Razvoj nastavka bilo koje igre dvosjekli je mač. S jedne strane, razvojni timovi raspolažu povratnim informacijama prijeko potrebnim da unaprijede originalnu formulu, dok s druge strane bilo kakvom promjenom riskiraju urušavanje temelja koje su gradili godinama. Podjednako smo mnogo puta vidjeli nastavke koji od osrednje igre naprave megahit i one koji čine suprotno, pa svakom nastavku pristupamo oprezno. Pogotovo ako se radi o nastavku igre koja nam je srcu draga. The Surge je jedna takva igra. Zaokruženo iskustvo koje je već u svojoj prvoj iteraciji nadmašilo očekivanja. Nije to bila igra bez mane, daleko od toga, no u podžanr soulslike unijela je smislene i zabavne novosti zbog kojih se isticala iz mase. Nastavak, srećom, nastavlja u istom tonu.

The Surge 2 izravan je nastavak svog prethodnika i radnja mu je smještena nekoliko mjeseci nakon radnje originala. Usprkos tome, priča nam potpuno novu priču u kojoj protagonist nije unaprijed definiran, već ga stvaramo sami. Nakon odabira osnovnih fizičkih značajki uskačemo u distopijsko beznađe Jericho Cityja. Nekoć velikog grada kojeg su uništile megakorporacije, a u kojim sada vlada bezakonje. Bez objašnjenja što se zapravo događa – ovo je valjda tradicija u igrama ovog tipa – budimo se u odjelu za medicinu lokalnog zatvora u iz kojeg zatvorenici bježe glavom bez obzira. Ne zato da bi osigurali slobodu, već da bi spasili živu glavu i pobjegli od poludjelog ravnatelja zaraženog nekom vrstom virusa koji ga čini iznimno agresivnim, opremljenog moćnim egzoskeletom kojim sije smrt po mračnim hodnicima. Motiv je ovo koji kroz igru često viđamo. Jericho City, naime, više nije grad ljudi, već grad potpunih luđaka i prevaranata u kojem je granica između čovjeka i robota tanka. Gotovo nevidljiva.

Narativ u igri nije dubok, niti osobito umjetnički vrijedan. Uz par iznimki – poput prvog bossa, primjerice – ispunjen je likovima bez osobnosti. Nitko vam neće zamjeriti preskočite li ga potpuno jer, ako ćemo iskreno, time nećete izgubiti mnogo. Prava zvijezda The Surgea 2 ionako je borba.

Metalom po metalu

Temeljni principi originalnog The Surgea u nastavku su ostali nepromijenjeni. I dalje se radi o igri u kojoj ponavljamo ciklus aktiviranja checkpointova, rezuckanja neprijateljskih redova, sakupljanja mehaničkih ostataka, nadogradnje opreme i umiranja, uz povremeno ćaskanje s NPC-jevima i sukobe s gorostasnim zlicama iz kojih češće nego rjeđe izlazimo poraženi. Ni osnovne soulslike mehanike nisu se mijenjale, pa The Surge 2 aktivira multiplier ako u inventaru imamo mnogo scrapa (pandan dušama u Dark Soulsu), respawna sve neprijatelje nakon svakog odlaska u sigurnu zonu, te se oslanja na sustav rizika i nagrade koji može ubrzati ili usporiti razvoj, ovisno o tome koliko oprezno igramo.

Ključna mehanika The Surgea, ciljanje određenih dijelova protivničkih tjelesa, u The Surgeu 2 još je naglašenija. Želimo li nadograditi određeni komad oklopa ili opreme, moramo potražiti odgovarajućeg neprijatelja i napadati ga na specifičan način, ne bismo li maksimizirali mogućnost za dobivanje rezervnih dijelova. Primjerice, želimo li nadograditi ruku na egzoskeletu, moramo ciljati i odrezati upravo ruku neprijatelja koji nosi istu varijantu metalnog kostura. Zabavna je ovo mehanika, pogotovo jer korisni materijali uglavnom ostaju nakon uništavanja oklopljenih dijelova neprijateljskog egzoskeleta, što borbu čini izazovnijom, a rizik većim.

Od novosti u The Surgeu 2 ističu se novi tipovi neprijatelja, njih preko nekoliko, od kojih svaki u borbu unosi jedinstvene izazove. Neprijatelji koji čine environmental damage opasni su u svim situacijama, pogotovo kad se upare s novim tipom neprijatelja koji nosi štit i njihovim kolegama s long-range oružjem. Ova igra pred nas stavlja mnogo više problema, pa je prepoznavanje uzoraka ponašanja još zanimljivije, a konstantno ponavljanje identičnih sukoba nikad ne dosadi.

Druga velika promjena odnosi se na mehanike obrane. Umjesto univerzalnog parryja iz prve igre, The Surge 2 uveo je obranu napada iz svih smjerova. Na ovaj se sustav potrebno naviknuti i nemojte se začuditi ako ga u početku odlučite ignorirati, no jednom kad njime ovladate postat ćete mnogo efikasniji borac. Na koncu, učiti directional parry važno je i zbog borbi s bossevima od kojih je neke bez njega gotovo nemoguće poraziti. Nažalost, ovaj je sustav na trenutke nepredvidiv, pa je krivulja učenja znatno strmija nego što bismo voljeli.

Valja spomenuti i nešto novih tipova oružja, te produbljene RPG elemente kroz implante koji otključavaju razne tipove aktivnih i pasivnih bonusa, napadačkih ili obrambenih funkcija. Oružja, implante i ostalu opremu moguće je kombinirati na različite načine te sposobnosti lika u igri prilagoditi vlastitom stilu igre, pa ni u jednom trenutku igra ne djeluje kao da forsira jedinstveni stil.

The Surge 2 nudi manje raznolikih lokacija od svog prethodnika, pa očekujte da ćete većinu igre provesti u strogo urbanom okruženju. Sivilo grada manje je zanimljivo od manjeg broja zelenih lokacija u kasnijoj fazi igre, no daleko od toga da ga nije užitak istraživati. Kroz sustav otključavanja dodatnih prolaza, vertikalnih i horizontalnih komunikacijskih kanala poput magnetnih transportera ili zip-lineova, sve do konca igre moguće je pronaći nešto novo, a postoji i motiv za vraćanje u već istražene zone.

The Surge 2 izgleda, zvuči i igra se dobro. Kasapljenje neprijatelja daje mnogo užitka, a otkrivanje novih taktika i iskušavanje različitih stilova borbe bez problema će nas zabavljati i debelo nakon kraja kampanje. Ovo je igra kojoj ćemo se vraćati, usprkos ograničenom vremenu i brojnim naslovima koji će se u vremenima koja stižu boriti za prostor na našem disku.