Nikoga neće iznenaditi činjenica da tvrtke pokušavaju maksimizirati profit, kaže Adrian Hon. On ne misli da će ljudi biti šokirani kad čuju da su autoritarne vlade zainteresirane za kontrolu i manipuliranje građanima. Ništa od toga nije novo, kaže autor knjige "You've Been Played" i sigurno je postojalo i puno prije pojave gamifikacije.

Alat za postizanje ciljeva

Gamifikacija, primjena elemenata i principa dizajna igre u kontekstima izvan igre, postaje novi alat za postizanje postojećih ciljeva. Razlika je u tome što su poticaji za modificiranje ponašanja korisnika namjerno oblikovani da izgledaju kao videoigre, s misijama i zadacima, koristeći ljudima poznate elemente i simbole sučelja, tvrdi Hon.

Štoviše, ako pakiranje kutija za Amazon ili vožnju za Uber pretvaramo u igru, onda poslodavci posao predstavljaju i kao zabavan i pošten, što znači da "ako ne uspijete u igri, to je vaša krivnja i morate se jače potruditi. U prošlosti su ljudi bili naviknuti na manipulaciju koja vam očito ne koristi. Gamifikacija ima tendenciju da vam se čini kao da se to događa u vašu korist.

Psihološki sloj

Svi ti pametni satovi i telefoni, CCTV i senzori koje koristimo za nadzor našeg zdravlja, dobrobiti i posla, sve nam to omogućuje mjerenje i kvantificiranje aspekata naših života, kaže Kon. Igra, smatra on, dolazi povrh svih tih informacija kako bi motivirala, nagradila, kaznila i prisilila ljude na određena ponašanja. To je "psihološki sloj primijenjen na metrike isporučene tehnologijom".

Kada ne piše o gamifikaciji, Hon je izvršni direktor tvrtke Six to Start, najpoznatijoj po aplikaciji Zombies, Run!, "najpopularnijoj svjetskoj fitness igri za pametne telefone s milijun igrača, više od  40 milijuna online prijavljenih kilometara i više od 200 epskih misija".

Prikupljanje bodova

Kao što Hon primjećuje u knjizi "You've Been Played", nema ničeg novog u poticanju željenog ponašanja kroz simbolične i vidljive nagrade koje primateljima daju status. Njegova knjiga aludira na mnoštvo primjera takvog ponašanja u preddigitalnoj prošlosti, u rasponu od vojničkih odlikovanja i izviđačkih značaka do obrazovanja temeljenog na privilegijama stečenim za stvaranje "izuzeća od pokore".

"Postoje slični psihološki mehanizmi, a u nekim slučajevima radi se o istoj stvari", kaže Hon, osobito ako se fenomen promatra kao jednostavno prikupljanje bodova za dobro ponašanje i oduzimanje za loše. "Jedino što su vas u prošlosti ljudi morali fizički promatrati kako bi odlučili hoće li vam dodijeliti bodove. Gamifikacija može biti potpuno automatizirana i može djelovati na puno većoj razini."

Fundamentalno beskorisno

Prije nego što je prije gotovo dva desetljeća postao dizajner igara, Hon je gradio akademsku karijeru u neuroznanosti, da bi na kraju odustao od doktorskog studija u Oxfordu i posvetio se biznisu. Da bi sad, kao direktor uspješne tvrtke koja novac zarađuje na razvoju igara, napisao knjigu u kojoj na više od 300 stranica niže argumente protiv gamifikacije. Štoviše, on većinu gamifikacije vidi kao fundamentalno beskorisnu.

Hon je, kaže, svjestan da će ga taj stav vjerojatno dovesti u probleme; on jednostavno "voli raditi igre, a gamifikacija je drugačija od video igara". Pritom se uspoređuje s Martinom Scorseseom koji "snima filmove, ali ne voli Marvelove franšize". 

Kritički pogled

Iako "You've Been Played" donosi uglavnom kritički pogled na gamifikaciju, Hon ne misli da je sve crno-bijelo. Na primjer, aplikacija koja gamificira domaću zadaću je dobra stvar jer vam pomaže da učinite ono što želite i pritom je učinkovita. 

"Mislim da postoji mnogo dobrih, ili barem bezopasnih primjera gamifikacije, ali moja knjiga nije napisana da pruži pozitivan poticaj industriji", objašnjava Hon.