To se zove "not my job" sindrom, klasičan za velike kompanije u kojima je očita nepravda među raspodjelom posla i statusom radnika ali plaća je ipak dovoljna da nezadovoljni zaposlenici ne žele mijenjat posao. "Bolje da svi propadnemo nego da ja odem jer ona pe*erčina od šefa igra džepni biljar dok paralelno je*e sve u mozak, a šef iznad njega je isti takav samo još manje zainteresiran i rjeđe na poslu". Obično se rješava davanjem otkaza najnižem u lancu i mrkim pogledom šefu što rezultira s tromjesečnim redom i potom vraćanjem na staro uz nešto veću pažnju da se problem ne dogodi na istom djelu posla
Istraga pokazala: na Boeingu 737 Max 9 Alaska Airl
- poruka: 19
- |
- čitano: 4.274
- |
- moderatori:
vincimus
- +/- sve poruke
- ravni prikaz
- starije poruke gore
For years, Boeing management was accused of focusing on money rather than products, performance or people. Between 2014 and 2018, it gave away $53 billion in dividends and buybacks.
The company no longer wants a plan for company-wide new technology development, new product development or, most crucial, restoring the links between the people who design and build aircraft and the people who manage the company. There are also no plans to promote technical people to senior management positions.
https://aviationweek.com/aerospace/manufacturing-supply-chain/opinion-can-boeings-misguided-leaders-be-stopped
Mehaničar je s vijcima imao "reducirani izričaj".
To se zove "not my job" sindrom, klasičan za velike kompanije u kojima je očita nepravda među raspodjelom posla i statusom radnika ali plaća je ipak dovoljna da nezadovoljni zaposlenici ne žele mijenjat posao. "Bolje da svi propadnemo nego da ja odem jer ona pe*erčina od šefa igra džepni biljar dok paralelno je*e sve u mozak, a šef iznad njega je isti takav samo još manje zainteresiran i rjeđe na poslu". Obično se rješava davanjem otkaza najnižem u lancu i mrkim pogledom šefu što rezultira s tromjesečnim redom i potom vraćanjem na staro uz nešto veću pažnju da se problem ne dogodi na istom djelu posla
To se rece "nemres ti mene tak malo platit kak ja malo mogu radit".
To je financijalizacija svega i svačega i deregulacija svega i svačega gdje tvrtke same sebe certificiraju i tvrde da je sve u redu, a ti onda dokazuješ da nešto nije u redu kad netko strada.
B737 Max je doslovce sam Boeing certificirao s tim da su u FAA (u kojoj ne rade budale i nestručnjaci već vrhunski stručnjaci s ogromnim iskustvom) znali da će sigurno izazvati nesreće sa smrtnim posljedicama, iako su njihovi izračuni bili preoptimistični u odnosu na stvarnost: prema internom dokumentu FAA, "U idućih 30 godina bi MCAS mogao izazvati do 15 zračnih nesreća sa smrtnim ishodom."
U stvarnosti je MCAS izazvao u rasponu manjem od jedne godine dvije velike havarije sa skoro 350 mrtvih, što znači da bi tim tempom bilo barem 60 nesreća sa smrtnim ishodom.
Iako su znali da je MCAS vrlo opasna stvar, nisu mogli ništa napraviti jer je proces certifikacije praktički posve prepušten kompanijskim procedurama koje onda podnose izvještaj FAA.
Ali zato su Boeingovi dioničari, direktori, upravni odbor i svi oni koji zapravo ništa ne proizvode u Boeingu superzadovoljni cijenom dionica jer je čitav smisao zapadne ekonomije zadnjih 30-godina nije proizvodnja ni stvaranje ičeg novoga, već financijalizacija i zato su zapadni BDP-ovi abnormalno napuhani jer tržišnim ciframa nastalim manipulacijama tržišta barataju kao da su stvarna ekonomija, a ne manipulacija ciframa.
Primjerice, moj prijatelj koji je prije 7 godina otišao u Kanadu kaže kako je negdje u to vrijeme njegov brat u Torontu kupio kuću za preprodati za 400.000 kanadskih dolara, a sada ova vrijedi milijun, bez da je išta u nju uložio, a kuća "... izgleda okej kad je sunčan dan, a kad je tmurno misliš da bi bolje bilo poravnati taj plac i tu sagraditi nekaj pošteno".
Dakle, u sedam godina vrijednost te konkretne nekretnine je porasla 150% na papiru i to se onda zbraja u obračun BDP-a, a nisi stvorio nikakva radna mjesta, nove proizvode, novu vrijednost - doslovce ništa.
I to je s financijalizacijom svega postao smisao ekonomije, samo šta su takve ekonomije nestabilne, ubitačne za društva i razaraju ih iznutra jer je tržišnu vrijednost nečega moguće napuhati na neku drugu veću cifru, ali taj novac vrijedi toliko jedino dok svi drugi igraju tu igru i ne treba ga pretvoriti u neki konkretan proizvod ili rad. Primjerice, ako nemaš kompletnu infrastrukturu koja gradi društvo (prije svega škole i tvornice) ne možeš tim novcem odjednom kupiti stručne radnike koji više ne postoje, a ciklus njihovog stvaranja može biti od nekoliko godina do nekoliko desetaka godina. Bez obzira ubacio ti vagon ili tri vagona love na problem.
Za sada tim izmaštanim novcem možeš kupovati rad s "globalnog Juga" i istoka, ali to vrijedi dok oni pristaju mislilti da taj novac vrijedi koliko ti tvrdiš da vrijedi.
To je financijalizacija svega i svačega ... /CUT/
To si dobro napisao. Isto tako i one kompanije koje zivkaju i mame ljude da ulože novac u dionice jer imaju provjerene informacije za dobro ulaganje u dionice, to mi je nešto nasmiješnije što čujem. Mene su znali zvati pa ih ja pitam zašto već nisu na nekoj luksuznoj jahti s koktelom u ruci ako su te informacije toliko "pouzdane", uglavnom ostanu zbunjeni s druge strane. A i štos im nije neki, prikupe dovoljno naivaca koji im nešto i uplate, pa pri kupnji dionica ionako po automatici poraste vrijednost tih dionica zbog trenutne povećane potražnje, a ti naivci se napale na još pa onda izgube sav ulog. I nikome ništa, novac se vrti, makar je sve to samo negdje na papiru, nema proizvodnje, nema produkata rada, samo je suma i zarada bitna.
To je financijalizacija svega i svačega ... /CUT/
To si dobro napisao. Isto tako i one kompanije koje zivkaju i mame ljude da ulože novac u dionice jer imaju provjerene informacije za dobro ulaganje u dionice, to mi je nešto nasmiješnije što čujem. Mene su znali zvati pa ih ja pitam zašto već nisu na nekoj luksuznoj jahti s koktelom u ruci ako su te informacije toliko "pouzdane", uglavnom ostanu zbunjeni s druge strane. A i štos im nije neki, prikupe dovoljno naivaca koji im nešto i uplate, pa pri kupnji dionica ionako po automatici poraste vrijednost tih dionica zbog trenutne povećane potražnje, a ti naivci se napale na još pa onda izgube sav ulog. I nikome ništa, novac se vrti, makar je sve to samo negdje na papiru, nema proizvodnje, nema produkata rada, samo je suma i zarada bitna.
Lako ti "unsollicited" prodavači dionica, ali šta s tvojom bankom koja te kad vidi da imaš neku lovu na računu zove da trguješ dionicama preko njih, a da bi ti dali dodatni "poticaj", kamate na štednju su 0,000001 promil? Ali su kamate na odlazak u "dozvoljeni minus" su od 7 do 12%. I ta razlika od par milijuna posto kamata za kad ti njima daš lovu i kad oni tebi daju lovu službeno nije lihvarstvo.
Javne tvrtke počinju ličiti na državne i onda imaš kaos.
Ja u svojoj više neznam jesam li upravu kada se borim sa svime i svačime ili samo samo budala koja misli da je upravu i uvijek žrtva.
Imao sam situaciju gdje je lik radio dostave umjesto mene (bolovanja). I bio sam na poslu između bolovanja, tri puta je polica bila izbijena i bila na podu, datumi krivo složeni. Nitko ništa, onda sam oprao asistenticu.
Jedva čekam da odem odandje, jer ne znam jesam li više ljut, razočaran, u krivu, budala, kreten ili što sve već ne.
Nema veze sa temom, ali sam htio reći gdje velike korporacije krenu, kada se pusti stvar u ruke budala. A reformu je nemoguće provesti, nego jednostavno pustiš da sve propadne i onda ako može ispočetka, uredu, ako ne, netko drugi uzme dio kolača.
To se zove "not my job" sindrom, klasičan za velike kompanije u kojima je očita nepravda među raspodjelom posla i statusom radnika ali plaća je ipak dovoljna da nezadovoljni zaposlenici ne žele mijenjat posao. "Bolje da svi propadnemo nego da ja odem jer ona pe*erčina od šefa igra džepni biljar dok paralelno je*e sve u mozak, a šef iznad njega je isti takav samo još manje zainteresiran i rjeđe na poslu". Obično se rješava davanjem otkaza najnižem u lancu i mrkim pogledom šefu što rezultira s tromjesečnim redom i potom vraćanjem na staro uz nešto veću pažnju da se problem ne dogodi na istom djelu posla
Upravo to. E, ali nije samo problem takav šef i njegovi dupelisci, ogroman je problem i radnik koji upozorava na probleme. Puno veći, nego vrata, bez vijaka i par stotina mrtvih.
Gledat ću kad bude na Air Crash investigationu
Gledao sam dokumentarac, mislim na Netflixu, koji obradjuje temu pada dva Boeinga i ulazi u probleme zasto je doslo do tog. Sta posredno, sta neposredno, govori kako se kvaliteta i kontrola kvalitete srozala kroz period od nekih 20ak godina (ako se dobro sjecam) od ulaska nove vlasnicke strukture i visokog managementa kojima je zadatak bio cijena dionice na trzistu. Dolazilo je do tog da bi operatori pronalazili ljestve koje su radnici ostavili u avionu pri sklapanju elemenata i slicno.
Adrenalinska putovanja Boeingom. <3
Iako je jako dobar i komforan, svaki put se stvarno razveselim kada sletim.
Neki taj trenutak prosvjetljenja da novac sam po sebi nije rješenje svih probleme nikad ne dožive.
Neki taj trenutak prosvjetljenja da novac sam po sebi nije rješenje svih probleme nikad ne dožive.
Novac sam po sebi nije, no ovdje je uzrok, nikako ne rješenje.
Oni (management) su svoj problem (nedostatak novca) riješili. Boeing nije tu ni uzrok ni posljedica, samo medij.
Jako dobar primjer kako klasični financijski pokazatelji (stalan rast prihoda, dobiti, tržišnog udjela i slično) kratkoročno mogu biti dobri, dugoročno loši i obrnuto. Njima je bitno da su kratkoročno dobri da bi se pokupili bonus i dividenda i doviđenja...
poslednji avijon iz Boeinga koji je išta valjao, bio je 777 dok se proizvodio u Everettu i u kooperaciji sa respektabilnim firmama (ala Mitsubishi i Kawasaki heavy industries i sličnim), a ne outsourcano Spiritu (koji je u biti nastao kad je Boeing prodao svoju fabriku u Wichiti investicionom fondu). Sve poslije toga je sranje. Čak su i B737-800NG več bili šuplje sastavljani. Da o Dreamlinerima ni ne govorim.
Da je Boeing govno od firme postalo je jasno kad su se srušila dva Maxa, a managment je tupio, da su krivi piloti, koji nisu školovani kao američki....
Ja u ta jaja od avijona ne sjedam više. Kad je buraz letio Dreamlinera za jednu evropsku kompaniju, svaki put provjeravao sam, dali možda slučajno nije u onom, sastavljenom u Južnoj Karolini, gdje su poluamateri sastavljali avijone i ostavljali svašta u njima.
In 2019, following the discovery of exterior damage on planes manufactured in Charleston, for a time Qatar Airways would only accept delivery of Dreamliners assembled in Everett. Later that same year KLM, which had discovered loose seats, missing and incorrectly installed pins, nuts and bolts not fully tightened and a fuel-line clamp left unsecured on its jet, complained that the standard of manufacture was "way below acceptable standards."[28]
Tko bi rekao, znači cijene dionica i nekretnina su napuhane zbog nekakve nedefinirane "financijalizacije" i pohlepnih tvrtki, a ne jer je država mahnito tiskala novac i u zadnjih desetak godina uvećala količinu novca u opticaju za ~50%? Tih deset tisuća milijardi $ (samo za USA) je izgleda završilo ispod madraca? Ili su možda ipak uložene u... dionice i nekretnine?
Financijalizacija je jako dobro definiran termin: Financialization - Wikipedia
Nema veze sa "štampanjem novca" (usput, sav "štampani" novac danas ne čini ni 1% ukupne svjetske cirkulacije novca).
Financijalizacija je jako dobro definiran termin: Financialization - Wikipedia
Nema veze sa "štampanjem novca" (usput, sav "štampani" novac danas ne čini ni 1% ukupne svjetske cirkulacije novca).
Kad kažem "tiskani novac" naravno mislim i na novac koji je država pustila u opticaj i bez fizičkog tiskanja novčanica, bio sam uvjeren da se to podrazumijeva.
Zanima me vaše stručno mišljenje - gdje je moglo završiti tih ~10 tisuća milijardi USD koje je američka Vlada pustila u opticaj u zadnjih desetak godina? Da li je navedena masa novca ipak donekle utjecala na rast cijena dionica i nekretnina u SAD? Da li je taj drastični porast novca u opticaju možda utjecao i na navedenu financijalizaciju?
Financijalizacija je jako dobro definiran termin: Financialization - Wikipedia
Nema veze sa "štampanjem novca" (usput, sav "štampani" novac danas ne čini ni 1% ukupne svjetske cirkulacije novca).
Kad kažem "tiskani novac" naravno mislim i na novac koji je država pustila u opticaj i bez fizičkog tiskanja novčanica, bio sam uvjeren da se to podrazumijeva.
Zanima me vaše stručno mišljenje - gdje je moglo završiti tih ~10 tisuća milijardi USD koje je američka Vlada pustila u opticaj u zadnjih desetak godina? Da li je navedena masa novca ipak donekle utjecala na rast cijena dionica i nekretnina u SAD? Da li je taj drastični porast novca u opticaju možda utjecao i na navedenu financijalizaciju?
Kratki odgovor prema NMT (nova monetarna teorija) - vjerojatno ne. Financijalizacija doslovce nema nikakve veze s primarnom emisijom novca koje isporučuju centralne/narodne banke država, osim u slučaju EU i eura gdje Nijemci za sve ostale isporučuju euro što je potencijalna katastrofa za sve male ekonomije, što je pokazao i grčki primjer i što je vjerojatno najgluplji primjer organizacije centralne banke na svijetu, iako EU misli za sebe da je genijalno organizirana.
EDIT: ti vjerojatno misliš na inflaciju - tiskanje novca bez pokrića, ali onda bi inflacija zahvatila sve podjednako - cijena kuće bi porasla za 150%, ali bi i cijena jaja porasla za 150%, cijena wc papira, cijena auta, cijena goriva, tid. Međutim, kad sastavljaš onu inflacijsku košaricu, onda ispadne da je prosječna godišnja inflacija svugdje oko 2-3% u većem dijelu svijeta, a cijene nekretnina, vrijednosnica, dionica itd. su posve disproporcionalno u odnosu na cijenu druge robe porasle.