A evo ja otkad sam ih izbrisa nikad zadovoljniji sa svojim zivotom 
Koristim facebook samo zbog marketplace :D
Rijetko kojeg "frenda" imam a da nije na listi za iskljucen sadrzaj i postove jer mi ide na qrac kada vidim da se moraju dijelit slike salica kave u birtiji, sto se i gdje jelo itd...
"Društvene mreže nude mjesto i pripadnost zajednici i olakšavaju kontakt s prijateljima i obitelji. One mogu biti platforma za društvenu podršku i pomoć u zaštiti od usamljenosti za mlade ljude s malo prijatelja"
Kažu znanstvenici u čijoj je hladnoj društvenoj kulturi normalno i pristojno dati drugoj osobi "osobni prostor" od barem 2-3 metra, makar to značilo stajati izvan nastrešnice bug stajališta po pakrtički snježnoj oluji, a usputni razgovor sa strancem je ravno kršenju opće deklaracije o ljudskim pravima. Bio sam zbog tog glupog posla u famoznoj Norveškoj 4 tjedna i tjedan u Finskoj krajem 2019. godine, taman pred koronu, najgorih mjesec dana mog života. Hladnoća i distanca u ljudskim odnosima je nevjerojatna i jednostavno ne mogu svhatiti ljude koji idu tamo svojevoljno živjeti. Neke stvari, po meni, nisu vrijedne nikakvog novca.
Imam dojam da se, posebno u Finskoj, dosta ljudi alkoholizira, a ovi koji su trijezni su trijezni jer piju antidepresive. Valjda im je onda i ugoda pričati sa nekim, a da ga ni ne vide.
"Društvene mreže nude mjesto i pripadnost zajednici i olakšavaju kontakt s prijateljima i obitelji. One mogu biti platforma za društvenu podršku i pomoć u zaštiti od usamljenosti za mlade ljude s malo prijatelja"
Kažu znanstvenici u čijoj je hladnoj društvenoj kulturi normalno i pristojno dati drugoj osobi "osobni prostor" od barem 2-3 metra, makar to značilo stajati izvan nastrešnice bug stajališta po pakrtički snježnoj oluji, a usputni razgovor sa strancem je ravno kršenju opće deklaracije o ljudskim pravima. Bio sam zbog tog glupog posla u famoznoj Norveškoj 4 tjedna i tjedan u Finskoj krajem 2019. godine, taman pred koronu, najgorih mjesec dana mog života. Hladnoća i distanca u ljudskim odnosima je nevjerojatna i jednostavno ne mogu svhatiti ljude koji idu tamo svojevoljno živjeti. Neke stvari, po meni, nisu vrijedne nikakvog novca.
Imam dojam da se, posebno u Finskoj, dosta ljudi alkoholizira, a ovi koji su trijezni su trijezni jer piju antidepresive. Valjda im je onda i ugoda pričati sa nekim, a da ga ni ne vide.
Za takve mozda stvarno drustvene mreze i smanjuju depresiju, a za sve ostalo tu su sunce i more
Izvor depresije lezi u kvazi naucnicima, pokvarenim politicarima, farmaceutskoj mafiji i medijima kojima je zajednicko siriti strah da bi mogli zaraditi.
Djecu se uci da je rad los, da im sve treba biti servirano na tacni, da je jedino bitno sta oni osjecaju, da je cilj zivota biti srecan konstantno, da mogu birati svoj pol po zelji. I onda ih udari stvarnost u glavu koja nema veze sa onim sto su ih ucili.
A da ne spominjem propovednike svetog zatopljenja kojima je sustinska poruka zasto se uopste truditi za ista kada svet svakako ce jos malo da propadne.
Ali ignorisu skroz cinjenicu da ljudi zive u saharskom podrucju na 60 i vise stepeni i u sibiru na -60 stepeni i da je covek jako prilagodljivo bice.
Pa onda jos da bi rekli kako su u pravu pozare koje postavljaju budale na sve strane pripisuju zatopljenju, nakon kojih normalno da dolazi nevreme i oluje.
I da napomenem, ovo je moje misljenje, nije potkrepljeno nikakvim naucnim dokazima nego samo zivotnim iskustvom i jako bih rado volio cuti argumente koji bi me razuverili, ali zasad se to jos nije desilo.
ljudi su i dalje ljudi, svakakvi, društveni, dobri-loši.. dok su sredstva komunikacije samo to, sredstva.. tak da slažem se sa studijom-korelacijom i sl. tj kao sve u životu, u jednom trenutku nešto nas čini sretnima, tužnima, nešto treće.. i to je život, s ili bez facea, nema razlike, nema korelacije koja bi potvrdila drugačije.. tj ljudi su i dalje ljudi, niski-visoki, dok su živi.. :)
-dobro-loše... sve što donosi nešto dobrog, donosi i negativno-zlo kao mogućnost, vilicom možemo ubosti-ubiti, autima ginemo više nego u ratu.. no korist auta samim prometom je viša od gubitka-štete tj ako je auto uzrok smrtnosti na cesti, tad bi ukidanje automobila-prometa smrtnost dovelo na nultu stopu.. no tad nema ni hitne-prve pomoći i opet smrtnost, jer nema auta.. to je tako, tj opet su faktor ljudi ili vozači konkretnije pa i sreća, vanjski uzoci kao poplava-potres pri čemu ne mora krivac biti nepažnja i sl. nego 'viša sila' nad kojom nemamo utjecaj, pa na kraju osoba može stradati pogodi li ju grom ili kamičak iz svemira..
-depresija-sreća? alkohl-droga.. služe zabavi, euforiji, no u jednom trenu je osobi super, u idućem loše.. karikirano, čak su i alkohol-droga tad 'neutralni' osim što uz same osjećaje-stanje osobe utječu na ostatak populacije kriminalom i ostalim problemima koje donose pa su kumulativno negativni, no vidimo da glavni gradovi biznisa gdje se mlate miljarde jednako pliva u alkoholu-bijelom.. kao london i ostali gradovi potrošnje opijata dok su rute uvjek kao i migracije, prema tim centrima, iz čitavog svijeta, ne obrnuto.. tj ljudi to žele, biz-novac-užitak i bez tog su tužni-depresivni..
-kad s egleda neki dokumnetarac o africi.. npr kamerman snima afričko selo, ljude-djecu.. svi su nasmijani, nemaju ništa no imaju osmjeh, djeca se igraju i smiju.. dok su finci depresivni, bez droge-alkohola, ispadne da nemati ništa daje sreću? naravno i to je karikiran netočan zaključak, no moguć kao logički-matematički ili korelacije.. tj korelacije koje prosuđuju ljude a isključe upravo ljude-osobinu iz tog jer je 'nemjerljivo'.. pa je tako osoba univerzalno sretna kad dobije dijete, kad pobjedi u beli štihačom, kad dinamo da gol.. mada su neke od tih stvari važne a druge nevažne kao sladoled.
-bi li afrikanci bili sretniji da imaju sladoled? ako da, bi li taj isti sladoled usrećio fince? .. tad vidimo da nije odgovor u sladoledu, nije u nečemu, materijalnom, neog u ljudima, u njihovim željama, brigama, snovima.. ako si princeza sanjaš o princu na bijelom konju, ako si princ, sanjaš o spašavanju princeze i ubijanju zmaja koji ju napada.. no to je bajka-priča, princ i princeza se nakon svadbe vole, pa trpe, pa svađaju.. i što je tad korelacija, što je tad želja-san ili sreća-depresija? .. fejs? ili ovaj forum? .. smiješno, no da ih nema ne bi nam ni nedostajali, ne bi ih željeli, tj jednako kao droga, kad se navuče đanker, .. tad mu treba, bez tog jednako nevažno kao pobjeda u beli ili zamah leptirovih krila u brazilu..
-nedostaje li fincima ili afrikancima ovaj forum? ne, jer ga nisu ni vidjeli, nisu time stvorili želju-potrebu.. tek kad nešto vidimo tad to poželimo, ne prije a ljudi žele ono što vide oko sebe, kad vide zapad, bogatsvo, filmove, zabavu, sex.. tad to žele, dok to ne vide do tad im ni ne nedostaje.. tj mediji-komunikacija su uzrok depresije ali ne korištenjem nego postojanjem tj onim što rade.. prenose 'snove' pa i izmišljenu fikciju, no time gledatelj npr serije-filma poželi 'barbie' .. koju do jučer nije želio dok je nije vidio. Tako afrikanac dok ne vidi drugo, zapad, london, .. nema želju-potrebu za time, za ferrarijem, tj do tad želi kravu, vodu, krov nad glavom, ženu, djecu.. a kad mu daš tv ili mob tad vidi ono drugo i poželi.. i eto migracije, sretni ljudi idu u nesretne zemlje.. hoće li postati sretniji? opet ovisi o njima, željama, razočarenjima..
-sva droga se proizvodi u siromašnim krajevima i šverca u bogate, tko je sretniji? onaj tko proizvodi-zarađuje ili konzumira-troši? oboje? da, mada time truju društvo i stvaraju suprotnost koja će sutra biti umjesto sreće depresija, ubojstva, kriminal, .. pa što, tj nisam za legalizaciju, no na kraju svi rade što žele, što ih čini sretnima pri čemu vjerojatno ni ne znamo što zapravo želimo-trebamo da bi bili sretni.. tj osoba nešto mora probati, sladoled ili drogu, izbor.. tad zna što želi, što osobi odgovara, kao cipela, može to tad biti sladoled koji je meni bolji-ukusniji izbor nego droga, no đanker će izabrati drogu, tj osoba je osoba i sve što čini-radi je njeno, nema korelacije s drugom osobom, kao što nema korelacije u izvlačenju loto brojeva.. da ima lako bi pokupili jackpot i bili sretni.
ljudi su i dalje ljudi, svakakvi, društveni, dobri-loši.. dok su sredstva komunikacije samo to, sredstva.. tak da slažem se sa studijom-korelacijom i sl. tj kao sve u životu, u jednom trenutku nešto nas čini sretnima, tužnima, nešto treće.. i to je život, s ili bez facea, nema razlike, nema korelacije koja bi potvrdila drugačije.. tj ljudi su i dalje ljudi, niski-visoki, dok su živi.. :)
-dobro-loše... sve što donosi nešto dobrog, donosi i negativno-zlo kao mogućnost, vilicom možemo ubosti-ubiti, autima ginemo više nego u ratu.. no korist auta samim prometom je viša od gubitka-štete tj ako je auto uzrok smrtnosti na cesti, tad bi ukidanje automobila-prometa smrtnost dovelo na nultu stopu.. no tad nema ni hitne-prve pomoći i opet smrtnost, jer nema auta.. to je tako, tj opet su faktor ljudi ili vozači konkretnije pa i sreća, vanjski uzoci kao poplava-potres pri čemu ne mora krivac biti nepažnja i sl. nego 'viša sila' nad kojom nemamo utjecaj, pa na kraju osoba može stradati pogodi li ju grom ili kamičak iz svemira..
-depresija-sreća? alkohl-droga.. služe zabavi, euforiji, no u jednom trenu je osobi super, u idućem loše.. karikirano, čak su i alkohol-droga tad 'neutralni' osim što uz same osjećaje-stanje osobe utječu na ostatak populacije kriminalom i ostalim problemima koje donose pa su kumulativno negativni, no vidimo da glavni gradovi biznisa gdje se mlate miljarde jednako pliva u alkoholu-bijelom.. kao london i ostali gradovi potrošnje opijata dok su rute uvjek kao i migracije, prema tim centrima, iz čitavog svijeta, ne obrnuto.. tj ljudi to žele, biz-novac-užitak i bez tog su tužni-depresivni..
-kad s egleda neki dokumnetarac o africi.. npr kamerman snima afričko selo, ljude-djecu.. svi su nasmijani, nemaju ništa no imaju osmjeh, djeca se igraju i smiju.. dok su finci depresivni, bez droge-alkohola, ispadne da nemati ništa daje sreću? naravno i to je karikiran netočan zaključak, no moguć kao logički-matematički ili korelacije.. tj korelacije koje prosuđuju ljude a isključe upravo ljude-osobinu iz tog jer je 'nemjerljivo'.. pa je tako osoba univerzalno sretna kad dobije dijete, kad pobjedi u beli štihačom, kad dinamo da gol.. mada su neke od tih stvari važne a druge nevažne kao sladoled.
-bi li afrikanci bili sretniji da imaju sladoled? ako da, bi li taj isti sladoled usrećio fince? .. tad vidimo da nije odgovor u sladoledu, nije u nečemu, materijalnom, neog u ljudima, u njihovim željama, brigama, snovima.. ako si princeza sanjaš o princu na bijelom konju, ako si princ, sanjaš o spašavanju princeze i ubijanju zmaja koji ju napada.. no to je bajka-priča, princ i princeza se nakon svadbe vole, pa trpe, pa svađaju.. i što je tad korelacija, što je tad želja-san ili sreća-depresija? .. fejs? ili ovaj forum? .. smiješno, no da ih nema ne bi nam ni nedostajali, ne bi ih željeli, tj jednako kao droga, kad se navuče đanker, .. tad mu treba, bez tog jednako nevažno kao pobjeda u beli ili zamah leptirovih krila u brazilu..
-nedostaje li fincima ili afrikancima ovaj forum? ne, jer ga nisu ni vidjeli, nisu time stvorili želju-potrebu.. tek kad nešto vidimo tad to poželimo, ne prije a ljudi žele ono što vide oko sebe, kad vide zapad, bogatsvo, filmove, zabavu, sex.. tad to žele, dok to ne vide do tad im ni ne nedostaje.. tj mediji-komunikacija su uzrok depresije ali ne korištenjem nego postojanjem tj onim što rade.. prenose 'snove' pa i izmišljenu fikciju, no time gledatelj npr serije-filma poželi 'barbie' .. koju do jučer nije želio dok je nije vidio. Tako afrikanac dok ne vidi drugo, zapad, london, .. nema želju-potrebu za time, za ferrarijem, tj do tad želi kravu, vodu, krov nad glavom, ženu, djecu.. a kad mu daš tv ili mob tad vidi ono drugo i poželi.. i eto migracije, sretni ljudi idu u nesretne zemlje.. hoće li postati sretniji? opet ovisi o njima, željama, razočarenjima..
-sva droga se proizvodi u siromašnim krajevima i šverca u bogate, tko je sretniji? onaj tko proizvodi-zarađuje ili konzumira-troši? oboje? da, mada time truju društvo i stvaraju suprotnost koja će sutra biti umjesto sreće depresija, ubojstva, kriminal, .. pa što, tj nisam za legalizaciju, no na kraju svi rade što žele, što ih čini sretnima pri čemu vjerojatno ni ne znamo što zapravo želimo-trebamo da bi bili sretni.. tj osoba nešto mora probati, sladoled ili drogu, izbor.. tad zna što želi, što osobi odgovara, kao cipela, može to tad biti sladoled koji je meni bolji-ukusniji izbor nego droga, no đanker će izabrati drogu, tj osoba je osoba i sve što čini-radi je njeno, nema korelacije s drugom osobom, kao što nema korelacije u izvlačenju loto brojeva.. da ima lako bi pokupili jackpot i bili sretni.
Kakva povrsna analiza, ovo zvuci kao da pecinski covjek analizira motor sa unutrasnjim izgranjem samo po zvuku kojeg cuje.
Sredstva komunikacije, nisu samo sredstva komunkacije, jer Facebook ( a i ostali) na feedu najmanje pokazuju postove od Facebook "prijatelja", nema ekonomske racunice. Imamo oglase, influencere, retardirane video zapise, i poneki post od prijatelja. Sve vise i vise zivimo u svijetu gdje algoritmi kontroliraju sto vidimo. Cilj je da se svaka pa i najmanja interakcija kvantificira, analizira i monetizira, te da nas sto duze zadrze na mrezi. Normalna ljudska interakcija je sklonjena na stranu, a oni sto stvaraju sadrzaj, love slijedeci alogritamski trend.
Sto se tice ostatka, vrlo jednostavno manjak sunca i drustvene interakcije negativno utjecu na ljudsku psihu.
Droge se prozivode gdje ima uvjeta; politickih, vremenskih i ljudskih (jeftinija radna snaga). Kad sto se i proizvodnja prebacila u Kinu.
Kakva povrsna analiza,..
-nije analiza.. i da, tad bi bila površna, no nije analiza, nego recimo 'crtica' pa .. primjerena mjestu, temi, svrsi.. a ako misliš drugačije, piši, ispravi itd.. :)
Dok je drug Tito bio živ nije bilo depresije!
Dok je drug Tito bio živ nije bilo depresije!
titu su svi dosli na sprovod!
Kada je umro tek onda su u nas ubacili naziv D: u terminologiju
Dok je drug Tito bio živ nije bilo depresije!
titu su svi dosli na sprovod!
Ono kad se sjetiš da je više inozemnih političara bilo na inauguraciji Stjepana Mesića nego na sprovodu Franje Tuđmana, što dovoljno govori o tome koliko su ga vani ''voljeli''.
Jes, norveška analiza na čak 800 djece u jednom gradu je vrlo relevantna i ruši sva postojeća istraživanja, uključujući ona gdje su djeca sama rekla da ih korištenje društvenih mreža čini anksioznima.
Zanimljivo da je istraživanje stalo na 16 godina jer bi rekao da je 16-19 kritično razdoblje.
Evo još zanimljivih izvadaka:
"we relied on participants to recall and report their frequency of different social media behaviors"
Jer se zna da smo svi vrlo svjesni koliko provodimo vremena na internetu i uz ekrane i možemo dati neku objektivnu ocjenu.
Whether findings will be replicated in other cultures and countries will be an important area for further research. The prevalence of psychiatric disorders in Norway is low compared to other countries, such as the US (Boe, Heiervang, Stormark, Lundervold, & Hysing, 2021; Wichstrøm et al., 2012), and although the sample is representative of the Norwegian population (Statistics Norway, 2012, 2017), generalization to Non-White, non-Western and marginalized populations should be made with caution
Kao što rekoh, Norveška je vrlo relevantna za svijet.
Uz to, nisam ovako usput pronašao da li su svi ispitanici koristili društvene mreže i prije nego su ušli u ispitivanje i da li su imali neku grupu koja uopće ne koristi društvene mreže.
Zaključak glasi:
The frequency of posting, liking, and commenting is unrelated to future symptoms of depression and anxiety. This is true also when gold standard measures of depression and anxiety are applied.
Dakle, iz ovog se može zaključiti samo da količina korištenja društvenih mreža nema značajan utjecaj na mentalno zdravlje (u jednom gradu u Norveškoj), a ne ono što slavodobitno i klikbejtovski naslov govori.
Koga zanima, evo nešto detaljnija analiza svih dostupnih istraživanja i njihovih zaključaka:
-ne.. tj eto 'studija' kaže ne, ja kažem ne.. pa tko je 'jači' :)) ok, karikiram-šala.. no 'mislim' da je sve do ljudi-osobe, svaka je za sebe-posebna-drugačija i u istim-različitim situacijama različito ponašanje, reakcija pa i ostalo.. život, netko je sretan sa 100kuna-eura, netko tužan s milijun.. netko je sretan kad dinamo zabije gol, protivnički navijač je tužan.. to je tako, pri čemu su mreže-komunikacije samo to, sredstvo.. sredstvo je samo sredstvo, kao što je lopata-čekić istina lakše posao obavimo kad imamo odgovarajuće sredstvo.. no i dalje je čekić samo čekić a sretan si kad sklepaš njime pseću kućicu i manje sretan kad pogodiš palac.. itd.
-mi, ljudi i naše želje su ono što nas čini sretnima-tužnima, sitnice-događaji, ne sredstva-alat nego događaj, pa tako i depresija, npr ljubavne boli mladih kad se zaljube-posvade.. prvo bol jer nije s dragom-dragim zatim bol kad se posvade, pa prebole i opet su sretni iduće minute u idućem ciklusu zaljubljivanja.. i dok netko pomisli da je uzrok problema zaljubljenost i da bi bilo bolje bez nje, ekšli je obrnuto, to je najvažnije, jedino važno, bez tog ni nema dobrog-zla, sreće-depresije.. ostali bi biljke-roboti, koji jedu-spavaju.. dok su snovi i ono povezano sa zaljubljenosti (u bilo kojem obliku, prema hrani, obitelji, nogometu, hobiju..) ono što čine ljude ljudima.. bez tog smo ništa i zato je depresija ok, dio života i pri tome su ljudi sami krivi za svoje stanje većinom dok objektivni razlozi ili viša sila imaju svoj udio, npr tko je privlačan a tko nije... i tad će imati više partnera, više sreće, no potencijalno i više depresije ako nakon raskida tuguje.. tj to je nemjerljivo, nije kilogram-komad, nije SI mjerna jedinica, nego osjećaj.. i matematički-logički se tad ne riješava, tj nije dvije polu dobre ljubavne priče = jedna 100% dobra.. nije to matematika-algerbra, nema negativnih brojeva ili razlomaka itd. dok postoji samo imaginarna jedinica i .. tj ljudi.
-kad mladi žele van, roditelji ih recimo ne puste ili ograniče vrijeme (nećemo još i o zakonu, do 22h.. zaboravimo kao i godine-maloljetnici...) tad su mladi tužni, no to je ok, to je dio života, ne dobiti sve, čitavo vrijeme, ograničenja.. to nas uči životu, tj postoji tad korelacija npr s ponašanjem u vožnji, stisnuti gas do daske ili ograničenje.. razlike nema, naravno karikirano govorim.. no pravila i navike su u srži isti, ograničenja postoje s razlogom, dok ih je slatko kršiti kao svako zabranjeno voće.. i pardox, npr ako svi klinci moraju biti doma u 22h.. što će jedan klinac koji želi biti vani s ekipom.. sam.. ništa, doći će u 22+1minuta jer nema ekipe, nema razloga tad biti duže vani.. tj što je razlika-promjena.. ono što želi, nije vrijeme na satu 22 ili 23h.. nego druženje s ekipom ili nešto takvo, cura-dečko..
-mediji kao face-twit.. su im dali to neograničeno-nonstop, pristup, dovoljno slično, dovoljan supstitut.. i koriste ga, dok smo mi nekad željeli-morali biti vani da bi bili s ekipom, oni mogu biti bilo gdje i družiti se, naravno preko medija, što je opet bolje nego ništa.. tj imaju moderne tehnologije-medije, tj isto je kao prije postojanja telefona, želja da čuješ-vidiš obitelj-familiju.. barem za božić.. a sad kad imamo tehnologiju to postane manje važno, jer ih možemo ćuti svaki čas.. kad poželimo itd.. i pri to me se nisu ljudi promijenili tj da današnji klinci žive u ono doba življeli bi i željeli isto kao mi tad.. i obrnuto. tj ljudi žele uvjek isto a sredstva i tehnologija danas nešto omogućuju, kao let avionom ili nešto deseto..
-no naravno, i kontraefekt, kad nečeg imamo u neograničenim količinama tad to više nije tako zanimljivo-privlačno kao kad je ograničeno-nedostupno itd.. 'zabranjeno voće je najslađe'.. pojesti žlicu meda je slatko, pojesti tonu je odvratno.. med je pri tome i dalje isti med, odnosno umjesot meda stavite bilo što drugo, rezultat je isti.. čak i kad mislimo da nešto želimo, tad to prestane biti stvar sreće-želje.
-drugačiji banalan primjer, npr rimčeva nevera i rezultati-ubrzanja koje postiže.. realno s tim nemam baš ništa, ni koristi ni ozbiljne želje.. no kad vidim i sama lica osoba u vožnji jednako mi se na licu pojavi smješak, njima-meni.. neki neobjašnjivi razlog za 'sreću' istina kratkotrajnu, nevažnu.. kao kad nogometni klub za koji se navija zabije gol.. realno osoba od tog nema baš ništa no osmjeh je tu kao i 'tuga' kad dobiju gol.. jer to su ljudi, socijalne životinje s empatijom i osjećajima, koji se i bez objašnjenja-razloga pojave, kao u slučaju gledanja nevere.. pa i oblačne-nevremena, tj ponekad je zanimljivo gledati oblake, munje, .. sve dok nisu opasnost, uzbudljivo? tobogan, bungiejupming? adrenalin? sve + dopamin i stanje euforije je dio ljudi, mozga čak i ostalih primata.. neobjašnjvo jer nije stvar matematičke logike, iracionalno... i zato smo ljudi, ne zbog twitera ili sredstva.
"Društvene mreže nude mjesto i pripadnost zajednici i olakšavaju kontakt s prijateljima i obitelji. One mogu biti platforma za društvenu podršku i pomoć u zaštiti od usamljenosti za mlade ljude s malo prijatelja"
Kažu znanstvenici u čijoj je hladnoj društvenoj kulturi normalno i pristojno dati drugoj osobi "osobni prostor" od barem 2-3 metra, makar to značilo stajati izvan nastrešnice bug stajališta po pakrtički snježnoj oluji, a usputni razgovor sa strancem je ravno kršenju opće deklaracije o ljudskim pravima. Bio sam zbog tog glupog posla u famoznoj Norveškoj 4 tjedna i tjedan u Finskoj krajem 2019. godine, taman pred koronu, najgorih mjesec dana mog života. Hladnoća i distanca u ljudskim odnosima je nevjerojatna i jednostavno ne mogu svhatiti ljude koji idu tamo svojevoljno živjeti. Neke stvari, po meni, nisu vrijedne nikakvog novca.
Imam dojam da se, posebno u Finskoj, dosta ljudi alkoholizira, a ovi koji su trijezni su trijezni jer piju antidepresive. Valjda im je onda i ugoda pričati sa nekim, a da ga ni ne vide.
Norvežanima nije uopće strano započeti razgovor s nepoznatom osobom na autobusnoj stanici, u dućanu dok čekaju u redu na blagajni, u teretani, na bazenu, čak i u javnom prijevozu. Na cesti kad se mimoilaziš s nekim nepoznatim, često te pogledaju, kimnu glavom uz osmijeh. Tako da ove tvrdnje sa stajanjem izvan nadstrešnice su gomila govana, kao i tvoje velebno iskustvo od 4 tjedna.
U Norveškoj ćeš kao u Irskoj bez problema započet razgovor i zajebanciju s ljudima oko sebe u pubu, ili gdje god vani. Probaj otići u Oslo i navečer izađi van bilo kuda, pa probaj opet natipkat fekalije o hladnoći i distanci.
Za usporedbu se probaj obratit nekom u Rvackoj na autobusnoj stanici ili kimni glavom nepoznatoj osobi uz osmijeh. Velike su ti šanse za onu legendarnu "Šta je!!! Šta me gledaš??!!!" Ispadaš čudak, a ako se muškarac obraća ženi, to je automatski prepoznato kao "perverznjak, želi me jebat".
Hrwanda je bar 100 godina iza Skandinavije po apsolutno svemu, osim po korupciji i primitivizmu.
Hrwanda je bar 100 godina iza Skandinavije po apsolutno svemu, osim po korupciji i primitivizmu.
Vala ova't je na mjestu.
Pogotovo ovo o komunikaciji i otvorenosti.
U Svedskoj je najnormalnije da pozdravis osobu koju sretnes cak i ako je ne znas, bilo to na autobuskoj stanici, sumskoj stazi ili bilo kojoj drugoj prilici gdje "naletis" na nekoga. Najbolji su mi penzioneri koji te tako srdacno pozdrave kao da se poznajete. Toga na Balkanu nema.
Dok je drug Tito bio živ nije bilo depresije!
titu su svi dosli na sprovod!
Ono kad se sjetiš da je više inozemnih političara bilo na inauguraciji Stjepana Mesića nego na sprovodu Franje Tuđmana, što dovoljno govori o tome koliko su ga vani ''voljeli''.
Brate mi smo se rugali sa pokojnim diktatorom i zlocincem Titom a ti se navuka
a joj 
Mozda da im uzmu mobitel pa da onda naprave test
Drug i maršal Tito, te depresija ne stanu u istu rečenicu.
Nema depre dok Borba traje. Samo je jedan put ispravan.
To je naša Revolucija.
A, mlada i depresivna omladina, neka čita knjige.
Ooooo, kako su ga samo raskrinkali!!!
\o/\o/
Depresija je bolest s mnogo uzroka i simptoma. A da su neki ljudi skloniji depresiji od drugih to je točno. Postoji naime depresivni karakter. To su ljudi koji hoće da sve bude na svome mjestu, sve uredno i čisto, sve po njihovom, sve predvidljivo - pa kad se nešto nepredviđeno dogodi, onda padaju u depresiju. Od depresije ne boluju oni koji prihaćaju život onakav kakav jest, a ne kao turističko putovanje na kojem se do mile volje možemo žaliti na hranu, smještaj, vrijeme i slično. Treba njegovati pozitian odnos prema životu: ako nam se nešto dogodi što nismo očekivali treba to gledati s vedrije strane - jer ništa samo po sebi nije apsolutno dobro ni apsolutno zlo.
Sva pljuvanja na stranu, lijeva, desna, ali vidi sliku ispod i reci da nije obrazac Juzna Amerika 70-ih. Pinochet, Noriega, you name it.
Jos se okruzio ekipom tipa Zagorec kod kojeg su nalazeni dijamanti, droge sto sve ne. Tajkuni, narko, sverc oruzja.
Zivjeli smo na drugom kontinentu. A danas se isto pitam gdje smo, u kojem bespucu povijesne zbiljnosti.
dokle god će mlađe generacije svoditi svoje (kakti ljudsko) postojanje na cca 120 cm² površine zaslona "smart"phonea, biti će više depresije, jer rečeni nemaju sposobnost kritičkog razmišljanja, pa su im TikTok fufe i Instagramuše (jaka društva i mreže!!!) s svojim fotošopiranim obličjem (nedostižni) uzori...
dakle umjesto da koriste svih 210+° vidnog polja dokle pogled seže, oni su se sveli na 20° na dva pedlja od njuške...
pri tom svi su 'ko Pavlovljevi cucki - čim se čuje obavijest o novoj poruci, sve se ostavlja...
upadnem u trgovinu u kojoj mi radi poznanica (supruga radi u drugoj istog lanca) da ju pozdravim, pri ulasku (otvorena vrata) UZV zvonce se oglasi da prodavač zna kad mušterija ulazi....
stojim, nema nikoga, zakoračim natrag da se zvono pak oglasi - ok, možda je žena na WC-u - kad iza pulta, odvojena zastorom, mala izba, izlazi prodavačica, ne moja pajdašica, nego mlada studen-cica...
gleda me razrogačeno, u stilu, koji qr.tz ti tu radiš, pa eto pitam jel imaju jedan set čaša s dvostrukim dnom....
u tom trenu, iz zastora - bip-bip...
ona se trzajem okreće prema izvoru zvuka, pa se s nelagodom okreće meni, ja nastavljam obašnjavati što tražim, i onda, u trenutku dostojna čuvene američke pričice - "Damn the torpedoes - full speed ahead !!!" - ona donosi odluku:
odjeb je lansiran, okreće se od mene i u trokoraku nestaje iza zastora da vidi Najvažniju Objavu Dana...
mislim, da je izletjela s mokrim hlačicama sprijeda a da se iza zastora čuje ritmičko zujanje, rekao bih - ok, bar si je našla zabavu, ali ovo....
Prošle godine sam obrisao IG nakon 3 godine korištenja i mogu reći da nikada nije ni bio potreban. WAP, twitter i tik tok nisam nikada ni imao, niti cu imati. Jedino Viber imam za komunikaciju, i FB zbog trgovanja preko marketplacea i grupa, iako sami marketplace je nadmašio njuskalo i sve oglasnike, jednostavno prodaja nikada brža i lakša. Da ne mjenjam toliko često aute, mobitele itd i to sve, FB bi također obrisao i ostavio samo messenger. Jednostavno nema poante više sami FB i sve te gluposti, mislim bar za mene osim trgovanja, i ajde messenger je koristan, ali tu je viber dobra zamjena svakako
