle, koji je popularizirao takve čitače, pojavio se još krajem 2007. godine. Tijekom godina poboljšavali su se ekrani s elektroničkom tintom – povećala se razlučivost, odnosno gustoća piksela, ubrzalo osvježavanje slike, postali su svjetliji, pa čak dobili i boju. Neki proizvođači pripremili su posebni firmware za svoje čitače, najčešće s Linuxovim kernelom u podlozi, što im ograničava upotrebljivost i softversku proširivost, a drugi su se ipak odlučili za Android.

Ovdje ćemo se baviti s dva primjerka čitača ONYX BOOX – veći Note Air 2 Plus, s monokromatskim ekranom (često viđen Carta od 10,3 inča), te manji Nova Air C, s ekranom u boji (Kaleido Plus od 7,8 inča). Izuzev veličine i vrste ekrana (crno-bijela razlučivost im je, doduše, ista), a samim time i dimenzija, prema mnogim su karakteristikama dosta slični.

Tako oba pogoni isti procesor, imaju dovoljno radne memorije i storagea (veći model ipak ima malo više), proizvoljno podesivo toplo bijelo i hladno bijelo prednje svjetlo, istu povezivost, podršku za većinu danas korištenih formata datoteka... A ključna stvar je da se na oba vrti Android 11 te imaju instaliran Google Play, dakle, nećete imati problema s instalacijom aplikacija. Imaju, doduše, svoj launcher, zbog kojeg im sučelje baš i ne izgleda poput sučelja tipičnih mobitela ili tableta s nekom derivacijom Androida.

Note Air 2 Plus

Krenimo prvo od većeg modela, s crno-bijelim ekranom. Zapravo, tehnički gledano, ekran je monokromatski, odnosno podržava prikaz 16 nijansi sive – kad kažemo "crno-bijelo" mislimo zapravo na to, na nijanse od crne do bijele boje. Dijagonala ekrana je 10,3 inča, što se prevodi u 26,1 centimetar. Ako vas zanimaju širina i visina – širok je 15,5, a visok 20,9 centimetara. Kroz te dimenzije prostire se 1.404 x 1.872 piksela.

Ekran je pokriven pomalo sitno hrapavim (zrnatim?) staklom, što smanjuje refleksije, znači, nemate dojam kao da koristite obični tablet ili mobitel, čiji se ekran ne vidi pod suncem, ne samo jer je pretaman, nego i zbog refleksija. Dodatna korist od hrapavog stakla je bolji dojam prilikom korištenja isporučene olovke (stylusa) – nemate osjećaj kao da pišete po staklu, nego je osjećaj pisanja bliži pisanju po papiru.

Prikaz teksta na ekranu je dobar, sa slovima koja nemaju tako oštro definirane rubove kao kod LCD ekrana. Bjelina ekrana i dalje dosta zaostaje za običnim papirom, no nije problematična, i puno je bolja nego kod modela s kolor ekranom, kod kojeg je površina ekrana vidljivo tamnija, i čak vuče malo na plavičasto. Kad radi osvjetljenje, crna slova ipak se čine malo svjetlijima nego kod modela s kolor ekranom. Voljeli bismo da je osvježavanje ekrana malo brže.

Olovčica i očvrsje

Stylus, mase oko 13 grama, OK je za držati u ruci i za rad. Nije posve okrugli, nego je, recimo to tako, nazubljen, a s jedne strane je ravan. Na toj strani ujedno su otisnute dvije točke – to je mjesto gdje se ispod površine nalazi magnet, kako bi se magnetskom silom mogao držati za tablet (ili nešto drugo metalno), kad ga se ne koristi. Vrhovi su izmjenjivi. To je bitno zbog hrapavog ekrana, jer će se na njemu brže trošiti.

Tablet reagira na razinu pritiska olovkom (ONYX navodi da je tablet opremljen Wacomovim senzorom, koji registrira 4.096 razina pritisaka), i to uredno funkcionira, premda prilikom črčkanja definitivno nećete osjetiti sve te tisuće razina – male su varijacije u debljini linija koje možete postići različitim pritiskom. Male, ali dovoljne, ako će vam tablet služiti za bilješke, no baš i ne za grafički dizajn.

Ima samo jedan zvučnik, a frekvencijski odziv pomalo je neugodan – previše visokih tonova, premalo srednjih, a bas nećemo ni spominjati. Bit će OK za slušanje govora (možda želite slušati podcast, ili želite da vam tablet čita tekst), no za slušanje ičeg složenijeg, a da o glazbi i ne govorimo, bilo bi uputno koristiti Bluetooth slušalice (headset) ili zvučnike. Ili koristiti žične slušalice, ili headset preko USB-C adaptera.

Kućište tableta je aluminijsko, zaobljenih rubova i relativno je ugodno za držanje i bez futrole. Jedino su rubovi gumba i USB-C porta malo oštriji na dodir. Doima se dovoljno čvrstim, a osjećaju čvrstoće pridonosi i dovoljno debelo staklo kojim je prekriven ekran. Ekran nije u sredini tableta, nego je malo udesno, što vam omogućuje da tablet čvrsto držite lijevom rukom, s palcem lijeve ruke koji sjeda lijevo od ekrana.

Tablet je opremljen prednjim osvjetljenjem ekrana, kojem se individualno može regulirati svjetlina toplo bijelog i hladno bijelog svjetla; dakle, nećete imati problema ni s čitanjem pri slabom svjetlu ili u mraku. S tabletom se ne isporučuje futrola (zaštitne korice), ali možete je dokupiti – zapravo, to bismo i preporučili, radi fizičke zaštite. Više o futroli u posebnom okviru.

Diktafon?

Probali smo snimiti i glas pomoću aplikacije koja je došla s tabletom, da vidimo može li taj uređaj posložiti i u svrhu diktafona – kvaliteta snimke bila je izrazito loša. Kako je to moguće u današnje vrijeme? Nismo mogli ispitati karakteristike snimljene mp3 datoteke na tabletu, pa smo je htjeli prebaciti na PC preko BooxDropa. BooxDrop, inače, funkcionalnost je za razmjenu datoteka (tako vam je vjerojatno najlakše prebaciti knjige na tablet) – za prebacivanje među različitim uređajima, bilo izravno, ako su u istoj Wi-Fi mreži, bilo preko oblaka.

Međutim, snimke s mikrofona nema među audiodatotekama u BooxDropu – treba ići u Internal Storage i onda ručno navigirati do snimljenih datoteka. MediaInfo kaže da je mp3-ca snimljena u 13 bita (umjesto standardnih 16 bita) pri 8 kHz, što ni izdaleka nije dovoljno da pokrije opseg ljudskog glasa. Znači, isporučeni program za snimanje zvuka uništio je snimku, a ne dopušta da se odaberu kvalitetnije postavke snimanja. Zapravo, MediaInfo žali se da uopće nije riječ o mp3 datoteci, nego o datoteci u kojoj je zvuk kodiram AMR kodekom.

Stoga smo s Play Storea skinuli neki generički snimač zvuka, snimili 16-bitni 44,1 kHz audiozapis i – snimka je bila relativno dobra za uređaj tog tipa (možda malo previše reskih tonova), ako ćemo se praviti da ne čujemo elektromagnetske interferencije (cvrčanja i zujanja, koja, doduše, ipak nisu bila tako naporna).

Aplikacije

Android 11 u podlozi. Launcher (osnovni program za "navigaciju" mobitelom ili tabletom) dosta se razlikuje od tipičnih launchera za uređaje temeljene na Androidu, što zapravo, samo za sebe nije loše, jer je bolje prilagođen E-Ink ekranu, te funkcijama koje se očekuju od uređaja kojem je primarna namjena čitanje knjiga i pisanje zabilješki. Tako se na početnom ekranu nalazi šest kategorija. Library sadržava preuzete elektroničke knjige, koje možete čitati tako da "kliknete" na njih, pri čemu se otvaraju u čitaču BOOX Neo Reader.

Sljedeća kategorija je Store, dakle svojevrsna trgovina knjiga, koja sadržava besplatne (public domain) knjige. Izbor nije baš nešto, ali bit će dobro za početak čitanja, pod uvjetom da dobro baratate engleskim jezikom. Znači, za knjige ćete se trebati sami pobrinuti, bilo da ih kupite i preuzmete negdje u epub, PDF, txt, docx ili nekom desetom formatu, bilo da koristite aplikacije poput Amazonova Kindlea (koji, usput rečeno, dobro radi i na ONYX-ovim uređajima).

Zatim, tu su bilješke (Notes), gdje možete imati više bilježnica, te u svakoj bilježnici više listova, pohrana (Storage), koja vam omogućuje brži pristup različitim vrstama datoteka koje imate na tabletu, Apps za aplikacije (nema previše predinstaliranih aplikacija, no sami ih možete instalirati preko Play Storea), te na kraju, postavke.

YouTube nije bio instaliran, no morali smo provjeriti kako izgleda video. Očekivano, ne najbolje. Ali za slušanje sadržaja videa s YouTubea, a da eventualno tu i tamo na trenutak bacite pogled na ekran, može poslužiti. E-Ink ekrani jednostavno, ni u najbržem načinu osvježavanja ekrana, ni izdaleka nisu dobri za gledanje videa. To nema veze s Booxovim tabletima, to je jednostavno priroda današnje elektroničke tinte, a upitno je hoće li ikad biti značajno bolje.

Pri vrhu ekrana tipični je statusni redak, sa satom i ikonama. Neke naredbe izvršavaju se gestama, povlačenjem od gornjeg ili donjeg ruba ekrana (s lijeve, desne strane ekrana ili po sredini), a tu je i "navigacijska kugla" (Navigation Ball), koju možete pomicati po ekranu i birati koje će se naredbe u njoj nalaziti. Naredbe su raspoređene u obliku četvrtine kružnice. Kuglu biste zapravo mogli često koristiti, ovisno o načinu prikaza koji ste odabrali, jer je u njoj naredba za potpuno osvježavanje ekrana. Ta naredba nužna je kod E-Ink ekrana, jer moderni E-Ink ekrani, da bi postigli brži prikaz, ekran tijekom rada najčešće samo djelomično "osvježe", pa često ostanu blijede slike sadržaja koji je prije bio prikazan na ekranu. Zbog toga je povremeno potrebno posve "počistiti" ekran, iako uređaj se brine da nakon određenog broja stranica sam potpuno osvježi ekran.

Čitanje knjiga

Jedna od dvije glavne namjene takvog uređaja čitanje je knjiga. Već smo spomenuli BOOX Neo Reader, koji se učitava kad kliknete na neku knjigu. Ako pritisnete na desni rub ekrana, ide sljedeća stranica, a pritiskom na lijevi rub ekrana skačete na prethodnu stranicu. Pritiskom pri gornjem ili donjem rubu ekrana, otvara se sučelje Neo Readera. Između ostalog, moguće je sinkronizirati knjige među Booxivim uređajima; znači ako nešto našvrljate po stranicama jedne knjige, možete je sinkronizirati kroz Booxov oblak, i onda ćete to isto imati i na drugom Booxovom uređaju. Tu su i alati za pisanje stylusom, rječnik, funkcija za pretraživanje knjige te još ponešto.

Pri donjem rubu ekrana smješten je okvir za skakanje na željenu stranicu unutar knjige, kretanje kroz poglavlja i stranice, funkcija za čitanje teksta, funkcija za automatsko okretanje stranica, pregled više stranica istodobno na ekranu (4, 9 ili 16), sadržaj knjige, bookmarkovi, stranice s bilješkama...

Mogu se birati i karakteristike teksta kod posve tekstualnih formata knjiga, poput epub i mobi (veličina slova, debljina, isticanje, font, razmaci, te još ponešto). Biranje fonta grozno je izvedeno – 259 fontova raspoređenih u 26 stranica (kod tableta u boji još gore – u 44 stranice fontova), a realno, velika većina njih samo su varijacije konkretnih fontova (obični, bold, italic, bold italic..., odnosno s konkretnim podskupom posebnih slova).

Bilješke

Sadržaj bilježnice spremljen je i na tabletu, ali otiđe i u Booxov oblak. To u praksi znači da bilježnicama možete pristupiti i s nekog drugog uređaja (mobitela, tableta, laptopa, stolnog računala) preko web-preglednika ili preko Booxove aplikacije Send2Boox. To ujedno znači da, ako imate više Booxovih čitača i koristite isti korisnički račun u Booxovom oblaku (dobijete mogućnost pohrane do 5 GB podataka u oblaku), svi ti uređaji dijele iste bilježnice, iste bilješke.

Bilješke su izvedene tako da po listu "papira" pišete olovkom (stylusom). Možete imati do pet različitih olovki – različite vrste (nalivpero, kist, penkala, bojica, marker), različite debljine te različite boje. Naravno, na ekranu ovog tableta nećete vidjeti boju, no bilješke će biti napravljene u boji. Zbog toga, kad odaberete boju pisaljke, piše vam i HTML kôd i opisno o kojoj boji se radi). Znači, ako ih pogledate na računalu ili na Booxovom čitaču s kolor E-Ink ekranom, vidjet ćete da ste crtali, odnosno pisali, bojom. Nakon što nešto nacrtate, odnosno napišete, uređaj to zapravo vektorizira, odnosno pretvori u krivulje. Tako je napisano lakše obrisati, a i kad se bilježnica eksportira u PDF, linije lijepo izgledaju, bez obzira na uvećanje stranice bilježnice.

Može se dodavati i tekst, u tekstualni okvir, pomoću Booxove tipkovnice. Ona omogućuje upis teksta ekranskom Querty tipkovnicom, zatim pisanjem teksta u posebni okvir, nakon čega se izvršava prepoznavanje rukopisa (radi solidno nakon instalacije i odabira hrvatskog jezika, ali ne i idealno). Tu je i prepoznavanje glasa, no samo za kineski i engleski jezik. Možete još dodati i smajliće, koje ćete, doduše, izgubiti ako bilježnicu eksportirate u PDF.

Tu su i naredbe za označavanje teksta, kopiranje i lijepljenje, no u trenutačnoj inačici firmwarea to ne radi kako treba – označavanje (selektiranje) teksta ne radi u tekstualnom okviru (radi prilikom AI prepoznavanja teksta). Kako ONYX svako malo nadogradi firmware, očekujemo da će to biti ispravljeno u nekoj od budućih nadogradnji.

Uz prepoznavanje rukopisa u okviru ekranske tipkovnice, tu je i mogućnost prepoznavanja rukopisa i na samoj stranici. Znači, pišete po stranici, zatim s lijeve strane pritisnete na gumbić AI, i tablet prepozna rukom napisan tekst te ponudi ubacivanje tekstualnog okvira, i to radi relativno OK.

Ipak, prilikom pisanja bilješki, postoje neke ergonomske zamjerke. Primjerice, drugačije se tretira olovkom napisan, odnosno nacrtan, sadržaj, a drugačije tekstualni okviri. Tekstualni okvir ne možete obrisati ni pomaknuti, sve dok se ručno ne prebacite na alat za korištenje tekstualnih okvira. To se čini kao suvišan korak – stalno prebacivanje iz jednog u drugi način rada.

ONYX BOOX Nova Air C

I eto, došli smo do uređaja s ekranom u boji. S obzirom na to da je firmware, znači operacijski sustav i aplikacije, gotovo jednak prethodno opisanom modelu s crno-bijelim ekranom, nećemo te stvari ponavljati, nego ćemo se osvrnuti na razlike između ta dva tableta, kako u nekim karakteristikama, tako i u nekim performansama.

Dakle, velika većina toga što smo napisali za prethodni uređaj, vrijedi i za ovaj – uređaj temeljen na Androidu, s Booxovim launcherom, ekranom osjetljivim na dodir prstom, te se po njemu može pisati stylusom (stylusi su im identični), razlučivost crno-bijelog prikaza ista je (gustoća je kod ovog viša jer je ekran manji, znači isti broj piksela zgusnut je na manju površinu).

I ovaj uređaj koristi istu aplikaciju za čitanje knjiga, na isti način se "piše" po njima, ima istu bilježnicu za pisanje bilješki, koju k tome može dijeliti s crno-bijelim bratom, tekst se unosi na isti način, knjige prebacujete na isti način na njega, postavke osvježavanja ekrana i drugih karakteristika prikaza vrlo su slične...

Hardver

S fizičkog aspekta, ovaj je tablet nešto manje čvrst. Teško je uopće ocijeniti od čega mu je napravljeno kućište – čini se hladno na dodir, što bi sugeriralo metal, no isto tako, čini se dosta tanko. Formatom je puno bliži tipičnim tabletima od većeg brata – ekran je na sredini, USB port, mikrofon i dva proreza za zvučnike s donje su strane, a gumb za uključenje s gornje.

Ekran je dijagonale 7,8 inča (20 cm), odnosno širok je 11,8 cm, a visok 15,7 cm. Način kako ovaj uređaj proizvodi sliku u boji, opisali smo u odvojenom okviru. Ovdje ćemo spomenuti da je njegov ekran deklarativno veće gustoće, no RGB filtar za boju stvara efekt slike s proredom, stvara horizontalne prugice, te je ekran sam za sebe tamniji. Zbog toga je manje ugodan za gledanje od većeg brata kad ima mnogo svjetla, a kako je tamniji, češće će trebati uključivati osvjetljenje ekrana, odnosno držati ga na jačem intenzitetu.

Ipak, pri slabijem svjetlu, kad se mora koristiti LED osvjetljenje ekrana, nekima bi se možda mogao više dopasti ovaj ekran, jer su crna slova kod ovog malo jače crna, tamnija, čine se malo oštrijih, izraženijih rubova (zbog više gustoće, vjerojatno i zato što se boje RGB filtra "miješaju" u rubove slova). Opet, malo čudno izgleda s horizontalnim prugicama "u pozadini", koje vas navode na pomisao da se radi o ekranu niske gustoće prikaza, jer naše oko umjesto prugica očekuje ravnomjernu površinu, iako sama slova jesu ispisana pri relativno visokih 300 ppi.

Ono u čemu ovaj tablet definitivno ima prednost jest u osvježavanju slike na ekranu. Iako imaju iste procesore, te ovaj čak ima i gigabajt manje RAM-a, iako su ekrani iste razlučivosti, ekran ovog modela u praksi čini se dosta brži. Znači, ugodnije je surfanje, skrolanje, ugodnije je pisati olovkom po njemu, a ima i boju. Naravno, to je i dalje E-Ink ekran, i bit će ghostinga, gledanje YouTubea bit će bolje nego kod modela s crno-bijelim ekranom, ali sporost E-Ink ekrana ostaje.

Površina kolor ekrana je glađa, znači stylus lakše klizi po ekranu i osjećaj pisanja bliži je pisanju po staklu. Bolji je nego da doista pišete po staklu, ali kod ovog modela mnogo više smo se udaljili od osjećaja pisanja po papiru. I to je možda više stvar ukusa, navikavanja – možda će to nekome biti čak i bolje. A i može se očekivati da će vrhovi stylusa malo dulje trajati.

Ako vam uređaj više treba za pisanje bilješki, a ne treba vam jako velika površina, upravo se Nova Air C čini kao bolje rješenje – zbog brzine ekrana, boje na ekranu te veličine (praktičnosti).

Tome treba dodati i to da ima bolje zvučnike, i to stereo zvučnike, koji imaju puno više srednjih tonova od anemičnog, većeg brata. Iako ni kod ovog zvuk nije ništa posebno, ipak je ugodniji. S mikrofonom, nažalost, slična je stvar kao kod brata, s time da je ovaj još puno osjetljiviji na elektromagnetske interferencije kad se snima s aplikacijom koju preuzmete s Play Storea, a s integriranom aplikacijom snimke su zaista loše.

Kada je riječ o boji, treba imati realna očekivanja – to je boljka svih kolor E-Ink ekrana s razumnom brzinom osvježavanja. Znači, boja ni u kojem slučaju neće tonalitetom, zasićenošću, preciznošću biti ni blizu bilo kakvom tabletu ili mobitelu s IPS ili OLED ekranom, nego više podsjeća na tisak na novinskom papiru, ili možda kao kad po papiru crtate drvenim bojicama.

No, za mnoge stvari i to je sasvim dovoljno – ovo nije uređaj za pregledavanje slika (doduše, jednostavne ilustracije, poput onih u stripovima, izgledaju dobro) ili gledanje videa. Međutim, kad ovaj tablet stavite pod jako svjetlo, pod otvoreno nebo, pod dnevno sunce – vidljivost ekrana neusporedivo je bolja od ekrana tipičnih tableta i mobitela, kod kojih je i sâmo korištenje u takvim uvjetima značajno otežano, ako ne i skoro pa onemogućeno, ako ekran nije izrazito svijetao – o čitanju knjiga ili stripova u takvim uvjetima da ni ne govorimo.

Za kraj

Dva zanimljiva primjerka, moguće malo različite primarne namjene, ali oba se mogu koristiti i za čitanje knjiga i za stvaranje bilješki. I za mnoge druge stvari. Osim čitljivosti pod dnevnim svjetlom, prednost pred klasičnim tabletima s LCD ili OLED ekranima im je i dulje trajanje baterije, jer E-Ink ekrani troše struju samo kad se osvježava prikaz (i kad radi prednje osvjetljenje). Naravno, ako vam treba uređaj za gledanje videa i surfanje, odabrat ćete klasični tablet.

Istaknute cijene odnose se samo na tablete s olovkom, dok je odgovarajuću futrolu potrebno dokupiti – to bismo preporučili radi zaštite tableta te jer tablet reagira (uključuje i isključuje ekran) na otklapanje i zaklapanje futrole.

Kod ovih E-Ink tableta posebno je zgodna mogućnost pisanja po knjigama – time bi, recimo, papirnati materijali mogli postati stvar prošlosti. Ako imate udžbenik, radnu bilježnicu, skriptu ili PowerPoint prezentaciju u digitalnom obliku, nema potrebe za ispisivanjem na papir kako biste mogli lakše pratiti prezentaciju ili predavanje, a tijekom toga možete si stvarati bilješke na samom materijalu, u digitalnom obliku.

Pristup bilješkama i slanje datoteka - Nešto preko oblaka, nešto direktno

Uz to što tabletu možete pristupati preko web-preglednika, možete mu pristupati i preko aplikacije Send2Boox, koja zapravo izgleda vrlo slično kao sučelje pristupa tabletima preko web-preglednika, s time da se aplikacija čini dosta responzivnijom.

Ipak, boluje od sličnih dječjih bolesti od kojih boluje web-sučelje u pogledu bilješki. Imate dvije mogućnosti za preuzimanje bilješki – jednu po jednu stranicu bilješki, kao PNG sliku, ili sve stranice bilješki unutar jedne bilježnice, kao PDF datoteku.

Nijedno od toga nije idealno izvedeno. Jednu po jednu stranicu mukotrpno je downloadati, pogotovo što vam program uvijek ponudi jedan te isti naziv datoteke (Notepad1.png) pa biste ručno trebali definirati naziv za svaku stranicu. K tome, i nisu baš visoke razlučivosti – nekad je to 758 x 1.010 piksela, u ostalim slučajevima 996 x 1.329. Preko web-sučelja bile su nam još i manje! Izgleda da to ovisi o tome jeste li maksimizirali prikaz glavnog prozora programa ili ne. Reklo bi se da tu developeri nisu baš zasukali rukave.

Preuzimanje PDF-a praktičnije je i vaše črčkarije više su kvalitete, jer su vaši uraci unutar PDF-a vektorski, no PDF se pati s prikazom tekstualnog sadržaja. Zanimljivo je da se preko web-sučelja generira malo drugačiji PDF nego preko aplikacije Send2Boox. Kod PDF-a dobivenog preko web-sučelja fontovi teksta nisu odgovarali, nestali su naši dijakritički znakovi (naša slova), nestao je smajli. Kod PDF-a iz aplikacije Send2Boox čini se da još i word-wrapping ne radi kako treba, pa je iscurilo još više teksta.

S obzirom na sve to – Booxove bilješke isplati se koristiti za črčkanje, znači za ono što ćete nacrtati na ekranu, i na tekst koji ćete rukom napisati, bez pretvorbe u tekstualni sadržaj, a ako više težite unosu standardnog teksta, bolje bi bilo koristiti neku drugu aplikaciju, možda OneNote.

Futrole - Tablet čuva

BOOX Magnetic case for Note Air 2 Plus

Tablet se na futrolu veže magnetski, i to toliko čvrsto da futrolu možete okrenuti naopačke, a da tablet pritom ne ispadne. Također, reagira na zaklapanje. Znači, ako zatvorite futrolu, isključit će se ekran (a nakon nekoliko minuta neaktivnosti i sâm tablet će se isključiti). Također, ako otklopite futrolu, ekran će se uključiti. Futrola magnetskim preklopom obuhvaća i olovku, te je ponekad zbog toga malo nezgodno podignuti tablet sa stola, jer se olovka može naći između futrole i ekrana.

Futrola može poslužiti i kao stalak za tablet. Dakle, može se presavinuti tako da tablet bude pod nagibom, za korištenje na stolu. Možete se zavaliti u stolac ili fotelju, i uključiti automatsko listanje stranica pa tako čitati knjigu bez držanja tableta u rukama.

Cijena: 51 eura

Ustupio: Omnia, www.omnia.hr, tel.: 01/6170-433

BOOX Magnetic case with pogo pin page buttons for Nova Air

Ova futrola namijenjena je Nova Air E-Ink tabletima, što uključuje testirani Nova Air C. Vanjska površina bojom i teksturom podsjeća na brušeni aluminij. Tablet se na futrolu pričvršćuje magnetski, pri čemu se ujedno ostvaruje kontakt između tri vodiča za pogo pinove s lijeve strane tableta. Time se ostvaruje komunikacija futrole i tableta – futrola će tabletu javiti kad je zaklopljena, pa da isključi ekran, odnosno da uključi ekran kad korisnik otvori futrolu.

Futrola ima fizičke gumbiće za naprijed – natrag, za listanje stranica. Taj dio s gumbićima ujedno služi za oslanjanje palca lijeve ruke, dakle, omogućuje da se tablet drži i koristi jednom rukom.

Cijena: 60 eura

Ustupio: Omnia, www.omnia.hr, tel.: 01/6170-433

Sive nijanse ili boja - Kako do boje na E-Inku?

Kako se uopće prikazuje slika na E-ink ekranima? U ekranu, između dvije elektrode, smještene su kapsule s viskoznom tekućinom, unutar kojih se nalaze negativno i pozitivno nabijene pigmentirane čestice (crne i bijele). Ako se na donju elektrodu primijeni negativni električni naboj, negativno nabijene čestice (crne čestice) krenut će prema gornjoj (prozirnoj) elektrodi, te će se time na tom mjestu na ekranu vidjeti crna boja, dok će pozitivno nabijene bijele čestice "potonuti" prema negativno nabijenoj elektrodi. I obratno. Postoje još i složena rješenja s česticama drugih boja, no njima se nećemo sada baviti. Spomenimo samo da je problem s takvim rješenjima za boju to što se takav ekran jako sporo osvježava.

Alternativno rješenje za kolor E-ink ekran

Ekran kakav je u čitaču Nova Air C, prvom kolor E-Ink čitaču koji smo testirali, nije takav – nema čestice različitih boja. Dodatni upitnik bila je specifikacija ekrana od 300 ppi (100 ppi za boju). S obzirom na prored (naizmjenično svjetlije i tamnije linije) na površini koja bi trebala biti jednolična (svjetlosiva), s obzirom na prikaz uzoraka s paralelnim linijama kod kojeg se neke linije spajaju, primjese drugih boja u tekstu pod dnevnim svjetlom, zapitali smo se je li sadržaj ekrana zaista prikazan pri 300 ppi, te postoji li opcija prebacivanja prikaza u crno-bijeli način, da ostvarimo tih 300 ppi.

Vaš je autor čak počeo pisati upit proizvođaču, pogotovo zato što su se na raznim mjestima na Internetu nalazile različite tvrdnje, a bez suvislog objašnjenja o čemu je zapravo riječ. Srećom, HDMI mikroskop bio je na putu i stigao je prije nego što je čitače trebalo vratiti ustupitelju, pa smo ekran Nova Air C-a stavili pod vrlo snažno uvećanje.

Mikroskop nam je omogućio da vidimo kako taj ekran u pogledu prikaza boje zapravo podsjeća na LCD ekran. I to u smislu da ima RGB filtar za boju. Površina ekrana, koja iz normalne udaljenosti gledanja ekrana izgleda bjelkasta (ili bolje reći sivkasta, ili čak malčice plavičasta), zapravo je uzorak od malih, vertikalno izduženih crvenih, zelenih i plavih pravokutnika, raspoređenih u trokut. Raspored po vertikali je crveni-plavi-zeleni, a onda u susjednom redu pravokutnici su vertikalno pomaknuti za pola pravokutnika (tj. za pravokutnik i pol), znači, ako u jednom stupcu imamo crveni i plavi pravokutnik jedan iznad drugog, u susjednom stupcu zeleni pravokutnik kreće od polovice crvenog do polovice plavog.

Da bismo vidjeli kako točno sve to funkcionira, kako ekran raspoređuje crne "točke", izradili smo testnu sliku s nizom različitih uzoraka, prije svega šahovnice, horizontalnih i vertikalnih linija različitih debljina, te pune kvadrate. Prema šahovnici, može se vidjeti da je ekran sposoban prikazati, odnosno ostvariti deklariranu razlučivost od 1.404 x 1.872 piksela, znači toliko točkica horizontalno ili vertikalno može zacrniti (ili ostaviti "praznima"). Odatle dolazi brojka od 300 ppi – tri stotine piksela po inču širine, i tri stotine piksela po inču visine, s obzirom na to da su pikseli raspoređeni u kvadratičastu strukturu.

Kako se onda došlo do 100 ppi za boju? Vertikalno izduženi pravokutnici zapravo su veličine dva crna kvadratičasta piksela, dakle, crnom bojom može se prekriti po pola pravokutnika jedne boje, odnosno jedan kvadrat jedne boje. Kako boju koju vidimo doživljavamo kao mješavinu tri potpiksela (R, G i B), matematički gledano, razlučivost kod prikaza nekog detalja u boji onda je 1/3 crno-bijele razlučivosti. U stvarnosti, situacija je ipak kompliciranija.

S obzirom na to da je ovo načelno 300 ppi ekran pri prikazu crne boje (primjerice, crnog teksta na "bijeloj" pozadini), očekivao bi se jasniji prikaz slova na njemu nego na crno-bijelom ekranu većeg modela, gustoće piksela od 227 ppi, znači osjetno niže. Malo jasniji možda da, no pod dnevnim svjetlom, bez pozadinskog osvjetljenja, tekst na crno-bijelom tabletu činio nam se čišćim, više "analognim", čitkijim, unatoč deklarativno lošijem ekranu glede gustoće piksela. To je zato što crno-bijeli ekran nema na sebi RGB potpiksele, nema filtar za boju – imate samo bijelu površinu ekrana i crne piksele. Slova su crna, dok se kod kolor ekrana nekad naziru primjese drugih boja na rubovima slova. Ekran na kolor tabletu, tj. ono što bi trebala biti bijela pozadina, ujedno je dosta tamniji i češće je potrebno posezati za LED osvjetljenjem, često čak i pod dnevnim svjetlom.

Dakle, u dnevnim uvjetima, ugoda čitanja definitivno je na strani crno-bijelog ekrana, čak i ako su slova marginalno manje oštra (na oštrinu crno-bijelog ekrana nije negativno utjecala samo niža gustoća piksela, nego i dosta izraženija "zrnatost" staklene površine).

Stvari se ipak ponešto mijenjaju pri slabijem svjetlu, kad je potrebno koristiti prednje LED osvjetljenje kod oba tableta. Tu je slabija reflektivnost površine kolor ekrana zapravo čak i mala prednost, jer omogućuje prikaz tamnijih slova, a i tu veća gustoća piksela više dolazi do izražaja – čak bismo rekli da se u takvim uvjetima slova na kolor ekranu doista čine oštrijima. Nekima će zbog toga možda biti i ugodnija, ako im ne smeta pozadina s izmjeničnim svjetlijim i tamnijim prugicama (čini se da su reci s plavim potpikselom odgovorni za tamnije pruge).

ONYX BOOX Nova Air C

• Može prikazati sadržaj u bojama
• Nešto brže osvježavanje ekrana (lakše korištenje stylusa)
• Play Store
• Manje dimenzije pridonose praktičnosti
• Povezivost

• Nekima će cijena biti previsoka
• Neuniformna boja "bijelog" ekrana (horizontalne prugice)
• Tamniji ekran
• Loš mikrofon
• Neka neintuitivna rješenja u sučelju i bugovi
• Nekad ne reagira najbolje na touch geste

Cijena 449 eura Prikaži sve cijene Ustupio: Omnia