Naše tijelo je savršeni stroj za prilagodbu, prije svega. Od početka života, pa sve do smrti, svakog trenutka se tijelo prilagođava svemu oko sebe.
Ovo za balans se apsolutno slažem. Bez balansa nema kvalitetnog života. Problem je što je taj balans zapravo narušen standardnim životnim navikama današnjeg čovjeka (manjak kretanja, višak hrane i laka dostupnost nekvalitetne hrane).
Da.
I u neprirodnom smo okruženju. Nijedna vrsta nije okružena policama na kojima je obilje svega.
Prije 20 dana sam u Lidla kupio dva velika pakiranja hrane za divlje ptice. (Ima još na policama, ako bi koga to opuštalo...mene opušta).
Raž, pšenica, ječam, suncokret..
Svakog jutra ista gomila vrabaca čeka porciju. Nakon 10 dana su skroz opušteni, vidi se ljenost.. više cvrkuću i baš se dosađuju na grančicama mojih biljaka.
Apsolutno nemaju potrebu za letom oko kvarta. Cijeli dan mirovanje i pokoji cvrkut.
Oni su trenutno okruženi supermarketom u kojem je superponuda. Slijedi debljanje u neprirodnom okruženju.
Idi i radi nešto korisno!
speaking of, imam taj glupi apple watch, i ono, redovito mi cestita na uspjesnom vjezbanju (a ja idem mini djir sa psom). LOL
dobijes medalju i za ustajanje sa stolice!
Razumijem što želiš reći i nekada bih se složio s tobom, ali otkako imam malo dijete, ne. Zašto? Zato što time prebacuješ odgovornost s osobe na šećer, a to jednostavno nije istina. To je kao kad se malo dijete lupi u stol glavom dok izvodi gluposti i onda baka kaže glupi stol. A stol nije kriv što je tvrd i što dijete izvodi gluposti...
Ali imaš isti problem i u drugom smjeru - šjkvadru koja se kune u keto i raznorazne druge dijete
Ma tko prebacuje odgovornost na secer ovdje? Nije valjda da moremo poceti definirati znacenje rijeci i na ovom forumu?
Svatko tko kaze da je secer los, da su ugljikohidrati losi, da su masti lose ili da su proteini losi. Nema losih namirnica, ima losih navika i nebrige za sebe.
Gledam te!
Ljudi se debljaju i od zraka. Nemojte disat i bit cete mrsaviji. 
Nastala cijela filozofija, a i biznis oko zdrave prehrane i mrsavljenja. Ljudi se debljaju jer trose manje energije nego sto unose. To je sva filozofija. Ili vise trosi, ili manje jedi. Secer, ne secer, koga briga, sve se na kraju svodi na energetsku vrijednost.
A za one koji nemaju vremena jako puno vjezbat (sa malo vjezbanja neces nis postic), niti si mogu priustit posljedice gladovanja, tu je GLP-1. 
Nastala cijela filozofija, a i biznis oko zdrave prehrane i mrsavljenja. Ljudi se debljaju jer trose manje energije nego sto unose. To je sva filozofija. Ili vise trosi, ili manje jedi. Secer, ne secer, koga briga, sve se na kraju svodi na energetsku vrijednost.
Tehnički gledano, calories in-calories out. Ne može se protiv fizike.
Ali isto tako, treba se uzeti puni kontekst. A to je da se za preradu proteina potroši oko 30% više energije nego za preradu ugljikohidrata. Shodno tome, ako šećere zamijeniš proteinima, a i dalje nastavljaš unositi istu kalorijsku vrijednost, zapravo ćeš početi blaaaago mršaviti, jer je efektivna vrijednost unesenih kalorija sad niža - kao da unosiš manje kalorija.
Tu je onda problem sitosti - proteini su zasitniji od šećera, i puno lakše se natrpati slatkim nego proteinima, jer nakon slatkog brže ogladniš. Nadalje, tu je pitanje efikasnosti kod vježbanja - ako brže ogladniš, možda ćeš brže izgubiti energiju, možda ćeš moći manje odvježbati, možda ćeš se općenito nesvjesno manje kretati te time "štediti" energiju.
A tu je onda i općenito pitanje ispravne procjene koliko točno kalorija trošiš, ispravnog računanja unešenih kalorija. Nisi ni jednom čuo od debljih prijatelja da kažu "Ja niš ne jedem, a i dalje se debljam"? Ljudi općenito često zaboravljaju što sve pojedu, ne znaju ili nisu svjesni kalorijske vrijednosti onoga što pojedu i nisu svjesni koliko kalorija stvarno potroše (najčešće precjenjuju), a i ne uzimaju u obzir da je sve to dinamično - jedan mjesec je ovako, drugi mjesec je onako.
Također, ako si u procesu mršavljenja, nakon što izgubiš nešto mase, moraš ponovno računati potrošnju kalorija bazalnog metabolizma, jer će ona biti niža uslijed manje mase, a i manje ćeš energije trošiti prilikom vježbanja, em uslijed manje mase, em uslijed prilagodbe mišića vježbama (to je i jedan od razloga zbog toga je progresivno povećanje opterećenja prilikom vježđbanja nužnost). Također, ako si u procesu mršavljenja, a ne povećaš unos proteina, više proteina će se trošiti za energiju, što znači da će se manje proteina koristiti za obnovu ili izgradnju mišića pa ćeš prilikom mršavljenja izgubiti više mišićne mase, što će opet sa sobom rezultirati nižim bazalnim metabolizmom (nižim nego bi se očekivalo samo na račun gubitka kilograma).
Znači, da - ljudi se debljaju jer jedu više nego potroše. Šećer, ne šećer - bitno je. Čak i zbog kalorijske vrijednosti (jer na probavu šećera tijelo troši manje energije), ali i da tu nema nikakve razlike, opet bi bilo bitno zbog niže/kraće zasitnosti slatke hrane i pića. Situacija nije baš tako jednostavna kao što se na prvi pogled čini. Možeš ti smršaviti i na šećeru - samo što ćeš biti puno jače gladan, možda ćeš i osjećati nekakvu slabost, teže će ti biti vježbati, iscrpljivat ćeš zalihe minerala i vitamina u tijelu jer ćeš ih manje unositi kroz prehranu zbog visoke energetske gustoće slatkih namirnica... Možeš smršaviti na šećeru, ali neće biti isto kao da mršaviš na proteinima - bit će ti puno gore, i puno lakše ćeš odustati.
Zbog toga su popularni zadnji trendovi 16h ništa, 8h što želiš.
Naravno, ako si developer u pozitivno recenziranoj gamerskoj stolici, u tih 8h ne bi smio preći svojih cca 2600 cal.
Šetnja psa neće preko 120 cal potrošiti..sve da je psić jako živahan.
Konceptualno mi se sviđa ovaj trend. Uvjetuješ sebi 16 sati posta. Mora postojati zabrana. Preokruženi smo namirnicama.
I tih 8h sam korigiraš, tako da je nebitan onaj ničim nikada opravdan napad na kobnu večeru.
Ljudi sebi podese da jedu od 13 do 21.
Ako korisnik ove sheme još pojača unutar 8h prehrane, jaču proteinsku mesnu opciju, biti će sitiji kao što Mario kaže.
Iz iskustva bliže osobe sa crijevnom tegobom, koja je stalni posjetitelj gastro bolničkog odjela.
Od svih gastroenterologa će te čudit..
- crijeva su drugi mozak
- preko crijeva dolaze sve ostale opasne bolesti
- crijeva se trebaju odmarati 14 sati (tu vidimo prednost gore navedene sheme 8/16)
- pečeni krumpir kojeg smo obožavali proteklih dana uz pečeno, stavlja crijeva na 14 sati probavnog pakla
- isti taj krumpir u pireu, crijeva riješe za 6-7 sati
- svaki centimetar crijeva zadužen je za neku nutritivnu apsorbciju. kada se operativno ukloni 10cm crijeva, točno se zna koji elemti vam više ne ulaze u organizam.. može biti nekakav skup vitamina B ili određeni minerali.. ili željezo, pa doživotno primate venozni nadomjestak (ne dodatke prehrani iz ljekarni...venozno)
Crijeva su strašan stroj. U mozgu imamo svijest i kontrolu motorike.. ali crijeva su visokovrijedan stroj iz kojih sve dobijamo..kako pozitivno, tako i bolesti.
Od banalnosti, prisjetite se stresa.. iznenađujuće vijesti u trenutku.. mozak je zaprimio info.. crijeva su info stavila pod folder Stres. Aktiviran trenutan odlazak na wc i pražnjenje.
Često čitamo članke o mozgu. Čak na ovom forumu. Pa i Musk voli nešto ugrađivati. Mozak je pre-pre istražen u odnosu na crijeva koja kriju strahovito puno nepoznanica o svojoj bitnosti.
Jedno je sigurno. Crijeva trebaju odmor. Crijeva su jako opterećen organ. Postovi nisu religijske izmišljotine, da bi se grešnika ispaćivalo sa nekakvim strahom.
Oduvjek se smatralo da crijeva treba opustiti i isprati od toksina.
Zbog toga su popularni zadnji trendovi 16h ništa, 8h što želiš.
Naravno, ako si developer u pozitivno recenziranoj gamerskoj stolici, u tih 8h ne bi smio preći svojih cca 2600 cal.
Šetnja psa neće preko 120 cal potrošiti..sve da je psić jako živahan.
Konceptualno mi se sviđa ovaj trend. Uvjetuješ sebi 16 sati posta. Mora postojati zabrana. Preokruženi smo namirnicama.
I tih 8h sam korigiraš, tako da je nebitan onaj ničim nikada opravdan napad na kobnu večeru.
Ljudi sebi podese da jedu od 13 do 21.
Ako korisnik ove sheme još pojača unutar 8h prehrane, jaču proteinsku mesnu opciju, biti će sitiji kao što Mario kaže.
Iz iskustva bliže osobe sa crijevnom tegobom, koja je stalni posjetitelj gastro bolničkog odjela.
Od svih gastroenterologa će te čudit..
- crijeva su drugi mozak
- preko crijeva dolaze sve ostale opasne bolesti
- crijeva se trebaju odmarati 14 sati (tu vidimo prednost gore navedene sheme 8/16)
- pečeni krumpir kojeg smo obožavali proteklih dana uz pečeno, stavlja crijeva na 14 sati probavnog pakla
- isti taj krumpir u pireu, crijeva riješe za 6-7 sati
- svaki centimetar crijeva zadužen je za neku nutritivnu apsorbciju. kada se operativno ukloni 10cm crijeva, točno se zna koji elemti vam više ne ulaze u organizam.. može biti nekakav skup vitamina B ili određeni minerali.. ili željezo, pa doživotno primate venozni nadomjestak (ne dodatke prehrani iz ljekarni...venozno)
Crijeva su strašan stroj. U mozgu imamo svijest i kontrolu motorike.. ali crijeva su visokovrijedan stroj iz kojih sve dobijamo..kako pozitivno, tako i bolesti.
Od banalnosti, prisjetite se stresa.. iznenađujuće vijesti u trenutku.. mozak je zaprimio info.. crijeva su info stavila pod folder Stres. Aktiviran trenutan odlazak na wc i pražnjenje.
Često čitamo članke o mozgu. Čak na ovom forumu. Pa i Musk voli nešto ugrađivati. Mozak je pre-pre istražen u odnosu na crijeva koja kriju strahovito puno nepoznanica o svojoj bitnosti.
Jedno je sigurno. Crijeva trebaju odmor. Crijeva su jako opterećen organ. Postovi nisu religijske izmišljotine, da bi se grešnika ispaćivalo sa nekakvim strahom.
Oduvjek se smatralo da crijeva treba opustiti i isprati od toksina.
Jedan dan u tjednu - post. Djeluje.
Nemogu pristojnim rijecnikom izraziti koliko mi je puna kapa kada se price o debljini, zdravlju i sl. uvijek i uporno pricanje o samim kalorijima. To je toliko banaliziranje situacije da je granicno kretenizam!
Drugo, pricanje da se sjedenjem ne trose kaoloriji?? Ma ozbiljno stvarno? Ajmo da citiram google "The total daily consumption of your brain is 400-500 calories (20 per cent of your total energy requirements) so that's just 160-260 calories for your waking brain activity. And most of this is concerned with the largely automatic process of controlling your muscles and processing sensory input." Jeli moguce da se glupo izrazim netko koristi taj mozak dok sjedi?? Jeli to moguce?? Znate ono buljim u prazno ili koristim. Kao i sa misicima trosi dok se koristi?
I da jako veoma bitno i razlicito je "kakve" kalorije unosis! Nije forumula knjigovodstvena ni blizu, ni slicno niti veze ima.
Nije ni cudo da uz svo takvo zaglupljivanje i forsiranje takve ishrane na policama ducana ljudi danas imaju problema kakvih imaju. Uz svo zananje koje imamo to je najobicnije trovanje naroda i nista drugo. Nemoze se drugacije nazvati.
I uz to ljudi na tvu uzivaju gledat zivot na vagi. Takav distopijski horor nisam znao da cu dozivjeti.
Ako netko zeli smrsaviti, poboljsati si zdravlje, itd. Brojanje kalorija je medu zadnjim stvarima kojima se treba baviti i zamarati!
Znači, da - ljudi se debljaju jer jedu više nego potroše. Šećer, ne šećer - bitno je. Čak i zbog kalorijske vrijednosti (jer na probavu šećera tijelo troši manje energije), ali i da tu nema nikakve razlike, opet bi bilo bitno zbog niže/kraće zasitnosti slatke hrane i pića. Situacija nije baš tako jednostavna kao što se na prvi pogled čini. Možeš ti smršaviti i na šećeru - samo što ćeš biti puno jače gladan, možda ćeš i osjećati nekakvu slabost, teže će ti biti vježbati, iscrpljivat ćeš zalihe minerala i vitamina u tijelu jer ćeš ih manje unositi kroz prehranu zbog visoke energetske gustoće slatkih namirnica... Možeš smršaviti na šećeru, ali neće biti isto kao da mršaviš na proteinima - bit će ti puno gore, i puno lakše ćeš odustati.
Na cemu god mrsavis bit ce ti tesko, jer se organizam opire promjeni. Da ima neka magicna prehrana koja ce te ispunit, zasitit i uz to ces smrsavit, nitko ne bi imao problema sa prekomjernom tezinom. Ali to ne postoji. Zapravo postoji, GLP-1.
Ako netko ne zna kako smrsavit, predstavljam vam Supreme(tm) dijetu.
Sastoji se od toga da svaki dan pojedete jedan Big Mac, i nista drugo. Pit mozete sve sta nema kalorije, mineralnu ili zero sugar sokove. Mrsavljenje zajamceno i bez vjezbanja.
Kako radi...
Jedan big mac ima cca. 500kcal. Organizam ako i prespavate vecinu dana nece trositi ispod 1500kcal, dakle bit cete svaki dan minimalno 1000kcal u deficitu. Kroz tjedan dana izgubit cete oko 1kg, odnosno 4-5kg mjesecno.
Prvih par dana je najteze, dok se organizam prilagodjava na nedostatak energije, ali kasnije ide lakse.
Kalorije su jedan grubi pokazatelj ali gledati samo njih je pogrešno. Nećete dobiti isti rezultat ako uzmete 2000 kcal iz šećera ili iz prehrane koja gotovo da nema jednostavnih šećera ali ima mesa i povća.
Iako je ISTI broj kalorija, ne da neće imati isti rezultat nego DIJAMETRALNO suprotan, uz isti broj kalorija dnevno.
Koliko zaista znate o prehrani?
Najbolji pokazatelj istine je - ogledalo!
Stanite goli pred ogledalo i dobro se promotrite. Ako vidite pločice i imate mišiće - čestitam! Vaše savjete treba slušati.
Ako nemate, onda nemojte drugima dijeliti savjete o prehrani jer očito ne djeluju, nisu istina. To je kao da drugima želite davati instrukcije iz matematike, mislite da znate više od profesora, a ocjene iz matematike su - same jedinice.
Vježbanje je manji dio ali pomaže, recimo 25%, prehrana 75%.
...
Koliko zaista znate o prehrani?
Najbolji pokazatelj istine je - ogledalo!
Stanite goli pred ogledalo i dobro se promotrite. Ako vidite pločice i imate mišiće - čestitam! Vaše savjete treba slušati.
...
Znanje mozes imati a ne primjenjivati. Vecina tako radi. Mnogo ljudi zna dovoljno o prehrani pa ipak rade drugacije ili se zavaravaju.
Isto tako jako bitno je da ogledalo nije najbolji pokazatelj. "Plocice" apsolutno nisu pokazatelj zdravlja. Iako opet to ne znaci da po izgledu nemozemo ista znati. Jednom davno su usporedili neke parametre sumo hrvaca i manekenki
Znaci ovo sto govoris je opet pojednostavljivanje na nivou brojanja kalorija. Jako lose.
Zamisli da covjek koji ima "normalan" zivot i "normalne" fizicke aktivnosti dnevne pocne jesti kao vrhunski sportas koji vjezba svaki dan cijeli dan da bi imao te plocice. Ti mislis da je to dobra ideja? Taj isti sportas ima savjetnike za prehranu koji mu govore sto i kada i koliko jesti za optimalni rezultat. Oni nemaju plocice a on ima? Tko zna vise o prehrani? Samo eto on je poznat, ima plocice pa cmeo njegove savjete slusati a znanstvenike necemo jer nemaju plocice?
Znaci ponavljam po neznam koji put ne pojednostavljujte. Time radite stetu kao i taj ukleti marketing i cijela industrija.
Najbolji pokazatelj istine je - ogledalo!
Stanite goli pred ogledalo i dobro se promotrite. Ako vidite pločice i imate mišiće - čestitam! Vaše savjete treba slušati.
Ako nemate, onda nemojte drugima dijeliti savjete o prehrani jer očito ne djeluju, nisu istina. To je kao da drugima želite davati instrukcije iz matematike, mislite da znate više od profesora, a ocjene iz matematike su - same jedinice.
Dakle prije nego odeš specijalisti za kardiovaskularne bolesti dobro ga promotriti, "moj" pulmolog puši 
... Doc zna biti djetinjast pa je valjda u redu što je pedijatar...
Da, pulmologu koji puši ja ne bih vjerovao.
Intruktoru iz matematike koji ima same jedinice iz matematike, ne bih dolazio na instrukcije.
Ne bih uzimao financijske savjete od osobe koja nema prebijenog centa i u bankrotu je.
Od osobe koja izgleda kao autobus ne bih uzimao savjete o prehrani.
Ili općenito: "ako želiš nešto postići, pitaj osobu koja je to već postigla"
Ali slažem se, moguće je (doduše malo vjerojatno), da osoba zna nešto a ne primjenjuje. Ipak puno puno puno više vjerujem onom tko živi ono što priča.
Da, pulmologu koji puši ja ne bih vjerovao.
Intruktoru iz matematike koji ima same jedinice iz matematike, ne bih dolazio na instrukcije.
Ne bih uzimao financijske savjete od osobe koja nema prebijenog centa i u bankrotu je.
Od osobe koja izgleda kao autobus ne bih uzimao savjete o prehrani.
Ili općenito: "ako želiš nešto postići, pitaj osobu koja je to već postigla"
Ali slažem se, moguće je (doduše malo vjerojatno), da osoba zna nešto a ne primjenjuje. Ipak puno puno puno više vjerujem onom tko živi ono što priča.
Dam se okladiti da je 50% psihologa i psihijatara potpuno ludo, to je kao da igraš ruski rulet s pola ispunjenog bubnja revolvera, uvijek treba biti na oprezu...
Jedan big mac ima cca. 500kcal. Organizam ako i prespavate vecinu dana nece trositi ispod 1500kcal, dakle bit cete svaki dan minimalno 1000kcal u deficitu. Kroz tjedan dana izgubit cete oko 1kg, odnosno 4-5kg mjesecno.
Prvih par dana je najteze, dok se organizam prilagodjava na nedostatak energije, ali kasnije ide lakse.
Ti kao da nikad nisi bio na dijeti pa ne znaš kako se čovjek osjeća u značajnom kalorijskom deficitu. Da je to tako kako ti opisuješ, ne bi bilo pretilih ljudi, jer bi svi koji žele smršaviti, smršavili ko od šale.
Zanimljivo je koliko je pameti ovde a koliko znam Hrvati nisu ni blizu toliko dobri koliko mislimo - evo prema ovom linku ispod, smo na 50 mjestu od 200 država, što nas nekako svrstava u top 25% država sa problemom u prekomjernoj težini što je daleeekooo od dobroga. Iako mi se čini da kod mlađe generacije ima malo pomaka prema boljem, ali za k... kad večina starijih pokušavaju srušit svaki rekord u žderanju masnog i slatkog... I samim time se povečava broj oboljelih od raznih karcinoma, srčanih i krvožilnih bolesti, autoimune bolesti.... ali cjepivo za koronu je gore jel da, bolje je mlatit čvarke i zalivat sa rakijicom.
https://data.worldobesity.org/rankings/
A još luđe mi je kad netko pokušavat to objasnit da se tako uvjek jelo a svi stariji od 50ak godina znaju da se prije meso jelo možda 1 do max 2 puta tjedno, šečera osim u voću skoro nimalo, a ogromno povrča jer je meso jednostavno bilo preskupo za prosječnu osobu...
Uglavnom to je bolest koja se naaaaajednostavnije lječi ali trebaš imat želju, bez toga je sve to mlačenje prazne slame... a što je najtragičnije čak i ne treba puno, samo sa svakodnevnim šetanjem od cca sat vremena, laganog biciklarenja, ne sjedanja u auto za vožnu od 1-2km, i onda još smanjit unos prerađenih šečera (slatka gazirana pića, bomobončiči..), nezdravih masti (prerađeni mesni proizvodi, čips..) i več si napravio 70%. Na to dodaš u prehranu malo više povrča i smanjiš unos mesa na 2-3 puta tjedno i napravio si 90%. Za onih 10% što ti fali trebaš dodat malo više fizičke aktivnosti (utezi i fitness nisu niti blizu potrebni jer skoro sve sa malo discipline možeš sam doma napravit) i eto te na konju.
A opsesiju sa proteinima nema smisla ni komentirat, obožavam kad ih na poslu vidim kako u jednoj ruci drže mocarelu a u drugoj whey... iako je dokazano da sa raznovrsnom prehranom pokriješ 90% potreba sa proteinima, i ako nisi uber zahtjevan sportaš nemaš skoro nikakve potrebe za dnevnim gucanjem wheya, ali ej mora i prehrambena industrija zaradit pare sad kad superhrana nije više popularna.
iako je dokazano da sa raznovrsnom prehranom pokriješ 90% potreba sa proteinima
Dokazano je što konkretno? Kolike ti smatraš da su potrebe za proteinima i koliko ih ljudi unose? Što konkretno je to "raznovrsna prehrana" o kojoj pričaš? Ova s unosom mesa 2-3 puta tjedno? Sam si u svojoj izjavi napisao da je to neadekvatna prehrana jer se ne unosi dovoljno proteina. Prehranom bi trebalo pokriti 100% potrebe za proteinima, zar ne (i zapravo se ne bi trebalo govoriti o proteinima, nego o konkretnim aminokiselinama, jer ti količinski možeš unijeti naizgled dovoljno grama proteina, ali oni se neće moći adekvatno iskorsititi ako ima premalo nekih aminokiselina)? I tu još treba riješiti riječ "potrebe" - jel to znači minimum proteina da se ne razvije bolest, ili to znači optimalna količina proteina, da tijelo optimalno funkcionira?
Jedan big mac ima cca. 500kcal. Organizam ako i prespavate vecinu dana nece trositi ispod 1500kcal, dakle bit cete svaki dan minimalno 1000kcal u deficitu. Kroz tjedan dana izgubit cete oko 1kg, odnosno 4-5kg mjesecno.
Prvih par dana je najteze, dok se organizam prilagodjava na nedostatak energije, ali kasnije ide lakse.
Ti kao da nikad nisi bio na dijeti pa ne znaš kako se čovjek osjeća u značajnom kalorijskom deficitu. Da je to tako kako ti opisuješ, ne bi bilo pretilih ljudi, jer bi svi koji žele smršaviti, smršavili ko od šale.
A ti kao nikad nisi vjezbao pa ne znas kolika je to muka i koliko vremena izgubis?
Osobno sam prosao oboje. Prije puno godina prosao dijetu samo na salati, dnevni unos kalorija 300-400kcal. Vrlo efikasan nacin gubljenja kilograma. Prvih 2-3 dana je bilo koma, nakon toga se nekako naviknes. Sjebu te malo frendovi kad te pozovu van na pizzu.
Prosao i dosta godina kasnije varijantu sa intenzivnim vjezbanjem i tovljenjem proteinima. Prilicno naporno i prilican gubitak vremena i novaca ako se mene pita. Privremena prednost je sto dobijes neke misice, ali ih brzo izgubis nakon sto prestanes vjezbat.
Nedavno opet prosao neku manju dijetu, izgubio desetak kilograma u 2-3 mjeseca jeduci samo peciva iz konzuma.
Svaka varijanta je muka, ali gladovanje je najjednostavniji, cesto najbrzi i daleko najjeftiniji nacin mrsavljenja, a krajnji rezultat je isti, izgubis kile.
Naravno da nije lako i ljudi odustanu od gladovanja. Isto kao i sa vjezbanjem, tko ima vremena i volje za tak nesto...
Zato je tu GLP-1. 
Ne vidim to kao izgubljeno vrijeme, nego kao vrijeme uloženo u zdravlje, kako kratkoročno tako i dugoročno. Vježbanje je također odlična stvar protiv depresivnih i tjeskobnih osjećaja. Usudio bih se reći da čovjek ne može biti u optimalnom psihofizičkom stanju ako ne vježba.
Što se tiče "muke" - problem je kad počinješ, kad nisi u formi. Tad nemaš ni motivaciju, možda se pitaš se hoćeš li uopće to moći nastaviti (moji prvi pokušaji vježbanja trajali su minutu-dvije - dizanje bučica uz gledanje YouTubea - boljele ruke, boljeli laktovi, mislio sam ništa od toga, no nisam odustajao). Ako si ustrajan, s vremenom vježbanje sve manje bude muka, a sve više nešto zbog čega se osjećaš dobro, nešto što želiš raditi, nešto što ti fali ako preskočiš tjedan-dva. Kad dođeš u tu fazu da ti vježbanje fali kad ga preskočiš tjedan-dva, znaš da si na pravom putu. Ako ti je i nakon pol godine-godinu vježbanje i dalje muka, nešto ozbiljno krivo radiš.
Navikneš se na to da si gladan i da se loše osjećaš. Ti si možda to prošao i izdržao, ali velika većina ljudi ne može (zato i imamo epidemiju pretilosti)! Čak i kad bi mogli i uspjeli to napraviti, velika većina ljudi nakon gubitka kilograma vraća se na stare navike i ponovno se deblja - jo-jo.
Ne možeš sebe preslikavati na čitavu populaciju. To što je funkcioniralo kod tebe, ne funkcionira kod velike većine ljudi. Ne zbog toga jer ne bi smršavili da rade isto što i ti, nego zbog toga što bi ili odustali ili bi se vratili starim navikama kad bi dosegli željenu težinu.
Mišići će ti trebati za budućnost, za starost, kako bi i pod stare dane bio vitalan, kako bi bio manje sklon ozljedama, a i da se ozljediš, kako bi ti oporavak bio kraći. Tako da bih rekao da si posve pogrešno pristupio tome. Cilj je da ti vježbanje postane dio života, dio životnog stila, da ti postane navika, da ti postane nešto što želiš i voliš raditi i što ćeš raditi do duboko u starost.
Možeš izgubiti kile, a da pritom zadržiš većinu mišića. Možeš izgubiti kile, a da pritom izgubiš većinu mišića. Krajnji rezultat na vagi je isti, ali krajnji rezultat na tijelu nije.
Cilj bi trebao izgubiti salo, a ne kile.
Idi i radi nešto korisno!
Kalorije su jedan grubi pokazatelj ali gledati samo njih je pogrešno. Nećete dobiti isti rezultat ako uzmete 2000 kcal iz šećera ili iz prehrane koja gotovo da nema jednostavnih šećera ali ima mesa i povća.
Iako je ISTI broj kalorija, ne da neće imati isti rezultat nego DIJAMETRALNO suprotan, uz isti broj kalorija dnevno.
Koliko zaista znate o prehrani?
Najbolji pokazatelj istine je - ogledalo!
Stanite goli pred ogledalo i dobro se promotrite. Ako vidite pločice i imate mišiće - čestitam! Vaše savjete treba slušati.
Ako nemate, onda nemojte drugima dijeliti savjete o prehrani jer očito ne djeluju, nisu istina. To je kao da drugima želite davati instrukcije iz matematike, mislite da znate više od profesora, a ocjene iz matematike su - same jedinice.
Vježbanje je manji dio ali pomaže, recimo 25%, prehrana 75%.
Nizak postotak tjelesne masnoće "low body fat" potreban za dobro iscrtane "pločice" ne smatra se ni malo zdravim, a još manje su zdravi načini (rezanje sa winstrolom, itd...) pomoču kojih današnji momci brzo dolaze do istog. Nešto što je vizualno atraktivno ne mora nužno biti i zdravo. Te ljude svakako ne bi trebalo pitati za savjet, pogotovo ako govorimo u sferi zdravog održavanja tijela, ili mršavljena.
Najbolji pokazatelj istine je kompletna krvna slika.
Smijesno mi je to kao smrsaviti je cilj, zivjeti zdravo je cilj itd... Kriva ideja i filozofija. Moras promjeniti navike, ponasanje, zivot... Nema cilja jer to bi znacilo da postoji nekakav kraj, zavrsetak procesa. Nema. Tj. ima ali to bi bio kraj zivota.
Zato mi je malo smijesno kada ljudi pricaju o ciljevima kad je u pitanju mrsavljenje i sl. Velika vecina ima skroz krivi pristup tome i to je veliki razlog zato su neuspjesni. Iako su naravno i sami krivi i okolina je kriva koja takav pristup uporno gura. I onda se opet sjetim gadosti tipa ziovt na vagi kada ih doslovno vagaju. Mozak me boli sto su takve stvari na tvu drustveno prihvatljive.
Ne vidim to kao izgubljeno vrijeme, nego kao vrijeme uloženo u zdravlje, kako kratkoročno tako i dugoročno. Vježbanje je također odlična stvar protiv depresivnih i tjeskobnih osjećaja. Usudio bih se reći da čovjek ne može biti u optimalnom psihofizičkom stanju ako ne vježba.
Što se tiče "muke" - problem je kad počinješ, kad nisi u formi. Tad nemaš ni motivaciju, možda se pitaš se hoćeš li uopće to moći nastaviti (moji prvi pokušaji vježbanja trajali su minutu-dvije - dizanje bučica uz gledanje YouTubea - boljele ruke, boljeli laktovi, mislio sam ništa od toga, no nisam odustajao). Ako si ustrajan, s vremenom vježbanje sve manje bude muka, a sve više nešto zbog čega se osjećaš dobro, nešto što želiš raditi, nešto što ti fali ako preskočiš tjedan-dva. Kad dođeš u tu fazu da ti vježbanje fali kad ga preskočiš tjedan-dva, znaš da si na pravom putu. Ako ti je i nakon pol godine-godinu vježbanje i dalje muka, nešto ozbiljno krivo radiš.
Navikneš se na to da si gladan i da se loše osjećaš. Ti si možda to prošao i izdržao, ali velika većina ljudi ne može (zato i imamo epidemiju pretilosti)! Čak i kad bi mogli i uspjeli to napraviti, velika većina ljudi nakon gubitka kilograma vraća se na stare navike i ponovno se deblja - jo-jo.
Ne možeš sebe preslikavati na čitavu populaciju. To što je funkcioniralo kod tebe, ne funkcionira kod velike većine ljudi. Ne zbog toga jer ne bi smršavili da rade isto što i ti, nego zbog toga što bi ili odustali ili bi se vratili starim navikama kad bi dosegli željenu težinu.
Mišići će ti trebati za budućnost, za starost, kako bi i pod stare dane bio vitalan, kako bi bio manje sklon ozljedama, a i da se ozljediš, kako bi ti oporavak bio kraći. Tako da bih rekao da si posve pogrešno pristupio tome. Cilj je da ti vježbanje postane dio života, dio životnog stila, da ti postane navika, da ti postane nešto što želiš i voliš raditi i što ćeš raditi do duboko u starost.
Možeš izgubiti kile, a da pritom zadržiš većinu mišića. Možeš izgubiti kile, a da pritom izgubiš većinu mišića. Krajnji rezultat na vagi je isti, ali krajnji rezultat na tijelu nije.
Cilj bi trebao izgubiti salo, a ne kile.
Vježbanje u smislu organizirane aktivnosti dizanja utega i sličnog je samo jedan od načina ostvarivanja općenitog cilja koji se zove tjelesna aktivnost. Mi smo stvoreni da se krećemo. Pola sata hodanja dva puta tjedno je dovoljno za zdravlje srca. Ako je to obavljeno u prirodi, u zelenilu, ostvareni su i svi mentalni benefiti. Problem s kilama je problem unosa hrane. Od vrste do količine. Forsiranje vježbanja kojem je zapravo osnovna svrha trošenje kalorija prije ili kasnije dovodi do zamora i odustajanja. Moraju se promijeniti prehrambene navike, a sve drugo je samo dodatak.
Ako se ne varam, preporuke su tipa sat i pol aerobne aktivnosti tjedno (nailazio sam na različite brojke, no kod svih je da je nužna aerobna vježba, a obično hodanje to nije). Znači, trčanje, bicikliranje, nešto drugo što ti podiže otkucaje srca. Ovo tvoje od sat vremena hodanja tjedno, čini se debelo premalo. Tolko prehodaš do dućana i natrag u tjedan dana.
Odakle ti to? To je definitivno bolje nego biti non-stop u kući ili stanu, ali to nije ni blizu ostvarivanja svih mentalnih benefita.
Vidi recimo ovo:
Aerobic exercise is key for your head, just as it is for your heart. ... Regular aerobic exercise will bring remarkable changes to your body, your metabolism, your heart, and your spirits. It has a unique capacity to exhilarate and relax, to provide stimulation and calm, to counter depression and dissipate stress. It's a common experience among endurance athletes and has been verified in clinical trials that have successfully used exercise to treat anxiety disorders and clinical depression. If athletes and patients can derive psychological benefits from exercise, so can you. ... The mental benefits of aerobic exercise have a neurochemical basis. Exercise reduces levels of the body's stress hormones, such as adrenaline and cortisol. It also stimulates the production of endorphins, chemicals in the brain that are the body's natural painkillers and mood elevators. Endorphins are responsible for the "runner's high" and for the feelings of relaxation and optimism that accompany many hard workouts — or, at least, the hot shower after your exercise is over.
Jednostavno pišeš nešto što nema uporišta u ničem. Ko da si to sam izmislio. A dovoljno je jedno guglanje i odmah imaš prvi link na Harvard Health.
Ako se ne varam, preporuke su tipa sat i pol aerobne aktivnosti tjedno (nailazio sam na različite brojke, no kod svih je da je nužna aerobna vježba, a obično hodanje to nije). Znači, trčanje, bicikliranje, nešto drugo što ti podiže otkucaje srca. Ovo tvoje od sat vremena hodanja tjedno, čini se debelo premalo. Tolko prehodaš do dućana i natrag u tjedan dana.
Vidi recimo ovo:
Aerobic exercise is key for your head, just as it is for your heart. ... Regular aerobic exercise will bring remarkable changes to your body, your metabolism, your heart, and your spirits. It has a unique capacity to exhilarate and relax, to provide stimulation and calm, to counter depression and dissipate stress. It's a common experience among endurance athletes and has been verified in clinical trials that have successfully used exercise to treat anxiety disorders and clinical depression. If athletes and patients can derive psychological benefits from exercise, so can you. ... The mental benefits of aerobic exercise have a neurochemical basis. Exercise reduces levels of the body's stress hormones, such as adrenaline and cortisol. It also stimulates the production of endorphins, chemicals in the brain that are the body's natural painkillers and mood elevators. Endorphins are responsible for the "runner's high" and for the feelings of relaxation and optimism that accompany many hard workouts — or, at least, the hot shower after your exercise is over.
Jednostavno pišeš nešto što nema uporišta u ničem. Ko da si to sam izmislio. A dovoljno je jedno guglanje i odmah imaš prvi link na Harvard Health.
Brzoplet si.
1. Rekao sam pola sata, dva puta. To znači hodanje pola sata u komadu, ne šest puta po pet minuta.
2. Odlično si linkao članak. Da si ga pročitao do kraja, vidio bi i ovo: "Even a simple 20-minute stroll can clear the mind and reduce stress"
Projiciraš.
Koja je razlika?
Gdje u članku piše da je to jednako učinkovito kao aerobna vježba za mentalno zdravlje? I što je sa zdravlje srca i krvnih žila?
