Shadow Rock 3 u običnoj, crnoj, varijanti predstavljen je u prvoj polovici prošle godine, a bijela, koju imamo sada na testu, stigla je šest mjeseci kasnije. Be quiet! je kao tvrtka poznat po proizvodima kod kojih je naglasak stavljen na nisku razinu buke uz zadržavanje dobrih performansi. Tu je naravno i vrhunska završna obrada, no sve to znači da proizvodi ove tvrtke u pravilu koštaju nešto više. Filozofija dizajna i proizvodnje je zapravo identična kao kod Noctue, no be quiet! ima daleko širi dijapazon proizvoda koji osim hladnjaka uključuje i kućišta, te napajanja.

Testirani hladnjak pripada višem srednjem segmentu tržišta. Nije tako skup kao najmoćniji modeli, ali daleko od toga da je jeftin. S jednim 120-milimetarskim ventilatorom dizajniran je apsorpciju i disipaciju do 195 W toplinske energije, što već u startu implicira da nije dovoljno dobar za hlađenje najmoćnijih Intelovih procesora koji vuku oko 230 W pod punim opterećenjem. S Ryzenima će se na tvorničkim postavkama mnogo bolje nositi, a kod overklokiranja performanse ovise o modelu procesora, odnosno, broju jezgri. Što se tiče podrške za različite sockete, Shadow Rock 3 je vrlo moderan jer od AMD-ovih podržava samo AM3 i AM4, a od Intelovih LGA-11xx, LGA-1200 te varijante HEDT ležišta LGA-20xx.

Hladnjak se isporučuje posve rastavljen, s jednim Shadow Wings 2 ventilatorom s PWM regulacijom brzine, dva seta žičanih nosača za montažu ventilatora, mehanizmima za montažu na različite procesore, tubicom termalne paste i vrlo dugim odvijačem s križnom glavom koji je nužan za instalaciju hladnjaka. Shadow Rock 3 ima tijelo u obliku tornja kroz kojeg prolazi pet toplovodnih cijevi. Toranj je asimetričan radi veće kompatibilnosti s memorijom – u odnosu na bazu koja sjeda na procesor, centar tijela je pomaknut na lijevo u odnosu na memorijske utore. To s jedne strane, na Ryzen i LGA-1200/11xx platformama, doista osigurava odličnu kompatibilnost s visokim memorijskim modulima, ali s druge dovodi u pitanje kompatibilnost s Intelovim procesorima za ležišta LGA-20xx jer oni imaju memorijske utore s obje strane ležišta. Malo mjesta ima i ako imate ploču s većim VRM hladnjacima, a tu se dovodi i u pitanje mogućnost ugradnje sekundarnog ventilatora na drugu stranu hladnjaka. U našem slučaju, na ploči ROG CrossHair VIII Hero za Ryzene, sekundarni ventilator ne bi stao.

Završna obrada hladnjaka je odlična. Glavnina tijela prekrivena je polu-sjajnom bijelom bojom, a na samom vrhu nalazi se ukrasna crno-bijela ploča. Toplovodne cijevi imaju izravan kontakt s procesorom, pa je stoga veći dio baze hladnjaka bakren. Baza je gola, pa se korisnik sam mora pobrinuti za ispravno nanošenje termalne paste na procesor. Mehanizam za ugradnju hladnjaka traži pristup poleđini ploče, gdje je potrebno postaviti ploču koja se potom s gornje stran fiksira na mjesto. Potom se na vijke s gornje strane postavljaju dva nosača, a na njih se potom s dva vijka fiksira hladnjak.

Za razliku od nekih jednostavnijih sustava kod kojih je nosač s vijkom pričvršćen na tijelo hladnjaka, kod ovog modela je potrebno s gornje strane baze prvo postaviti metalnu letvicu, potom u rupe na njenim krajevima ubaciti vijke, i na kraju s tim vijcima i priloženim odvijačem fiksirati hladnjak na nosač na ploči. Dosta pipavo, pogotovo ako znamo da se jedan vijak nalazi ispod tijela hladnjaka, a kroz tijelo je izbušen tunel kako bi kroz njega mogli gurnuti odvijač.

Shadow Rock 3 isprobali smo s Ryzenom 9 5900X (12 jezgara), na tvorničkim postavkama i overklokiranog do 4,6 GHz. Ventilator na hladnjaku ima maksimalnu brzinu od 1.600 rpm pri čemu na hladnjaku stvara buku od 39,5 dBA (na pola metra udaljenosti). To je solidno tiho, no ne i nečujno. Minimalna brzina ventilatora iznosi 400 rpm (PWM signal na 26%). Osim na punoj brzini, hladnjak smo testirali i s ventilatorom podešenim na pola brzine pri čemu stvara buku od 37,5 dBA – dovoljno nisko da se utapa u pozadinskoj buci ostatka računala i radnog prostora. Opterećenje procesora stvarao je alat OCCT s postavkama Small Data i Steady Load, uz korištenje AVX2 instrukcija.

Kao što vidimo u priloženim grafikonima, Shadow Rock 3 se ni pri maksimalnoj brzini ventilatora ne može nositi s velikim hladnjacima ili AIO sustavima, što je naravno bilo i za očekivati. Maksimalna temperatura kad je procesor na tvorničkim postavkama iznosi 78 °C (ambijentalna temperatura 20 °C), a kad se ventilator spusti na 50% brzine, raste za još četiri stupnja gore. Ryzeni su inače tako dizajnirani da imaju dosta visoke radne temperature (s ciljem izvlačenja maksimalnih performansi), tako da ovo nije razlog za zabrinutost. Kod overklokiranja vršna temperatura raste na 88,4 °C i to s maksimalnom brzinom ventilatora. Kada je ventilator sporiji, hladnjak, nažalost, nije dostatan za održavanje stabilnosti procesora.

Nema sumnje da je Shadow Rock 3 White kvalitetno izrađen hladnjak koji svoj posao odrađuje s minimalnom razinom buke. Performanse su mu dobre, ali ne i dovoljno dobre za obuzdavanje temperature najjačih overklokiranih procesora. Cijena bijele varijante hladnjaka osjetno je viša u odnosu na običnu, srebrnu varijantu, vjerojatno na račun kompleksnijeg proizvodnog procesa kojeg iziskuje bojanje kompletnog hladnjaka u bijelu boju. Ako ciljano slažete bijelu konfiguraciju, to će vam biti sasvim prihvatljivo. U suprotnom odaberite osnovni model budući da ima jednake radne značajke. Ako je niska razina buke u kombinaciji s performansama prioritet, kao bolje rješenje nameću se skuplji hladnjaci, no s ograničenjem brzine ventilatora.