I što sad? Zamjenili smo u povijesti tonu načina plačanja, od komada kože, preko zlatnika do papirića. U zabludi si ako misliš da komad papira u ruci daje neku slobodu. Papir ili nule i jedinice tako svejedno. Ne kontroliraš ni jedno ni drugo. Kao što nije ni narod kontrolirao bakrenjake, srebrenjake i slično.
Ali bez brige budi, nećeš vidjeti u svom životu nestanak gotovine. Samo za primjer, zamisli koliko uređaja i aparata ovisi o kovanicama. Koliko je mjesta u europi gdje je internet na razini 1900-tih ili uopće bez njega. Koliko je rizika za ekonomiju da ovisi isključivo o digitalnom novcu? Odgovor je jednostavan, previsok.
Možda običnom puku tako izgleda, pogotovo onom koji ima manjak informacija, ali ovo ne rade budale. Znaju oni jako dobro benefit-rizik omjer.
Gotovina ostaje i ne ide nikud. Ne tako brzo. Ne u trenutnom svijetu.
Da ali korisnik gotovine u EU ne može kupiti novi auto u 21 stolječu za zakonom ovlaštenim sredstvom plaćanja?! Čudno zar ne?
Nimalo. U SAD negdje ne možeš kupiti baš ništa.
Trgovac ne može procjenjivati ili biti ovlašten procijeniti je li to regularno zarađen novac ili pranje love.
O tome da mu je to noćna mora da ne govorim.
Idi i radi nešto korisno!
Sad se prijavim u internet banku, dva klika i plaćeno. Mene vidiš ne dira prate li me ili ne jer svaka lipa je pošteno zarađena i na svaku je pošteno plaćen porez.
neka si ti nama rekao. i da ja sam super sretan, bogat ko Rogan, slobodan ko ptica. i što sad? postoji bolje? eto ti, samo se posluži meni je i ovo sasvim dovoljno, skromnost je vrlina.
