Ovaj aparat neki bi mogli doživjeti kao EOS 90D u malom, odnosno u mirrorless formatu, prije svega zato što je također opremljen novim Canonovim 32,5-megapikselnim senzorom. Canon je duže vrijeme bio pod paljbom zbog korištenja istih ili neznatno poboljšanih senzora kroz serije i generacije fotoaparata koji su zaostajali za konkurencijom, no s ovim senzorom stvari su se promijenile.

Dvije osnovne razlike u odnosu na 90D su nepostojanje tražila i joysticka za pomicanje točke za fokusiranje. Za ovu drugu svrhu, doduše, može se iskoristiti ekran osjetljiv na dodir. Na mjestu gdje bi se možda očekivalo da iskoči elektroničko tražilo, kao kod kompaktnog G5X II, kod M6 iskače bljeskalica. Integrirana bljeskalica je praktična, nagibna je, pa se prilikom fotografiranja može usmjeriti prema stropu, no elektroničko tražilo vrlo je bitan element, pogotovo kad se fotografira pod otvorenim nebom, odnosno kad ekran nije optimalno vidljiv. Ipak, oni koji su spremni odvojiti malo dodatnog novca, mogu dokupiti elektroničko tražilo za M6, koje se stavlja u hot-shoe (nosač za vanjsku bljeskalicu). Ovisno o tome volite li više optičko ili elektroničko tražilo, ovo u konačnici može biti prednost, a ne nedostatak.

M6 Mark II izgledom se ne razlikuje previše od moderne mirrorless konkurencije. Stražnjom stranom dominira veliki nagibni ekran, koji se ujedno može okrenuti naprijed, u selfie položaj. Svijetao je i iskoristiv je i pri jačem ambijentalnom osvjetljenju. Kontrole su zgusnute s desne strane kako bi bile dohvatljive palcem ili kažiprstom, dakle, aparatom se upravlja desnom rukom, dok lijeva služi za pridržavanje te korištenje prstenova na objektivu.

Ergonomski je sličan konkurenciji – neki korisnici, pogotovo oni s većom šakom, možda će se žaliti na to da su gumbići i kotačići natiskani, no to je jednostavno posljedica malih dimenzija aparata. Vaš autor inače je navikao na fotoaparat sličnih dimenzija, a M6 mu je ergonomski vrlo dobro sjeo. Ono što je bitno jest to da ima tri kotačića za promjenu vrijednosti, pa za promjenu ekspozicije najčešće neće trebati posezati za ekranom osjetljivim na dodir.

Tu je i polugica za odabir između ručnog i automatskog fokusiranja, s gumbom u sredini, koja nije bila prisutna na prethodnim modelima M6 i M5, a vrlo je korisna u praksi – slično rješenje postoji kod nekih konkurentskih aparata i usudili bismo se reći da bi takvu polugicu trebali imati svi imalo ozbiljniji aparati.

Slikanje i snimanje

Već spomenuti novi senzor pokazao se kao konkurentan. Visoka gustoća piksela omogućuje mu da uhvati mnogo detalja, pod uvjetom da ga se upari s iznimno oštrim objektivom, o čemu nešto više kasnije. Vidljivo je i očito poboljšanje glede količine šuma pri višim ISO vrijednostima, a povećanjem razlučivosti nije stradao dinamički raspon – čak je malčice i veći nego kod prethodnika, iako još nije baš dosegnuta razina konkurencije.

Dual-pixel autofokus je brz i relativno pouzdan i kod fotografija. Aparat s autofokusom može okidati do 14 sličica u sekundi, iako tada češće promaši fokus nego prilikom niže brzine okidanja, a postoji i RAW burst način fotografiranja pri 30 sličica u sekundi, ali uz cropane slike i samo s elektroničkim zatvaračem. Valja spomenuti i mogućnost fokusiranja i praćenja ljudskog oka, iako tada osoba ne smije biti predaleko od fotoaparata. Buffer nije pretjerano dubok, ali nije ni loš: 54 JPEG-ova ili 23 obične RAW, odnosno 36 komprimirane RAW fotografije.

S 4K videom na ovom aparatu Canon je konačno krenuo u pravom smjeru – nema cropa, dakle širina kadra prilikom snimanja videa ostaje ista kao i pri fotografiranju. Dual-pixel autofokus koristi se i u 4K i vrlo dobro funkcionira.

S obzirom na visoku razlučivost senzora, jasno je da se moralo pribjeći preskakanju piksela, za razliku od dijela konkurencije koji snimaju 6K video pa ga smanje na 4K (tzv. oversampling). To za posljedicu ima manje detaljni video te lošije performanse (više šuma) pri višim ISO vrijednostima – za optimalnu sliku vjerojatno nećete htjeti ići iznad ISO 1.600. S druge strane, rolling shutter ne predstavlja osobiti problem. Šteta što nema neki flat ili log profil za sliku, za situacije kad treba izvući veći dinamički raspon u videu. Izostala je i stabilizacija pomakom senzora u tijelu pa je potrebno oslanjati se na optički stabilizirane objektive. Može se koristiti i elektronička stabilizacija, iako ona ide nauštrb kvalitete slike i cropa.

Prilikom snimanja 4K videa uspio je snimiti 50-ak minuta videa prije negoli se pojavilo upozorenje o previsokoj temperaturi. Kod 1080@25p nije bilo problema s pregrijavanjem, a baterija je izdržala oko dva i pol sata. Za punjenje baterije u aparatu preko USB-C porta potreban je posebni skupi Canonov strujni adapter. Aparat ima ulaz za mikrofon, ali nema izlaz za slušalice. Još jedna stvar kad je u pitanju video – aparat ne podržava snimanje u 24p, no nakon reakcije foto-video zajednice, Canon je obećao dodati 24p u budućem firmwareu.

Staklo

Najveći problem ovog aparata zapravo ne leži u njemu samome, nego u odabiru mounta za objektiv: EF-M. Izbor Canonovih objektiva za taj mount i dalje je vrlo mršav – nema objektiva koji bi zaokružili potrebe ozbiljnijeg fotografa, barem što se tiče Canonovih objektiva, prije svega zato što kritično nedostaju objektivi velikog otvora blende, pogotovo zumirajući objektivi.

Objektivi s Canonovim full frame mirrorless mountom RF, koji predstavljaju budućnost Canonove ponude, ne mogu se staviti na ovaj aparat. Kako nema najava novih objektiva za EF-M, postavlja se pitanje nije li Canon zapravo možda i odustao od tog mounta. U spas je pohitala Sigma, koja je prije nekoliko mjeseci ponudila tri nova prime objektiva otvora blende f/1,4: 16, 30 i 56 mm. No, valja imati na umu da ti objektivi nisu optički stabilizirani, a M6 nema mehaničku stabilizaciju u tijelu.

Dakle, ako ciljate na ovaj aparat, budite svjesni činjenice da ste osuđeni na većinom neimpresivne, ali kompaktne EF-M objektive, uz nekoliko optički vrlo dobrih prime objektiva velikog otvora blende, ali bez stabilizacije, ili ćete pomoću adaptera koristiti objektive za EOS DSLR aparate.

Objektiv s kojim nam je ovaj aparat došao na test ručno je rasklopivi objektiv 15-45 mm f/3,5-6,3. Doista je malen prema objektivima za DSLR, ima optičku stabilizaciju i uredne optičke kvalitete. Dobar je za svakodnevno neobavezno fotografiranje, za uzeti sa sobom na izlet, no ne može iskoristiti puni potencijal senzora – za ostvarenje iznimno visoke razlučivosti senzora, odnosno gustoće piksela, trebat će kupiti Canonov objektiv 32 mm f/1,4, možda neki od Sigminih novih modela ili preko adaptera koristiti kvalitetnije objektive za DSLR-ove.

Jasno je da je ovo najbolji Canonov mirrorless aparat APS-C veličine senzora – ergonomski ugodan za korištenje, sa senzorom iznimno visoke gustoće piksela. Tržišna uspješnost mogla bi ovisiti o dostupnosti objektiva za EF-M mount, a i o budućnosti tog mounta, te ljutoj konkurenciji, koje u ovom tržišnom segmentu ne nedostaje.